Svaka čast svima, ali iz Podgorice u Bijelo Polje ili Berane se ne ide. Što će tamo raditi mladi čovjek? U potragu za poslom na crnogorsko primorje se može, ali uz platu teško da se može živjeti kao kad si kod kuće, izlaziti i zabavljati se, kažu, između ostaloga, naši sagovornici. Nespremnost mladih da prihvate posao izvan mjesta u kom žive otežava situaciju na tržištu rada, kažu eksperti.
Ukoliko bi mladi počeli da se zapošljavaju u drugim mjestima, gdje postoji potreba za radnom snagom, stopa nezaposlenosti bi bila značajno smanjena. Smanjio bi se i odliv novca koji uvežena radna snaga iznosi iz Crne Gore, a lakše bi bilo i poslodavcima.
„Izuzetan problem predstavlja, posebno u nerazvijenim područjima. Što se tiče sjevera Crne Gore, apsolutno mladi ljudi nisu čak spremni ni da ostanu, a ne da dođu na sjever Crne Gore. Sva kretanja su prema urbanim sredinama, prvenstveno prema Podgorici i nekim dijelom prema jugu Crne Gore", kaže potpredsjednik Unije poslodavaca, Budimir Rajičković, o problemu nedovoljne mobilnosti mladih.
Član skupštinskog Odbora za rad i socijalno staranje, Zoran Jelić, koji se dugi niz godina bavi problematikom tržišta rada, jedno vrijeme kao direktor Zavoda za zapošljavanje, je, rekavši da nedovoljna mobilnost mladih predstavlja značajan problem za domaće tržište radne snaga, ukazao na određene mjere koje u kraćem roku mogu poboljšati situaciju:
„Radimo projekte kao Zaposlimo naše na sezonskim poslovima, Ljetos zaradi, Ljetni posao, ljetna zarada, koji zapošljavaju studente i maturante kroz sajmove zapošljavanja domaće radne snage. To su već viđeni programi koji su napravljeni po ugledu na zemlje EU, da se svaki poslodavac, koji zaposli u sezonskim poslovima domaću radnu snagu, stimuliše kroz poreze, doprinose ili subvencije. Naročito ako zaposli domaću radnu snagu koja je sa sjevera, gdje je veća stopa nezaposlenosti i gdje je veća zona siromaštva.“
Potpredsjednik Unije poslodavaca, Budimir Rajičković, imajući u vidu da sjeverni dio Crne Gore značajno zaostaje za centralnim i južnim dijelom, smatra da bi dugoročnom rješenju problema nedovoljne mobilnosti mlađe radne snage, doprinijelo uravnoteženje nivoa razvijenosti cijele države:
„Moramo vidjeti da je naša šansa razvoja privrede Crne Gore, razvoj na sjeveru Crne Gore kroz sasvim druge djelatnosti. Apsolutno treba ići na uravnoteženje razvoja, a to bi možda bila i šansa da mladi ljudi krenu i da tamo traže posao", smatra Rajičković.
Na pitanje, zašto mladi u Crnoj Gori nerado prihvataju zaposlenje van mjesta u kome žive, odgovaraju oni sami:
„Ako živite u Podgorici i hoćete da radite u Beranima ili Bijelom polju, to je nemoguće. Svaka čast svima, ali to je ruglo. Nemaš gdje da izađeš, da prošetaš. Šta će tamo mladi čovjek? U sezoni dobiti 900 eura za tri mjeseca je ništa. Ne možeš nešto posebno da zaradiš, ni na ljeto.“
„Znam dosta ljudi iz moje generacije koji se boje da napuste svoju okolinu, prvenstveno zbog društva i okoline, na koju su navikli. Vjerovatno se boje drugog mentaliteta i samoće koju mogu da dožive kada dođu u neku drugu sredinu.“
„Ja idem u Budvu da radim jer ovdje nema posla. Ne znam zašto mnogi ne žele da napuste rodni grad. Samo bi da leže.“
Ukoliko bi mladi počeli da se zapošljavaju u drugim mjestima, gdje postoji potreba za radnom snagom, stopa nezaposlenosti bi bila značajno smanjena. Smanjio bi se i odliv novca koji uvežena radna snaga iznosi iz Crne Gore, a lakše bi bilo i poslodavcima.
„Izuzetan problem predstavlja, posebno u nerazvijenim područjima. Što se tiče sjevera Crne Gore, apsolutno mladi ljudi nisu čak spremni ni da ostanu, a ne da dođu na sjever Crne Gore. Sva kretanja su prema urbanim sredinama, prvenstveno prema Podgorici i nekim dijelom prema jugu Crne Gore", kaže potpredsjednik Unije poslodavaca, Budimir Rajičković, o problemu nedovoljne mobilnosti mladih.
Član skupštinskog Odbora za rad i socijalno staranje, Zoran Jelić, koji se dugi niz godina bavi problematikom tržišta rada, jedno vrijeme kao direktor Zavoda za zapošljavanje, je, rekavši da nedovoljna mobilnost mladih predstavlja značajan problem za domaće tržište radne snaga, ukazao na određene mjere koje u kraćem roku mogu poboljšati situaciju:
„Radimo projekte kao Zaposlimo naše na sezonskim poslovima, Ljetos zaradi, Ljetni posao, ljetna zarada, koji zapošljavaju studente i maturante kroz sajmove zapošljavanja domaće radne snage. To su već viđeni programi koji su napravljeni po ugledu na zemlje EU, da se svaki poslodavac, koji zaposli u sezonskim poslovima domaću radnu snagu, stimuliše kroz poreze, doprinose ili subvencije. Naročito ako zaposli domaću radnu snagu koja je sa sjevera, gdje je veća stopa nezaposlenosti i gdje je veća zona siromaštva.“
Potpredsjednik Unije poslodavaca, Budimir Rajičković, imajući u vidu da sjeverni dio Crne Gore značajno zaostaje za centralnim i južnim dijelom, smatra da bi dugoročnom rješenju problema nedovoljne mobilnosti mlađe radne snage, doprinijelo uravnoteženje nivoa razvijenosti cijele države:
„Moramo vidjeti da je naša šansa razvoja privrede Crne Gore, razvoj na sjeveru Crne Gore kroz sasvim druge djelatnosti. Apsolutno treba ići na uravnoteženje razvoja, a to bi možda bila i šansa da mladi ljudi krenu i da tamo traže posao", smatra Rajičković.
Na pitanje, zašto mladi u Crnoj Gori nerado prihvataju zaposlenje van mjesta u kome žive, odgovaraju oni sami:
„Ako živite u Podgorici i hoćete da radite u Beranima ili Bijelom polju, to je nemoguće. Svaka čast svima, ali to je ruglo. Nemaš gdje da izađeš, da prošetaš. Šta će tamo mladi čovjek? U sezoni dobiti 900 eura za tri mjeseca je ništa. Ne možeš nešto posebno da zaradiš, ni na ljeto.“
„Znam dosta ljudi iz moje generacije koji se boje da napuste svoju okolinu, prvenstveno zbog društva i okoline, na koju su navikli. Vjerovatno se boje drugog mentaliteta i samoće koju mogu da dožive kada dođu u neku drugu sredinu.“
„Ja idem u Budvu da radim jer ovdje nema posla. Ne znam zašto mnogi ne žele da napuste rodni grad. Samo bi da leže.“
