Marica i Franjo Radoš i njihova tri sina Antonio, Josip i Gabrijel iz naselja Podlugovi kod Ilijaša (30 km od Sarajeva) ove godine proslavljaju Uskrs u nešto skromnijim prilikama zbog pandemije korona virusa.
Pored tri sina, Marica i Franjo imaju još dvije udate kćerke koje žive u inozemstvu, te pet unuka. Kažu da će im ove godine, upravo, oni nedostajati, jer su granice zatvorene.
Pedesetsedmogodišnji Franjo za Radio Slobodna Evropa kaže kako je ove godine Uskrs po mnogo čemu drugačiji. Prije svega on i njegova obitelj ne mogu otići u crkvu, jer svete mise se, zbog pandemije korona virusa, služe bez naroda.
"Ove godine nemamo mogućnosti primiti sakramente, ispovijedi i pričesti. Međutim, hvala Bogu naš župnik u Ilijašu je dosta aktivan i stalno nas obavještava i pita što nam je potrebno Ali, ipak, drugačije je nego prethodnih godina, jer smo imali u crkvi bdijenje i u tom bdijenju smo iščekivali Uskrs. Mi kršćani vjerujemo da je u toj noći Isus Krist pobijedio smrt i oslobodio nas od grijeha, kako bi nakon ovog zemaljskog života prešli u vječnost", objašnjava Franjo.
Franjo je trenutačno jedini zaposlen u ovoj obitelji. Najstariji sin ostao je bez posla zbog pandemije korona virusa. Zbog toga će ove godine i trpeza biti skromnija nego inače, iako, kaže Franjo, to nije najvažnije.
"Nije to toliko bitno, važno je ono što sam malo prije rekao, a to su ove duhovne stvari. Običaj je da pečemo janjetinu, ali ove godine toga neće biti. Ofarbat ćemo manje jaja, jer nam nema tko doći, niti možemo nekom ići. U obitelji ćemo imati malo svečaniji ručak i naravno uskršnji doručak", priča Franjo.
Tradicionalna jela
A za uskršnju trpezu je zadužena Franjina supruga Marica koja kaže da će i ove godine spremati tradicionalna jela, među kojima su neizostavni sarma, pita i kolači.
"Ove godine sve je novo i drugačije. Naći će se sigurno korpica jaja, nešto pića i meze. Bit će skromno. Nadam se da će ovaj virus što prije otići da se možemo vratiti i u neki normalan život", kaže Marica.
No, i Marica dodaje kako Uskrs nije samo materijalno, odnosno, važno se i duhovno pripremiti za ovaj blagdan.
"Na Uskrs se molimo jutarnju molitvu Božanskog časoslova. Nakon toga dan ide užurbano. Ali s Božijom pomoći sve je lakše. Ne dostaje mi misa i pričest. Ali opet se Bogu zahvaljujem i idemo dalje", dodaje Marica.
Najstariji sin Antonio, inače po zanimanju kuhar, radio je po sarajevskim restoranima i hotelima, ali i tokom sezone u Hrvatskoj. Sredinom ožujka, zbog pandemije korona virusa, ostao je bez posla.
I za njega Uskrs je poseban blagdan. Kako kaže, uz mamine tradicionalne recepte, on se potrudi za svaki blagdan napraviti i nešto novo.
"Recepte koji koristim za blagdane uvijek mi dolaze iz glave. Iskustvom i radom stječeš osjećaj za namirnice. Uvijek dođe neka kreacija sa hranom", naglašava Antonio.
Plodovi korizme
Srednji sin Josip je maturant Medicinske škole u Katoličkom školskom centru u Sarajevu. Kaže kako je za njega Uskrs kulminacija svega što se događalo u proteklih četrdeset dana, jer se katolici se za ovaj blagdan pripremaju kroz četrdesetodnevni post i molitvu, a to razdoblje zove se korizma.
"Na Uskrs trebamo vidjeti plodove svih tih naših žrtvi i odricanja koje smo u korizmi odradili. Na Uskrs smo bolji ljudi i to vidimo i na drugima koji su također radili na sebi. Osjeća se ta neka povezanost i zajedništvo među nama i djelovanje Boga u našim životima", ističe Josip.
Od uskršnjih delicija Josip kaže da najviše voli pitu krompirušu i sirnicu.
"Uskrs je vrijeme kada se baš opustimo, ne idemo nigdje, imamo puno vremena. Samo jedemo i na kraju se 'komiramo' od te hrane", kaže kroz smijeh Josip.
Najmlađi sin Gabrijel ima 15 godina i ide u deveti razred osnovne škole u Ilijašu. Velik je zaljubljenik interneta i video igrica. Iako ne bira pretjerano hranu i jede što mu se ponudi, ipak, kaže da ima svoje omiljena jela.
"Volim lazanje, ali njih ne spremamo za Uskrs. Volim pitu, bude nekad i ćevapa", kaže Gabrijel.
Uskrs je najveći blagdan u kršćanstvu i taj dan kršćani slave jednu od centralnih dogmi vjere, a to je Uskrsnuće Isusa Krista. Još se i upotrebljavaju nazivi Vazam i Pasha.
