Žičani instrumenti izrađeni od čamaca koje su koristili migranti naišli su na oduševljenje publike dok su 12. februara debitirali u prestižnoj talijanskoj opernoj kući La Scala, u znak počasti onima koji su poginuli pokušavajući prijeći Mediteran na putu u Europu.

Raznobojne "morske violine" napravili su zatvorenici od klimavih čamaca koje je voda izbacila na mali talijanski otok Lampedusa, prvu luku za mnoge koji žele prijeći iz Sjeverne Afrike.

Dvojica "proizvođača" violina -- zatvorenici iz strogo čuvanog zatvora u blizini Milana -- gledali su izvedbu Bacha i Vivaldija iz kraljevske lože kazališta, obično rezervirane za visoke zvaničnike.

"Biti pozvan u Scalu zbog nečega što smo stvorili je magija", rekao je 42-godišnji Claudio, jedan od četvorice zatvorskih šegrta koji služi doživotnu kaznu zatvora za dva ubistva.

Napuknuto i dizelom natopljeno drvo s čamaca, namijenjeno za otpad, pretvoreno je u violine, viole i violončela.

"Dati otpadu glas"

"Dajemo glas svemu što se obično zanemaruju: drvu iz čamaca koje se usitnjava, migrantima koji bježe od rata i siromaštva i bivaju tretirani kao smeće, i zatvorenicima kojima se ne daje druga prilika", kaže Arnoldo Mosca Mondadori, koji je došao na ideju.

Mosca Mondadori, predsjednik fondacije House of the Spirits and the Arts, nada se da će gudački instrumenti moći svirati i u drugim koncertnim dvoranama u Europi, "kako bi dotakli ljudske duše".

Središnje Sredozemlje najsmrtonosnija je migracijska ruta na svijetu. Gotovo 2.498 ljudi umrlo je ili nestalo na njemu prošle godine, oko 75 posto više nego 2022.

U dvorištu zatvora, oronuli čamci razbacani su po travi među polomljenim drvenim daskama.

Ružičasto-bijela dječija cipelica, dječija bočica, pelene i malena zelena majica kratkih rukava su među predmetima izvađenim iz njihovih skladišta.

Odbačena odjeća ukočena od soli, zahrđale konzerve sardina i rudimentarni prsluci za spašavanje prizivaju opasna putovanja na milost i nemilost nemirnog mora.

Ovdje se osjeća miris mora, među sivim betonskim zidovima dvorišta, rekao je 49-godišnji zatvorenik Andrea.

​"Miris je jak i odvede vas jako daleko. Ima ga čak i u instrumentima, iako manje", kaže dok rastavlja čamce i traži odgovarajuće drvo za izradu instrumenata.

Andrea, koji služi doživotnu kaznu za ubistvo, vrijeme koje provodi u drvnoj radionici vidi kao oblik "iskušenja".

"U zatvoru vrijeme ne prolazi. Ali ovako se osjećamo živima i korisnima", rekao je.

U maloj mračnoj sobi s prozorima s rešetkama, Nicolae, 41-godišnji Rumunj koji je iza rešetaka od 2013., užurbano pili komad drveta.

Mjeri i pažljivo izrezuje zvučnu ploču violine.

"Gradeći violine... osjećam se preporođenim", rekao je.

Alati za rezanje, perorezi, dlijeta, pile i male drvene letjelice poredani su na zidnoj ploči, potencijalno oružje koje čuvari pomno provjeravaju na kraju dana.

Stojeći pred svojim radnim stolom, majstor Enrico Allorto kaže da je prilikom savijanja drva koristio metodu iz 16. stoljeća, kako bi lak za brod ostao netaknut.

"Ovdje nema Stradivariusa. Ove violine imaju 'prigušeniju boju', ali imaju svoj šarm i reproduciraju cijeli raspon zvukova", kaže on.

"Bude emocije kod glazbenika, koji ih pak prenose u javnost".