Ukoliko se dosljedno primjeni Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja, koji je nedavno usvojen u Federalnom parlamentu, očekuje se povećanje broja donora i transplantacija organa u Federaciji BiH.
U Udruženju dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH, koje je iniciralo nova zakonska rješenja, očekuju da će, ukoliko ovaj primjer bude slijedila i Republika Srpska, biti stvoreni uvjeti i za apliciranje za članstvo u Eurotransplantu.
Nakon četiri godine borbe, pregovora sa predstavnicima vlasti i protesta oboljelih, Federacija BiH dobila je zakon koji, po uzoru na mnoge evropske zemalje, predviđa uvođenje pretpostavljenog pristanaka za doniranje organa. Predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH Tomislav Žuljević uvjeren je da će ovaj zakon povećati broj donora i transplantacija organa.
„Do sad je bio zakon o pisanom pristanku. Razlika je u tome što smo sada svi potencijalni darivatelji, ako se nismo drugačije izjasnili. To znači, ako nismo izričito protiv darivanja organa, mi smo 'za'. Ali – uvijek stoji ono 'ali' – uvijek će se razgovarati s obitelji vezano za eksplantaciju organa, ako do toga dođe. Zakon nikoga ne prisiljava ni na šta. Ako ste baš izričito protiv toga, bit će registar nedarivatelja. Moram reći da je ovaj zakon predvidio i povećanje lepeze živih darivatelja. Do sad je bilo otac, majka, sestra i supružnici, sad donor može da bude do četvrtog koljena i po tazbini", kaže Žujević.
Primjeniti dobra rješenja
Sa dvadesetak transplantacija godišnje, BiH se i dalje nalazi na dnu liste evropskih zemalja, a životi hiljada ljudi ovise o hemodijalizi. Unatoč tome što je cilj novog zakon da, barem u Federaciji BiH, promijeni ovakvu situaciju, on je u javnosti naišao na različita, pa čak i pogrešna tumačenja. Zbog toga će, kako ističe Žuljević, Udruženje, u suradnji s liječnicima, organizirati javne tribine, kako bi građani dobili sve informacije o novom zakonu i nepravdanosti straha od njegove zloupotrebe.
„Uzmimo hipotetski da imamo u intenzivnoj njezi osobu koja je teško povrijeđena, gdje se sumnja na moždanu smrt. Prije svega, ljekarova je obaveza da uradi sve da spasi osobu i da ga ostavi na životu, međutim, ako je situacija takva da se sumnja na moždanu smrt, onda se u toku 48 sati testira da li je zaista došlo do smrti, i to radi ekipa koja utvrđuje moždanu smrt. Ne može jedan doktor. Kad se utvrdi da je osoba mrtva, ako obitelj kaže 'da', ide se u eksplantaciju organa. Tek onda se vrši tipizacija tkiva i upoređuje se sa listom čekanja i tek onda se vidi kome će taj organ pripasti. Dakle, ne postoji mogućnost malverzacija, ni jedan posto.“
Uz podizanje svijesti javnosti o važnosti transplantacija i potpisivanja donorskih kartica, Žuljević kaže da će Udruženje dijaliziranih i transplantiranih bolesnika morati nadgledati i primjenu Zakona, kako bi se izbjegao česti bh. scenarij da dobra zakonska rješenja, u konačnici, ostanu mrtvo slovo na papiru.
„Što se tiče timova za transplantaciju i eksplantaciju, mi to već imamo. Tražit ćemo da nam transplantacijski centar, koji je pri Federalnom ministarstvu zdravstva, da izvješća šta rade koordinatori po bolnicama. Imamo trinaest koordinatora u Federaciji. Kad bi samo po jednu moždanu smrt utvrđivali i dobijali pristanke od obitelji umrlih osoba, broj transplantacija bi se poduplao.“
San o članstvu u Eurotransplantu
Žuljević naglašava da su podršku zakonu, koji će unaprijediti oblast transplantacije u Federaciji, dale su i vjerske zajednice, s obzirom na to da će, ukoliko on zaživi, biti zaustavljen višegodišnji trend prikupljanja novca u humanitarnim akcijama za skupe transplantacije u inostranstvu.
„Ja uvijek kažem, najlakše je kad nam se neko razboli, odmah ono: apel za pomoć, pa dajte, skupljamo 40.000 eura da se osoba prebaci u inozemstvo, pa da tamo neko umre, da bi se neko naš transplantirao. Pa zar to nije licemjerno!? Umjesto da to uradi u našoj državi. Transplantacije su u Bosni i Hercegovini besplatne, bile one sa umrlih ili sa živih osoba. Nema plaćanja.“
Usvajanje federalnog Zakona je, kako ističe Žuljević, i prvi korak prema onome što je san svih oboljelih, a to je članstvo u međunarodnoj organizaciji Eurotransplant, koja omogućava pacijentima da budu uvršteni na evropsku listu čekanja i tako brže dođu do organa. Međutim, naglašava da u Eurotransplant eniteti ne mogu ući odvojeno, nego može samo Bosna i Hercegovina - kao država.
„Nadam se da će se i Republika Srpska probuditi, posebno udruge u Republici Srpskoj, udruge pacijenata, koje će tražiti da se i tamo provede isti zakon, da se usvoji i da se i tamo poveća broj transplantacija. E, onda, pošto entitet ne može ući u Eurotransplant, morali bi napraviti jedno koordinacijsko tijelo na nivou Bosne i Hercegovine koje bi apliciralo, a ulazak u Eurotransplant – to je drastično povećanje broja transplantacija. Dakle, oni ljudi koji imaju između dvadeset i trideset godina, pa i do četrdeset, a koji su na dijalizi po desetak godina, oni bi bili u vrhu liste čekanja u Eurotransplantu i došli bi prvi na red za transplantaciju.“ – zaključuje Žuljević.
Facebook Forum