U Bosni i Hercegovini najveći je problem što se priča kako nemamo olimpijskih šampiona, kako nemamo svjetskih šampiona, kako nismo na svjetskoj sportskoj sceni u nekom vrhu, a nismo baš zbog toga što nestručni ljudi sredstva ne raspodjeljuju na pravedan način, ocjenjuje u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) Mihajlo Čeprkalo, bosanskohercegovački plivač.
Ovaj 21-godišnji Banjalučanin dobitnik je Državne nagrade za sport u 2020. godini, na osnovu odluke Vijeće ministara BiH. Čeprkalo je nagrađen za 'izuzetan doprinos razvoju sporta i afirmaciju Bosne i Hercegovine'. Osvojio je više od 500 medalja i 30 pehara na međunarodnim takmičenjima, a trenutno je trideset sedmi plivač svijeta.
Državna nagrada za sport najviše je priznanje koje Bosna i Hercegovina dodjeljuje za izuzetno uspješan rad u oblasti sporta.
RSE: Koliko ste zadovoljni što je vlast u Bosni i Hercegovini prepoznala trud i zalaganje?
Čeprkalo: Moram da kažem da sam stvarno veoma počastvovan, izuzetna mi je čast i veoma sam ponosan na nagradu koju sam dobio od Savjeta ministara, tačnije Ministarstva civilnih poslova, jer je to, ipak, sam vrh koji je nagradio sav moj dosadašnji rad i trud.
Ta nagrada je za mene još jedna kruna za to što smo do sad radili, u jednu ruku, a to je i podstrek za sve ostale korake koje planiram, koji su negdje u mojoj glavi planirani za narednu godinu, a i za sve sljedeće godine.
Ipak ja imam trenutno 21 godinu, nadam se da ću još dugo biti na sportskoj sceni, samo ako zdravlje posluži. Ova nagrada je stvarno jedan veliki motiv koji će mi sigurno dosta doprinijeti u radu, a drugo da ćemo imati u vidu da mi sportisti nismo izostavljeni.
RSE: S obzirom na pandemiju koja je od marta prisutna i u Bosni i Hercegovini, kakva je bila protekla godina za plivače?
Čeprkalo: Pa, kako je bilo u svim ostalim sferama, tako je bilo i nama sportistima, a posebno nama plivačima, veoma nezgodno. Mi smo, da se tako izrazim, 'osuđeni' na vodu, a nama su bazeni ovde u Banjaluci, gdje ja treniram, bili zatvoreni, tako i u Novom Sadu, jer i tamo boravim i treniram, na devet nedelja. Nama je dva dana, kada izostanemo iz vode, velik korak unazad, zato što je osjećaj za vodu nešto što mi njegujemo iz treninga u trening.
Poslije devet nedjelja, to je bila najdulja pauza koju je većina nas napravila u svojoj karijeri, to nas je vratilo dosta, dosta nazad, ali poslije toga desilo se to da nije bilo ni takmičenja, tako da sve to vrijeme dok nam je bazen bio zatvoren, ispostavilo da nije bilo ni razloga da bude otvoren, jer do kraja godine nismo imali nijedno ozbiljnije takmičenje.
Ja sam u februaru nastupio posljednji put na takmičenju, na međunarodnom mitingu u Leskovcu, u Srbiji, to nam je bilo neko testno takmičenje za evropsko prvenstvo koje je trebalo da se održi u maju prošle godine. Nažalost, nikad se nije održalo. Ja sam odlučio da sačuvam zdravlje, da se puno ne 'kidam' na treninzima, iz razloga što sam znao da se neće održavati neki od većih prvenstava. Odlučio sam da samo održavam opštu fizičku spremu.
Nama je bilo jako teško da održavamo fizičku spremu van bazena, ali smo to radili u kućama, sa nekim spravama i u nekim okolnostima. Kakve je ko okolnosti imao, tako je radio.
RSE: Koliko Vas je to demotivisalo?
Čeprkalo: Mislim da svaki sportista koji je rekao da ga ovo nije demotivisalo, je slagao. Iskreno. Zato što svi mi živimo za taj trenutak kada ćemo se takmičiti i zapravo svu motivaciju nalazimo tu. Ja stvarno vjerujem da ima i sportista koji su u glavi prilično stabilni, pa tako i ja. Ali je u svakom slučaju bilo tih trenutaka kada je falilo malo te motivacije, gdje se nađeš u trenutku i zapitaš – šta dalje, zašto ja treniram, zašto kidam svoje tijelo, a ne znam da li će uopšte biti takmičenja, da li će se održati bilo šta.
Sigurno je uticalo na sve nas sportiste, pogotovo na individualne sportove, gdje nemaš nekog u timu da kaže 'Biće to dobro, izguraćemo'. Boriš se sam sa sobom. Psihički momenat je bio prilično težak i zahtjevan za izgurati u toj protekloj godini.
RSE: Predstavljali ste Bosnu i Hercegovinu na Ljetnim olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine. Olimpijada je prolongirana, kao i ostala takmičenja. Ostvarili ste olimpijsku B normu. Trenutno ste 37. plivač svijeta. Kada uzmemo u obzir ulaganja drugih država i ulaganja u Bosni i Hercegovini, čime ste najviše zadovoljni?
Čeprkalo: Jesam, kako ne bih bio zadovoljan sa 37. plasmanom na svjetskoj sceni. Ja sam imao i bolji plasman na Svjetskom prvenstvu 2015. godine, bio sam 26. u Kazanu u Rusiji, u disciplini 1500 m slobodno, tako da ta dva plasmana na svjetskoj sceni stvarno nisu za staviti sa strane. To su već ozbiljni rezultati.
S obzirom na ulaganja u sport ovdje, u Bosni i Hercegovini, i u nekim razvijenijim zemljama, moram da kažem da sam prezadovoljan tim rezultatom, jer mi ovdje ono što imamo – imamo bazen. I mi i Sarajevo imamo olimpijski bazen, što je osnovni preduslov za neke ozbiljnije rezultate. Ali, naravno, tu postoji još mnogo, mnogo faktora koji odlučuju. Tačnije, to su finese koje prave razliku između prvog i 26. mjesta. Mi radimo 95 posto na sličan način, a neke stvari nas razdvajaju.
Ja sam prošle godine u Srbiji, u Novom Sadu i ovdje napravio test, gdje nas je testirao jedan poznati njemački doktor. Krvnu analizu smo radili i doktor je rekao da su predispozicije krvne i tjelesne na stvarno visokom nivou. Sad samo ta ulaganja, od individualnih fizičkih priprema, preko suplementacije, preko hrane, mentalnih treninga, jako puno je stvari na koje mi i ne obraćamo pažnju.
Ovdje smo još u nekom periodu gdje se treninzi rade stihijski i samo da se odrade, ali ide to na bolje. Nije naravno ni blizu da je loše. Dosta ide na bolje. Tako imamo i te olimpijske bazene, ali se treba puno ulagati kako bi se stvari dovele na viši nivo i kako bismo imali plivače u top 10, a ne u top 30.
RSE: Prije nekoliko godina ste u pismu koje je bilo javno upućeno vlastima Republike Srpske napisali 'u kakvom sistemu i uz kakve nestručne ljude mi pokušavamo da napravimo neke ozbiljne rezultate'. Da li se nešto promijenilo i šta?
Čeprkalo: To nije bilo ni tako davno, mislim da je bilo 2018. ili 2019. godine, kada sam bio u situaciji u kojoj mi je Ministarstvo omladine, porodice i sporta RS odobrilo neka sredstva (2500 eura op.a.) koja su iskreno bila smiješna. I onda sam došao u situaciju u kojoj ne bih poželio niko da bude – da moram da pišem javno pismo kako bih došao do sredstava kojima bih obezbijedio sredstva za rad.
U Bosni i Hercegovini najveći je problem što se priča kako mi nemamo olimpijskih šampiona, kako nemamo svjetskih šampiona, kako nismo na svjetskoj sportskoj sceni u nekom vrhu. Nismo baš zbog toga što nestručni ljudi sredstva ne raspodjeljuju na pravedan način. To je veliki problem ovdje, a s druge strane, sredstva su stvarno oskudna. I iznad njih je na vlasti neko ko treba da im dodijeli veća sredstva. To se upravo desilo poslije pisma, nakon šest mjeseci stvarno su našli. Ovdje, u Republici Srpskoj, sredstva su povećana za dva miliona maraka uopšteno za sport, tako da mi je Ministarstvo izašlo u susret, kao meni. Ali nisam samo ja u pitanju, u pitanju je još stotine drugih sportista, koji su talentovani, koji imaju sve predispozicije.
Nije se ništa još promenilo, još je sve na istom nivou, ljudi koji su na vlasti u sportu su isti, ne razmišlja se na način na koji bi se trebalo razmišljati i u pravcu u kojem bi se trebalo razmišljati, ulaže se u neke druge stvari umjesto da se ulaže u sportiste koji će sami svojim rezultatima donijeti deset puta više nego što se uloži u ove neke stvari koje su manje bitne. Hoću da kažem – neka infrastruktura, ulaganje u neke svlačionice ili nešto, a mi sa svojim rezultatima možemo doprinijeti puno više, da bi se mogla napraviti ne svlačionica, nego škola.
RSE: Pretpostavljam da ćete, s nekom željom da se Olimpijske igre održe u augustu, kako je planirano, krenuti sa pripremama.
Čeprkalo: Svakako. Ja sam već u pripremnom periodu. Mislim, pripremni period nije ni stao, jedino što nas je prekinulo radi korone. Stalno sam u bazenu. Za sada je forma na prilično dobrom nivou, ali, opet kažem, fale ta ozbiljnija takmičenja. Ja prvo čekam Evropsko prvenstvo koje bi se trebalo održati u maju, još nije sigurno, i spremam se za to. Mislim da bi sve to trebalo biti kako treba. Nakon toga trebalo bi da se održi Svjetsko prvenstvo u Japanu i u augustu bi trebale da se održe Olimpijske igre u Tokiju, takođe.
Nadam se da će sve biti kako treba. Mi ovdje radimo, treniramo, spremamo se i vidjećemo. Nek' nam je bog na pomoći, pa ćemo vidjeti šta će se desiti.
Facebook Forum