Tema Mosta Radija Slobodna Evropa bila je kakav je odnos Evropske unije prema predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću nakon njegovog odlaska u Moskvu na Putinovu vojnu paradu.
Sagovornici su bili Branka Latinović, bivša ambasadorka i članica Foruma za međunarodne odnose Evropskog pokreta u Srbiji, i Nemanja Todorović Štiplija, izvršni direktor Centra savremene politike iz Beograda.
Bilo je reči o tome zašto Brisel nije oštrije reagovao nakon Vučićevog povratka iz Moskve iako su pojedini zvaničnici Evropske unije govorili da taj njegov potez neće proći bez posledica, da li su dva najviša funkcionera Evropske unije Antonio Kosta, predsednik Evropskog saveta, i Kaja Kallas, visoka predstavnica za spoljnu politiku, poslali različite poruke prilikom nedavne posete Srbije i zašto Brisel ćutke prelazi preko Vučićevih optužbi da Evropska unija finansira studentske proteste u Srbiji.
Razgovaralo se i o tome da li Brisel i dalje u Vučiću vidi jedinog partnera u Srbiji ili nedavni sastanci briselskih zvaničnika sa opozicijom nagoveštaju da se ta politika menja, koji evropski lideri najviše podržavaju srpskog predsednika, kao i o tome da li Brisel toleriše Vučića pre svega zbog toga što se boji da otvoreno ne pređe na Putinovu stranu.
Omer Karabeg: Pojedini funkcioneri Evropske unije odvraćali su Vučića od puta u Moskvu i davali mu na znanje da će taj njegov potez imati negativne posledice po evropski put Srbije. Međutim, kada se Vučić vratio iz Moskve, izgleda da mu je oprošteno. Delite li taj utisak?
Branka Latinović: Ne u celosti. Na osnovu onoga što se pojavljuje u javnosti stiče se utisak da nema većih posledica po predsednika Vučića, a time ni po Srbiju.
Činjenica ja da je Antonio Kosta, predsednik Evropskog saveta, koji je posetio Beograd nakon Vučićeve posete Moskvi, imao srdačan odnos sa predsednikom Srbije. Međutim, ne treba zaboraviti da je tokom samita Evropske političke zajednice u Tirani Kosta rekao da se od država kandidata za Evropsku uniju očekuju doslednost i poverenje.
Mislim da se to odnosilo i na oglušavanje predsednika Vučića na upozorenja da ne putuje u Moskvu. Hladnija atmosfera je bila tokom posete Kaje Kallas, visoke predstavnice Evropske unije za spoljnu politiku. Nije kao Kosta držala zajedničku konferencije za štampu sa Vučićem što se može protumačiti kao njeno reagovanje na Vučićev put u Moskvu s obzirom na dosta jake reči koje je izgovorila pre njegovog puta. Te reči je ponovila i na konferenciji za štampu u Beogradu.
Antonio i Kaja
Omer Karabeg: Kako tumačite razliku između posete Antonia Koste i Kaje Kallas?
Nemanja Todorović Štiplija: Razlika svakako postoji. Razlog je pre svega u nivou. Partner predsednika Evropskog saveta bio je predsednik Vučić, dok je partner visoke predstavnice bila vlada. Razlika je bila i u porukama. Poruke Antonia Koste bile su blaže od poruka Kaje Kallas. Međutim, način na koji se Evropska unija i njene institucije obraćaju Srbiji dosta se promenio u poslednja dva meseca.
Od Srbije se prvi put očekuje da zaista pokaže spremnost da sprovede reforme. Verujem da više nećemo slušati izjave o ne znam kakvom napretku Srbije u oblasti vladavine prava kakve smo prošle godine čuli od predsednice Evropske komisije. Mislim da je to vreme prošlo.
Simptomatično je da je Kaja Kallas na konferenciji za štampu rekla da je neprihvatljivo da predsednik države kandidata za Evropsku uniju stoji pored predsednika Rusije, pored nekoga ko je izvršio agresiju na Ukrajinu i počeo novi rat u Evropi. To neće biti zaboravljeno.
Branka Latinović: Antonio Kosta je želeo da pokaže da se politički dijalog sa Srbijom nastavlja. Kao predsednik Evropskog saveta on treba da ima komunikaciju sa svima ne samo članicama Evropske unije, nego i sa kandidatima.
Mislim da je izbegao oštrije izjave da ne bi pružio priliku ruskim vlastima da pričaju da je Vučić zbog posete Moskvi izložen neprijatnostima jer Evropskoj uniji ne odgovara da se predimenzionira ruski uticaj na Zapadnom Balkanu.
Činjenica je, međutim, da se polako menja odnos Brisela prema vlastima u Beogradu s obzirom da Vučić nije pokazao spremnost da u skladu sa evropskim vrednostima rešava krizu u Srbiji.
Vučiću je u martu, kada je u Briselu razgovarao sa Antoniom Kostom i Ursulom von der Leyen, stavljeno do znanja da treba da otvori unutrašnji dijalog i nađe rešenje vezano za studentske proteste i univerzitet, ali on to nije uradio i zato se sada čuju drugačiji tonovi o čemu pre svega govore izjave Kaje Kallas tokom posete Srbiji.
Vučićeve prozivke
Omer Karabeg: Ali kako je moguće da Briselu ne smeta to što Vučić kritikujući studentske proteste stalno govori da su ih organizovale zapadne tajne službe da bi, kako on kaže, srušile njega i onemogućile napredak Srbije? Pominjao je čak i da se parama Evropske unije finansiraju protesti. Nema čak ni demantija na takve tvrdnje.
Nemanja Todorović Štiplija: U pravu ste. Zaista izgleda čudno da Evropska nije odgovorila na Vučićeve prozivke koje se tiču organizovanja i finansiranja protesta.
Mislim da ni Evropska unija, ni države članice uopšte ne žele da se upuštaju u raspravu sa predsednikom Srbije jer su svesni da su to izjave za unutrašnju upotrebu. A pošto su mediji u Srbiji izuzetno zarobljeni, ne postoji mogućnost da eventualni demanti dođe do javnosti.
Omer Karabeg: Ali postoje N1, postoji Nova, postoji Danas.
Nemanja Todorović Štiplija: Slažem se, ali više od 70% stanovništva nema pristup tim medijima. Evropska unija nastoji da što manje bude predmet državne propagande u Srbiji. Međutim, potezi koje u poslednje vreme povlači Brisel pokazuju da se menja odnos prema vlastima u Srbiji.
Činjenica je da su se i predsednik Evropskog saveta i Visoka predstavnica za spoljnu politiku prilikom nedavne posete državama Zapadnog Balkana jedino u Srbiji sreli sa opozicijom i predstavnicima studenata i civilnog društva.
U poslednja dva meseca vidljiv je drugačiji pristup Srbiji od onoga kakav je bio za vreme prethodne Evropske komisije kada je postojala tendencija hvaljenja predsednika Vučića i navodnih reformi u Srbiji i kada je administracija Evropske unije komunicirala isključivo sa predstavnicima vlasti.
Branka Latinović: Brisel ignoriše Vučićeve prozivke jer je svestan da bi bilo kakav odgovor vlast iskoristila da nastavi sa svojom pričom. Procenili su da je najbolje da to ignorišu.
Njihov odgovor se vidi u činjenici da Srbija još uvek nije uspela da otvori klaster 3 iako je bilo najavljeno da će se to desiti do kraja marta, pa to u martu uopšte nije pomenuto. Jasna poruku predstavljaju i sastanci sa opozicijom i civilnim društvom u Srbiji.
Novi ljudi u Briselu
Omer Karabeg: Da li Evropska unija i pored svega i dalje Vučića vidi kao jedinog partnera u Srbiji?
Nemanja Todorović Štiplija: Naravno da ne. Pomenuo sam sastanke sa opozicijom, studentima i civilnim društvom. Predsednik Vučić nije više jedini akter koji vodi politiku u Srbiji, vezane su mu ruke zbog situacije u zemlji.
Međutim, što se tiče reformi, vlast u Srbiji je i dalje jedina adresa sa kojom Evropska unija mora da komunicira. Zbog toga je toliki pritisak na reforme koje se tiču stanja demokratije, vladavine prava, slobode medija, izbora novih članova REM-a, revizije biračkih spiskova.
Do sada je postojala velika razlika između onoga što su pokazivali godišnji izveštaji Evropske komisije o stanju u Srbiji i onoga što su govorili nezavisni izveštaji. Dok su izveštaji Evropske komisije govorili o stagnaciji, izveštaji Freedom Housa, Reportera bez granica, Transparency Internationala pokazivali su ogromne padove. Sada se to više neće tolerisati. Od Srbije se traže napredak koji mora biti praćen rezultatima.
Branka Latinović: Vučić je donedavno bio jedini kanal komunikacije. On to zvanično i dalje jeste, ali stvari se menjaju. Promenio se političkih profil zvaničnika Evropske unije koji se bave Srbijom.
Oni više ne pripadaju Evropskoj narodnoj stranci nego partijama liberala, socijaldemokrata i socijalista, potiču iz političkog miljea koji je vezan za centar ili levo od centra. Njihov pristup Srbiji je objektivniji, njima je važno šta je Srbija stvarno uradila na evropskom putu, a ne šta vlast u Srbiji o tome priča.
Vučić je sada u rukama političke opcije koja nije njegova, a i Evropska narodna partija polako odustaje od njega i više ga ne podržava kao ranije posebno u vreme Angele Merkel.
'Prijatelj' evropskih lidera
Omer Karabeg: Ko od moćnih evropskih lidera i dalje štiti Vučića?
Nemanja Todorović Štiplija: Transakcijski odnos koji je predsednik Vučić negovao sa više lidera, odnosno vlada u Evropi, davao je rezultate do nekog trenutka. Pomenuli smo Angelu Merkel, to se odnosilo i na lidere Francuske, Austrije i Italije, da ne pominjemo lidere zemalja poput Mađarske i Slovačke. Uverenje da je Vučić prijatelj predsednika Macrona i još nekih lidera forsirala je i državna propaganda. Sada to više ne vidimo. Oni koju su podržavali Vučića kao da su se povukli.
Ursula von der Leyen, koja je prošle godine prilikom posete Beogradu govorila da Srbija ne znam koliko napreduje u vladavini prava i demokratiji, više se uopšte ne oglašava. Vrlo je slično i sa predsednikom Macronom tako da ne vidim da ga neko nešto naročito podržava ako isključimo podršku koju dobija od lidera Mađarske i Slovačke.
Branka Latinović: Pominjao se Macron, pa Ursula von der Leyen, pa poljski premijer, mislim da to više nije slučaj. Pitanje je koliko je to bilo i ranije. To je u stvari bila podrška Srbiji koja se personalizovalo kao podrška predsedniku Vučiću.
U poslednje vreme čuli smo dosta upozoravajuće izjave Emmanuela Macron i Donalda Tusk povodom Vučićevog puta u Moskvu, a sada se pojavio francusko-nemački non paper o Republici Srpskoj koji je Vučić kritikovao i koji dosta govori o odnosima koji te dve zemlje imaju sa predsednikom Vučićem.
Albanija i Crna Gora
Omer Karabeg: Da li i Brisel i Vučić igraju svako svoju igru? Brisel zna da nikada neće u Evropsku uniju primiti Vučićevu autoritarnu Srbiju jer im pored Orbana i Fica ne treba još jedan autoritarac, ali ga podržava da ne bi prešao u ruski tabor.
Vučić, iako se zaklinje u evropski put Srbije, u stvari ne želi da Srbija uđe u Evropsku Uniju jer bi morao da izvrši demokratske reforme zbog kojih bi izgubio vlast. Vučiću odgovara da Srbija što duže ostane kandidat i dobija novac od Evropske unije. Čini li vam se da i Briselu i Vučiću odgovara status quo?
Nemanja Todorović Štiplija: U prethodnom periodu status quo je odgovarao Briselu, a i nekim drugim prestonicama poput Berlina i Pariza. Međutim, od agresije Rusije na Ukrajinu i pozitivne promene u politici proširenja Evropske unije Briselu više ne odgovara statusa quo u Srbiji.
Zašto? Srbija kao najveća država i najveća ekonomija Zapadnog Balkana, koja ima i najviše administrativnih kapaciteta, trebalo bi da bude predvodnik procesa proširenja i da i druge države Zapadnog Balkana povuče u proces reformi.
Međutim, Srbija to ne radi, neke druge zemlje poput Albanije i Crne Gore su lideri procesa evropskih integracija mada nisu toliko uticajne kao Srbija. Zbog toga Evropska unija sada vrši pritisak da se u Srbiji sprovedu reforme i zemlja odlučnije krene u proces evropskih integracija, ali u Srbiji za to nema političke volje.
Branka Latinović: Vučić se nadao da će nakon izbora Trumpa i njegove prijateljske komunikacije sa Putinom moći da zadrži dobre odnose i sa Zapadom i sa Rusijom. Pokazalo se da to nije tako. Evropa se trgla, zauzela čvrst stav, snažno podržala Ukrajinu i pokazala da bez nje ne može biti nikakvog rešenja za rat u Ukrajini. Vučić sada nema izbora. Umesto planova i lepih reči morao bi da krene u reforme.
To je ovih dana u Beogradu poručila Kaja Kallas kada je rekla da reforme moraju da budu realne, a ne da se samo štikliraju na papiru. Izgleda da Beograd još uvek ne čita ove poruke.
Na to upućuje i nedavna izjava ministra inostranih poslova Marka Đurića da Brisel ne tapše Beogradu zato što Srbija vodi nezavisnu politiku u skladu sa svojim nacionalnim interesima. To govori da sadašnja vlast u Srbiji nema nameru da se u dogledno vreme usaglasi sa spoljnom politikom Evropske unije.
Srbija na čekanju
Omer Karabeg: U zaključku, da li je Evropska unija oprostila Vučiću put u Moskvu?
Nemanja Todorović Štiplija: Put u Moskvu nije oprostila Evropska unija, a neće ni države članice. Evropska unije nije promenila svoj stav koji je imala pre Vučićevog puta u Moskvu, on je sada još snažniji.
Omer Karabeg: Ali, zasada je sve na nivou retorike. Nema nikakvih posledica zbog Vučićevog puta u Moskvu.
Nemanja Todorović Štiplija: Evropska unija to neće javno komunicirati, ali će njeni potezi svakako biti takvi da će vlasti u Srbiji dobiti jasnu poruku.
Evropska komisija i Evropski savet zasedaju u junu i verujem da će biti donete odluke o potezima koji će biti restriktivni prema vlastima u Srbiji.
Branka Latinović: Podsetila bih da Srbija još uvek nije dobila sredstva iz evropskog Plana rasta za Zapadni Balkan, a dobile su ih Severna Makedonija, Albanija i Crna Gora. Iako su ta sredstva odobrena, Srbija je na čekanju. Ne bih isključila da je to neka vrsta opomene zbog puta u Moskvu.
Uostalom, konačni odgovor na pitanje da li je Evropska unija oprostila Vučiću put u Moskvu videćemo idućeg meseca tokom zasedanja najviših tela Evropske unije u Briselu. Ne samo na osnovu odluka o Zapadnom Balkanu nego i na osnovu ličnog odnosa čelnika Evropske unije prema Vučiću.