U jednom značajnom dijelu Bosne i Hercegovine, gdje stanovništvo nema potrebne resurse za odvijanje online nastave, biće mnogo problema i djeca koja nemaju tehnološke mogućnosti izgubiće mnogo kada je riječ o učenju na daljinu, kaže u intervjuu za TV Liberty Radija Slobodna Evropa (RSE) Namir Ibrahimović, kooordinator kurikularne reforme u Kantonu Sarajevo.
"Što se tiče same nastave, ide to dobro. U početku je to bilo poprilično haotično. Ogroman broj učenika, kod nas je to preko 600, pedesetak nastavnika i najmanje 500 roditelja odjednom se našlo u jednom drugom okruženju. Mi smo istovremeno morali i edukacije nastavnog kadra, edukacije roditelja, objašnjavati učenicima, ali sada, koliko vidim po izvještajima nastavnika koje dobijam na kraju svake sedmice, nije nikakav problem da se nastava generalno prebaci u online okruženje", navodi Ibrahimović.
Iskustva
RSE: Šta su problemi djeci, a šta su problemi nastavnicima?
Ibrahimović: Djeci su problemi uglavnom tehničke prirode, u smislu da je u nekom trenutku ili mreža prebukirana, ili uređaj koji koriste nije adekvatan da izdrži tu vrstu količine videa, prometa, podataka itd., ili u smislu da je dio učenika, barem kod nas u školi, preko mobilnog interneta, pa onda postoje neke poteškoće. Što se tiče samog sadržaja, roditelji i učenici najčešće su govorili da nastavnici ponekad daju nešto više obaveza, i to ne bi bio problem da samo jedan nastavnik daje više obaveza, ali, kako je više časova, onda se toga nakupi i provede se vrijeme.
S druge strane, nastavnicima je problem, koji su vrlo brzo uočili, da ako date učenicima veću količinu zadataka, a želite svakom učeniku dati povratnu informaciju, onda ostajete satima uz laptope kad se završi online nastava da biste pregledali sve, da biste dali adekvatnu povratnu informaciju.
Rad u online okruženju
RSE: Koliko su nastavnici u Bosni i Hercegovini osposobljeni za to što govorite – da djecu zainteresuju za neke nove metode, za neka nova istraživanja koja se mogu raditi online?
Ibrahimović: Uvidom u čitav proces zadnjih pet godina, kada pogledamo šta su bila stručna usavršavanja nastavnika, teško ćemo doći do toga da se radilo na razvijanju digitalnih kompetencija nastavnika, dakle vjerovatno vrlo siromašno. Ono što suštinski tu dolazi do izražaja zapravo jesu individualne karakteristike pojedinih nastavnika, koji su radili ono što traže od učenika – samostalno istraživali i učili, i u ovom trenutku mogu to da koriste lakše nego neke druge njihove kolege. Međutim, ima drugi fenomen koji je ovdje prisutan – da kada nemate drugu opciju nego da se snađete u situaciji u koju vas je neko silom prilika bacio, steknete, da kažem, minimalne potrebne vještine da bez ikakvih problema radite u online okruženju.
Ja mislim da se ove tri protekle sedmice, barem što se Kantona Sarajevo tiče, ne mogu govoriti o različitim dijelovima BiH, gdje je nastava organizirana malo drugačije nego li je to ovdje, dakle, zahvaljujući tome što zaista većina učenika ima i internet konekciju, širokopojasni internet, veći broj učenika ima i potrebne uređaje za takvu vrstu nastave, nastava odvija jako dobro.
Potreba promjene obrazovanja
RSE: Koliko će izgubiti djeca koja nemaju tehnološke mogućnosti da se priključe online nastavi?
Ibrahimović: Da, izgubit će mnogo, i to je u ovom trenutku zapravo i najveći problem. Ovo je došlo iznenada, nije se pripremalo. Jedan je značajan dio Bosne i Hercegovine gdje je stanovništvo koje uopće nema potrebne resurse od ovih elementarnih stvari za odvijanje online nastave. I tu će biti mnogo problema. Također, sva istraživanja u svijetu pokazuju da bilo kakva škola, bilo kakvo javno obrazovanje, bilo kakva obrazovna institucija, djeci je bolja nego da djeca sama provode vrijeme u različitom okruženju. Pitanje je na koji način vlasti ovo mogu premostiti.
Nemojte zaboraviti da, nažalost, veliki dio ljudi koji su zaposleni u okviru obrazovnih institucija koje vode brigu o tome nije spreman da pomogne, to su također osobe koje nisu prošle ovu edukaciju, koje ne znaju o čemu se radi, ni na koji način ne znaju u kom pravcu bi trebalo voditi te stvari.
Da li je ovo prilika – nadam se da jeste – svim odgovornim u Bosni i Hercegovini da shvate da se obrazovanje mora mijenjati. Između ostalog, mora se mijenjati u pravcu da je spremno da puno brže reaguje na iznenadne događaje, na nepredvidive situacije, jer zapravo tome obrazovanje i služi. Temeljna vještina 'Učiti kako učiti' je nešto što mora postati bitnim dijelom obrazovnog sistema u Bosni i Hercegovini.
Kada razvijate tu vrstu kompetencije, kada razvijate digitalne kompetencije, onda ćete doći u situaciju da vrlo brzo pronađete najbolje moguće rješenje i prilagodite se datim uvjetima, bez mnogo gubitka na kvaliteti ili da se izgubi mnogo na zacrtanim ciljevima. To prije svega – maloprije sam rekao da neće učenici izgubiti mnogo od same redovne nastave ukoliko su prisutni na online nastavi – što naš obrazovni sistem podrazumijeva i dalje nužno usvajanje ogromne količine činjenica.
Zbog toga naše obrazovanje za učenike jeste preteško, u kratkom vremenu morate zapamtiti ogromnu količinu informacija, koje samo u tom trenutku, kada vas pitaju za ocjenu, morate reprodukovati, ili u nekom testu na kraju školske godine, a svi drugi nivoi znanja – povezivanja, analize, otkrivanje nečega – nažalost, u većem dijelu nisu dio zvaničnog obrazovnog sistema. To se čak niti ne očekuje od nastavnika po svim ovim važećim dokumentima.
Zašto podaci ne pokazuju cijelu sliku?
Dnevna kompilacija slučajeva zaraženih korona virusom koje objavljuje Univerzitet Johns Hopkins je najkompletnija na svijetu, ali se oslanja na informacije koje dostavljaju vlade pojedinih država.
U mnogim zemljama postoje restrikcije o objavljivanju takvih informacija ili drugi razlozi zašto se ne želi prikazati puna slika.
Metodologija, direktnost, transparentnost i kvalitet ovih podataka može dramatično varirati od zemlje do zemlje.
