Iza razorne poplave na obali rijeke Bosne u Doboju ostali su i posmrtni ostaci žrtava iz proteklog rata. Pronašli su ih radnici dok su otklanjali posljedice prirodne nesreće. Do sada su pronađena četiri kompletna i dva nepotpuna ljudska skeleta. U Institutu za nestale osobe BiH sumnjaju da su na tom mjestu bila zakopana tijela grupe Bošnjaka iz sela Jablanica kod Maglaja koji su ubijeni polovinom 1992. godine.
Tragove ratnog zločina otkrila je priroda. Na površini ih je ostavila vodena bujica, koja je poharala i obalu rijeke Bosne između sporednog i glavnog ulaza u Doboj iz pravca Sarajeva. Pronađeni su slučajno, desetak dana poslije prirodne katastrofe. Primijetili su ih radnici dok su popravljali uništene dalekovode. Nadležni iz Instituta za nestale osobe BiH potom su otkrili jedno od mjesta na kojem su, tokom bosanskohercegovačkog rata, ubice i njihovi nalogodavci nastojali da sakriju tijela svirepo likvidiranih zarobljenika na području Doboja, koji je bilo pod kontrolom srpskih snaga. To su potvrdili tragovi na posmrtnim ostacima ubijenih ljudi. Glasnogovornica Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine Lejla Čengić.
„Ono što je specifično za ovu ekshumaciju jeste da su pronađene žrtve potrbuške nađene i žrtvama su ruke bile vezane na leđima žicom“, kaže Čengić.
Istražioci sumnjaju da su na riječnoj obali bila zakopana tijela muškaraca bošnjačke nacionalnosti iz maglajskog sela Jablanica, koje je od Doboja udaljeno dvadesetak kilometara. U blizini mjesta gdje su otkriveni kompletni i nepotpuni ljudski skeleti ubijena je grupa stanovnika Jablanice, koji su prethodno zarobljeni u ovom selu.
„Mi pretpostavljamo da bi mogla biti riječ o žrtvama iz područja Jablanice. Naime, 400 metara od ove lokacije nalazi se željezni most gdje su u ljeto 1992. ubijeni Bošnjaci - njih 16 muškaraca je ubijeno i potom bačeno u rijeku Bosnu“, objašnjava Lejla Čengić.
Među žrtvama bio je i otac Ekrema Bradarića koji je tada imao 44 godine. Polovinom 1992. godine stanovnici Jablanice su napustili svoje kuće i otišli u Maglaj. Nakon toga Ekremov otac, koji je imao autolakirersku radnju, vratio se u selo gdje je zarobljen sa drugim komšijam. Ekrem, koji danas ima 40 godina, tada ga je vidio posljednji put. Sada se nada da će konačno dočekati da ga dostojno sahrani:
„Vojska je već bila ušla u Jablanicu, tako da smo se mi evakuisali, iseljavali se pomalo. Međutim, otac rahmetli se vratio da vidi šta je sa imanjem, pošto je on bio malo imućniji, finansijski bio dobrostojeći, tako da su ga zarobili i od tada mu se gubi svaki trag“, kaže Bradarić.
U selu Jablanica, koje se nalazi u blizini starog puta između Doboja i Maglaja, i danas žive Bošnjaci i Srbi. Oni sa kojima smo razgovarali kažu da su od ubistva njihovih komšija prošle 22 godine i da do danas izvršioci i naredbodavci nisu odgovarali, te da priželjkuju da ovaj zločin konačno bude rasvijetljen. Evo šta su nam o tome kazali Senad Huskić iz Jablanice i Sretko Pavlović koji povremeno iz Doboja gdje danas živi, dođe na svoje imanje u ovom selu:
„Imamo rođaka ubijenog tu, možda je tu. Moja strina koja je izgubila sina je umrla, ali ona je rekla da želi da joj se sin nađe pa da se zna gdje je mezar“, priča Senad Huskić.
„Mislim da oivdje nikoga nije zaboljela glava od ovih mještana. A to što su pronađeni, drago mi je. Valjda će se znati, a ja mislim da znadu vlasti ko je to odradio“, kaže Sretko Pavlović.
Sretko Pavlović i Ekrem Bradarić smatraju i da bi zbog sadašnjih i budućih generacija u Jablanici bilo važno da odgovorni za ovaj zločin budu otkriveni.
„Da ne može mene niko kaljati. Ja znam sigurno da nisam. Ja sam invalid, ranjen sam u ratu. Znam da ja nisam tu učestovao ni u čemu. Ali to su znali dolje ovi, a ja ne znam ko je", kaže Pavlović
„Ja prvi ne mogu reći taj je uradio to i to, mada imaju neke sumnje na neke ljude zato što su dvojica preživjela to izvođenje i strijeljanje kod dobojskog željeznog mosta. Da ja sada reknem direktno to je moj komšija uradio, ne mogu to reći. Ali postoje sumnje na neke pojedince. Ima i dobrih ljudi. Njih par meni je dolazilo i davalo neke informacije u vezi sa tim hapšenjima, ali anonimni da ostanu. Znači, nisu svi ni oni isti“, kaže Bradarić.
U nekoliko navrata Ekrem i drugi stanovnici Jablanice davali su iskaze pripadnicima policijskih agencija koje se bave istrazivanjima ratnih zločina. Kraj istrage i podizanje optužnica još nisu dočekali. Sada čekaju rezulatet DNK analize koja treba da potvrdi da li su u Doboju pronađeni posmrtni ostaci članova njihovih porodica. Prije ekshumacije na obali rijeke Bosne, kosti ubijenih stanovnika Jablanice pronađene su u drugim grobnicama u Doboju, te u Srbiji, kaže glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić.
„U ekshumacijama koje su rađene ranijih godina pronađeni su posmrtni ostaci četiri žrtve. Oni su pronađeni na lokalitetima Podnovlje, Šušnjari, na području Doboja i u Sremskoj Mitrovici. U ovom trenutku mi tragamo za 16 žrtava bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Jablanica“, zaključuje naša sagovornica.
Tragove ratnog zločina otkrila je priroda. Na površini ih je ostavila vodena bujica, koja je poharala i obalu rijeke Bosne između sporednog i glavnog ulaza u Doboj iz pravca Sarajeva. Pronađeni su slučajno, desetak dana poslije prirodne katastrofe. Primijetili su ih radnici dok su popravljali uništene dalekovode. Nadležni iz Instituta za nestale osobe BiH potom su otkrili jedno od mjesta na kojem su, tokom bosanskohercegovačkog rata, ubice i njihovi nalogodavci nastojali da sakriju tijela svirepo likvidiranih zarobljenika na području Doboja, koji je bilo pod kontrolom srpskih snaga. To su potvrdili tragovi na posmrtnim ostacima ubijenih ljudi. Glasnogovornica Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine Lejla Čengić.
„Ono što je specifično za ovu ekshumaciju jeste da su pronađene žrtve potrbuške nađene i žrtvama su ruke bile vezane na leđima žicom“, kaže Čengić.
Istražioci sumnjaju da su na riječnoj obali bila zakopana tijela muškaraca bošnjačke nacionalnosti iz maglajskog sela Jablanica, koje je od Doboja udaljeno dvadesetak kilometara. U blizini mjesta gdje su otkriveni kompletni i nepotpuni ljudski skeleti ubijena je grupa stanovnika Jablanice, koji su prethodno zarobljeni u ovom selu.
„Mi pretpostavljamo da bi mogla biti riječ o žrtvama iz područja Jablanice. Naime, 400 metara od ove lokacije nalazi se željezni most gdje su u ljeto 1992. ubijeni Bošnjaci - njih 16 muškaraca je ubijeno i potom bačeno u rijeku Bosnu“, objašnjava Lejla Čengić.
Među žrtvama bio je i otac Ekrema Bradarića koji je tada imao 44 godine. Polovinom 1992. godine stanovnici Jablanice su napustili svoje kuće i otišli u Maglaj. Nakon toga Ekremov otac, koji je imao autolakirersku radnju, vratio se u selo gdje je zarobljen sa drugim komšijam. Ekrem, koji danas ima 40 godina, tada ga je vidio posljednji put. Sada se nada da će konačno dočekati da ga dostojno sahrani:
„Vojska je već bila ušla u Jablanicu, tako da smo se mi evakuisali, iseljavali se pomalo. Međutim, otac rahmetli se vratio da vidi šta je sa imanjem, pošto je on bio malo imućniji, finansijski bio dobrostojeći, tako da su ga zarobili i od tada mu se gubi svaki trag“, kaže Bradarić.
U selu Jablanica, koje se nalazi u blizini starog puta između Doboja i Maglaja, i danas žive Bošnjaci i Srbi. Oni sa kojima smo razgovarali kažu da su od ubistva njihovih komšija prošle 22 godine i da do danas izvršioci i naredbodavci nisu odgovarali, te da priželjkuju da ovaj zločin konačno bude rasvijetljen. Evo šta su nam o tome kazali Senad Huskić iz Jablanice i Sretko Pavlović koji povremeno iz Doboja gdje danas živi, dođe na svoje imanje u ovom selu:
„Imamo rođaka ubijenog tu, možda je tu. Moja strina koja je izgubila sina je umrla, ali ona je rekla da želi da joj se sin nađe pa da se zna gdje je mezar“, priča Senad Huskić.
„Mislim da oivdje nikoga nije zaboljela glava od ovih mještana. A to što su pronađeni, drago mi je. Valjda će se znati, a ja mislim da znadu vlasti ko je to odradio“, kaže Sretko Pavlović.
Sretko Pavlović i Ekrem Bradarić smatraju i da bi zbog sadašnjih i budućih generacija u Jablanici bilo važno da odgovorni za ovaj zločin budu otkriveni.
„Da ne može mene niko kaljati. Ja znam sigurno da nisam. Ja sam invalid, ranjen sam u ratu. Znam da ja nisam tu učestovao ni u čemu. Ali to su znali dolje ovi, a ja ne znam ko je", kaže Pavlović
„Ja prvi ne mogu reći taj je uradio to i to, mada imaju neke sumnje na neke ljude zato što su dvojica preživjela to izvođenje i strijeljanje kod dobojskog željeznog mosta. Da ja sada reknem direktno to je moj komšija uradio, ne mogu to reći. Ali postoje sumnje na neke pojedince. Ima i dobrih ljudi. Njih par meni je dolazilo i davalo neke informacije u vezi sa tim hapšenjima, ali anonimni da ostanu. Znači, nisu svi ni oni isti“, kaže Bradarić.
U nekoliko navrata Ekrem i drugi stanovnici Jablanice davali su iskaze pripadnicima policijskih agencija koje se bave istrazivanjima ratnih zločina. Kraj istrage i podizanje optužnica još nisu dočekali. Sada čekaju rezulatet DNK analize koja treba da potvrdi da li su u Doboju pronađeni posmrtni ostaci članova njihovih porodica. Prije ekshumacije na obali rijeke Bosne, kosti ubijenih stanovnika Jablanice pronađene su u drugim grobnicama u Doboju, te u Srbiji, kaže glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić.
„U ekshumacijama koje su rađene ranijih godina pronađeni su posmrtni ostaci četiri žrtve. Oni su pronađeni na lokalitetima Podnovlje, Šušnjari, na području Doboja i u Sremskoj Mitrovici. U ovom trenutku mi tragamo za 16 žrtava bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Jablanica“, zaključuje naša sagovornica.