Mostarski muzički centar Pavaroti, ove godine obilježava dvije decenije postojanja i plodnog rada. Zahvaljujući ovoj instituciji i ljudima oko Pavarotija, u Mostaru se, između ostalog, održavaju prestižni ljetni festivali rok i bluz muzike, a na hiljade mladih ljudi prošlo je kroz brojne obrazovne i odgojne programe iz različitih oblasti. Direktor Centra, Elvedin Nezirović, govori o ovom posebnom mjestu spajanja, premrežavanja različitih kultura i subkultura, kako u regionu, tako i šire.
RSE: Kada je i zašto osnovan vaš Centar, koji je imenovan po jednom od najvećih tenora ikada?
Elvedin Nezirović: Muzički centar Pavaroti je otvoren 1997. godine na inicijativu talijanskog tenora, Lučijana Pavarotija, te još nekih ljudi koji su se uključili u njegov projekt. Inače, kompletan projekt je vodila britanska NGO World child. Namjera maestra Pavarotija je bila da se, u jednom takvom podijeljenom gradu, kakav je bio Mostar u tim godinama, stvori jedno okruženje koje će, prije svega kroz muziku, okupljati mlade ljude, bez obzira na njihovu religijsku, etničku ili bilo koju drugu pripadnost.
RSE: Možemo li sa ove razdaljine reći da je Pavaroti ispunio očekivanja, i vas Mostaraca i želje osnivača?
Elvedin Nezirović: Definitivno može. Imao je Pavaroti centar dosta problema u svom funkcioniranju, pogotovo u tom periodu kada se organizacija World child povukla iz upravljačke strukture Centrom. Trebalo je proći izvjesno vrijeme da grad preuzme osnivačka prava. Od tada, pa do danas, situacija nije idealna. Međutim, ideja koju je maestro Pavaroti ugradio u temelje ove kuće, sačuvana do danas i Centar je definitivno ostao mjesto i prostor akulturacije.
Mjesto spajanja, premrežavanja različitih kultura i subkultura, kako u regionu, tako i šire. Kroz naše radionice, u jednoj školskoj godini, prođe preko 400 djece. Naravno, neću da potenciram, niti njihovu religijsku, niti etničku pripadnost. Naš stav je da su djeca samo djeca i prema njima se mi tako i odnosimo.
RSE: Posljednjih godina se istina malo manje čuje za Pavaroti centar, premda nekoliko velikih manifestacija, koje su postale i tradicionalne, govore o stvarnom uspjehu. Zapravo, imamo neke manifestacije kojima poseban PR ne treba?
Elvedin Nezirović: U pravu ste. Muzički centar Pavaroti je kulturna kuća pod čijim krovom je nastao Mostar bluz i rok festival. Prvi je održan 2001. godine i traje do danas. Vjerojatno je najuspješniji kulturni projekt u gradu Mostaru, pa i u ovom dijelu BiH. Trenutno Muzički centar Pavaroti organizira još jedan kulturan događaj festivalskog karaktera, koji se također održava u ljetnim danima.
To je projekt Gitarijada, koji je također prije svega okrenut i namijenjen mladim bendovima iz cijele BiH i regije. To su zapravo dvije manifestacije koje se najčešće ističu kao kulturni događaj, koji privuku dosta pažnje, prije svega mladih ljudi, ne samo u BiH, nego i iz susjednih država, ali i dvije manifestacije koje su po svemu, po načinu organizacije, po svojoj strukturi, po produkciji, na jednom vrlo visokom nivou.
RSE: I Rok i bluz festival privlače izuzetna imena i čini mi se najglasnije odjekuju?
Elvedin Nezirović: Tako je. Ako pogledate listu imena koja su nastupala na Mostar bluz i rok festivalu, onda će vam biti jasno da je to zaista jedan ozbiljan muzički događaj. Nastupali su bendovi poput Tita i Tarantule, Lens Lopeza i najpoznatija muzička imena iz cijele regije. Prije par godina, Mostar bluz i rok festival, uvršten je na zvaničnu mapu najboljih bluz festivala u Evropi.
RSE: Kad smo već kod Pavarotija, kao okupljališta, ne samo Mostaraca, nego i muzičara sa širih prostora, naročito intrigira vaš studio. Govorilo se onomad kako boljeg u ovom dijelu svijeta nema. Ali eto, vrijeme teče, tehnika napreduje, gdje smo sada?
Elvedin Nezirović: U pravu ste. U vrijeme kada je taj studio pokrenut, to nije bila najsofisticiranija oprema, ali je bila izuzetno kvalitetna, a to jeste i danas, prije svega zahvaljujući činjenici da smo mi prije možda šest i po godina uzeli jedan kredit, kojim smo uspjeli da taj studio ponovo opremimo. Kao što ste rekli, tehnologija napreduje i neke su se stari morale napraviti, kako bi studio uopšte bio konkurentan na tržištu.
Kada pogledate imena, koja su dolazila i snimala u tom studiju, biće vam jasno da je to studio koji može zadovoljiti i najzahtjevnije ukuse muzičkih producenata. Tu su bili Keli femili, Piter Gabriel, od ljudi iz regiona tu su bili Goran Bregović ili Tifa. Pokušavamo posljednjih godina ponovo taj studio progurati na tržište jer sada za to imamo adute, a čak mislim da je cijenom pristupačniji, nego neki drugi studiji u regionu.
RSE: Dakle studio i dalje ostaje vaše uporište. Kod vas je, računajući ove tradicionalne manifestacije, sve puno. Imate rok školu, kod vas dolaze crtači i animatori, glumci?
Elvedin Nezirović: Muzički centar Pavaroti je jedno izuzetno prometno i frekfentno mjesto. Okuplja ljude koji se bave muzikom, na bilo koji način i bilo kojim vidom muzike, ali isto tako okuplja umjetnike različitih profila. Spomenuli ste izuzetno kvalitetnu školu animiranog filma, koju vodi gospodin Jurinko Rajić, čovjek koji organizira već godinama Festival animiranog filma u Neumu i koji je poznat, ne samo u BiH, već i na Balkanu, pa čak i šire.
RSE: Imate li neke procjene, koliko je ukupno ljudi, željnih kulture i obrazovanja, koristilo vaše usluge u ove dvije decenije?
Elvedin Nezirović: Bilo bi to teško procijeniti. Generacije i generacije djece su prošle kroz ovaj Centar. Neki od njih su i uspjeli u svijetu muzike i umjetnosti, neki nisu. U to vrijeme, dok su bili ovdje i dok su gravitirali Centru, bili su „sklonjeni“ sa ulice. Muzički centar Pavaroti je kulturna kuća koja se bavi pedagoškim radom, ali kroz taj vannastavni kurikulum, tako da svako dijete, koje dođe ovdje i koje pohađa naše radionice, stiče određeno umjetničko obrazovanje, ali primarno, u današnjem vremenu to nije bezazleno naglasiti, prije svega je sklonjeno sa ulice.
RSE: Sve što radite, radite u uslovima koji se smatraju veoma teškim kada je kultura u pitanju. Kako preživljavate ove kontinuirane redukcije grantova, ili vi možda imate poseban status?
Elvedin Nezirović: Muzički centar Pavaroti se danas financira jednim grantom od grada Mosta koji iznosi 14.018 KM. To je novac koji dobivamo za 14 uposlenih koji u Centru rade. Zgrada, u kojoj Pavaroti djeluje, je jako velika zgrada. Troškovi održavanja i režija su jako visoki. Gorući problem Pavaroti centra, u ovom trenutku, je upravo taj iznos tranše koju mi dobivamo, a koji je zaista nedovoljan za normalno funkcioniranje.
Prinuđeni smo svakodnevno baviti se rješavanjem egzistencijalne križaljke, umjesto da razvijamo programe i Mostar povezujemo sa drugim gradovima u Evropi. To je ono što intimno mene najviše boli jer kada ste ovdje i kada vidite kolike su zaista mogućnosti Centra i šta bi ovaj Centar mogao biti, da postoji samo malo više razumijevanja ljudi koji vode ovaj grad, i ono što je sada upravo ta disproporcija, je ono što sve nas ovdje u Centru, koji radimo, jako boli.
RSE: Kod vas je zanimljiva činjenica kako već osam godina nema promjene vlasti na gradskom nivou, dakle nemate prevelikih dilema, kada je ova standardna komunikacija sa nadležnim u pitanju, pa vam je, bez uzaludnih očekivanja i eventualnih lažnih obećanja, jednostavno preporučeno okretati se sebi samima, vlastitim aranžmanima.
Elvedin Nezirović: Upravo tako. Svake godine pokušavamo, upravo u vrijeme kada se donose budžeti za narednu godinu, pokrenuti priču o povećanju te tranše. Već godinama, ja sa svojim kolegama u menadžmentu, pokušavam da tim ljudima kažem da bilo kakvo povećanje tranše ili granta za Pavaroti centar je direktno investiranje u budućnost naše djece. Međutim i ove godine postoje neke ozbiljne naznake da bi se moglo desiti to povećanje naše nesretne tranše. Da li će do toga doći, još uvijek zaista ne znam.
RSE: Do koje mjere, vaše upravljanje Pavarotijem, utječe na literarni rad, na vaše buduće zbirke?
Elvedin Nezirović: Nesumnjivo je da utiče. Pisanje je jedna vrsta zanimanja ili hobija koja od vas traži puno vrijeme i okupira vas 24 sata dnevno. Nesumnjivo utiče, ali sa druge strane, Pavaroti centar je mjesto za koje se zaista vrijedi boriti. Mjesto koje dobrim djelom osjećam kao svoj drugi dom. Tako da uspijevam i prinuđen sam da to sve ukomponujem i da dovedem u nekakvu ravnotežu.
Facebook Forum