Mary Lawlor, specijalna izvjestiteljica UN-a za položaj branilaca ljudskih prava, u razgovoru za Radio Slobodna Evropa kaže kako u bosanskohercegovačkiom entitetu Republika Srpska, postoji etno-nacionalistički narativ, usmjeren na neutralizaciju rada branitelja ljudskih prava i njihovo uklanjanje.
To je vidljivo, ocjenjuje, kroz Zakon o rekriminalizaciji klevete, Zakon o stranim agentima, te izmjenama Krivičnog zakona u sferi rodnog identiteta.
Zakoni o kleveti, ali i stranim agentima su, kaže ona, pokušaj "da se riješe novinara i neistomišljenika, da se neutralizira njihov rad, da ih se uplaši, da ih se natjera da prestanu i da se samocenzuriraju".
Prema njenim riječima, među najugroženijima su oni zaštitnici ljudskih prava koji se bore za okoliš, nezavisni novinari branitelji ženskih ljudskih prava i borci za prava LGBT osoba.
Ocjenjuje kako je svako ko je dovoljno hrabar da pokuša i uhvati se u koštac s političkom korupcijom i interesima velikih kompanija "posebno laka meta".
RSE: Koje su to grupe koje se u Bosni i Hercegovini suočavaju sa najvećim izazovima i problemima u sferi ljudskih prava i možete li navesti primjere koji su vas najviše dojmili?
Lawlor: Branitelji ljudskih prava definitivno su izloženi blaćenju, demonizaciji, posebno kroz izjave političara.
U Republici Srpskoj imamo pokušaj etno-nacionalističkog narativa, koji je, po mom mišljenju, usmjeren na neutralizaciju rada branitelja ljudskih prava i njihovo uklanjanje.
I to vidimo kroz usvojene zakone, rekriminalizaciju klevete, Zakon o stranim agentima, uklanjanje pojma rodni identitet iz Krivičnog zakona.
Kažu da će postojati zaštita da se ne morate brinuti ako branite prava, to je isključeno, ali stvarnost je da znamo iz rada koji radimo, da čim se počnu primjenjivati ovi zakoni, široko je tumačenje poput toga ko odlučuje je li nešto političko, to odlučuje je li nešto kleveta.
Sve ovisi o osobi na vlasti i osobi koja se osjeća oklevetanom time što je prozvana zbog nečega. Oni tada, obično, kažu da su oklevetani.
Što se tiče zakona o stranim agentima, iako je poništen, jako smo zabrinuti, jer nam je ministar pravosuđa Republike Srpske rekao da već započinje s izradom podzakonskih akata za stvaranje ovog registra i da se ne zaustavljaju, iako je to poništeno.
Stvarnost je takva da to, također, stavlja nevladine organizacije i branitelje ljudskih prava u vrlo težak položaj, jer je to širok politički pojam, a tu su i agenti stranog utjecaja.
Dakle, to dovodi do autocenzure, dovodi do svojevrsnog straha i nesigurnosti među braniteljima ljudskih prava.
RSE: Koliko autokratski načini vladavine, kakav vidimo kod, recimo predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, utiču na branitelje ljudskih prava i njihove rezultate?
Lawlor: Svrha, ne samo svrha već rekla bih stil nedemokratije je, jednostavno raditi šta žele i biti najmoćnija osoba u sistemu. I kao što svi znamo, moć kvari ljude. Čak i ako počnu, morate stalno biti na oprezu, ako ste političar.
I koliko ja ovdje razumijem, čini mi se iz onoga što mi branitelji govore, da je korupcija implicitna u praktički svemu u Bosni i Hercegovini. Znate ko dobiva poslove, znate i ko dobiva ugovore i sve te stvari. Ako ste povezani sa strankom ili ste kompanija tvrtka koja ima političke veze, dobro se snalazite. Ali, ako si neko ko nema moć i čiji se glas ne čuje, onda si izložen nepravdi, pa čak i nedostatku interesa vlasti.
Branitelji prava u RS izloženi demoniziranju
RSE: Bavite se, naročito, pravima žena i ugroženih kategorija. Kako s tim Bosna i Hercegovina stoji?
Lawlor: Dakle, ako prijeđete na braniteljice ljudskih prava žena, one su očito aktivne svugdje, u svim područjima okoliša, ženskih prava i tranzicijske pravde, invaliditeta.
Uvijek su u prvom planu. To je jednostavno izvanredno. Napadaju ih na isti način, kao i muškarce, ali još i više zbog spola. Dakle, ne samo zbog onoga što rade, već i zbog toga tko su.
A posebno u duboko patrijarhalnom društvu, suočavaju se s mnogim prijetnjama i klevetama, posebno. Doista, ako pogledate situaciju mladih žena koje su branile prava migranata, izbjeglica i tražitelja azila, one su klevetane na internetu i zastrašivane.
Kad smo kod tranzicijske pravde, sastali smo se u Prijedoru s predstavnicima organizacije koja radi na pravdi. To je bilo prilično dirljivo za mene, jer je ova žena opisala kako je, znate, bilo tako teško raditi taj posao.
Nisu imali javnu podršku. Imali su protivljenje i, znate, čak, i druge žene koje su bile žrtve rata, bilo kroz fizičko nasilje ili kroz seksualno nasilje ili koje su tražile pravdu za svoje ubijene sinove ili voljene.
Znate da su pokušavale dobiti spomenik djeci koja su ubijena u Prijedoru i to je zapelo, jer postoji protivljenje tome i nije bilo napretka.
Kada govorim o LGBT populaciji u Republici Srpskoj, branitelji prava su izloženi blaćenju i demoniziranju i same zajednice, u smislu ove naracije o tradicionalnim vrijednostima i porodici. Dakle, znate za napad iz 2023. Posjetili smo jednu od organizacija koja je tamo napadnuta.
Također smo posjetili novinara koji je zapravo bio prisutan tokom napada i koji je otišao do policije koja je sjedila tamo da ih zamoli da nešto poduzmu. I nisu to učinili.
Dakle, ovakve stvari viđate stalno. Mislim da je svako ko je dovoljno hrabar, bilo koji novinar ili bilo koji ekolog koji je dovoljno hrabar da pokuša i uhvati se u koštac s političkom korupcijom i interesima velikih tvrtki posebno laka meta.
RSE: Pitanje nasilja nad ženama, seksualnog, ali i svakog drugog je prisutno u Bosni i Hercegovini. Da li zakoni adekvatno štite žene?
Lawlor: Porodično nasilje i unatoč pokušajima nekih zemalja se i dalje nastavlja i nastavlja, a ja pokušavam shvatiti šta moramo učiniti da pokušamo zaustaviti ovu strašnu pošast. Mislim, seksualno nasilje je potpuno kršenje žene. Nema drugog načina da se to kaže. Silovanje i seksualne insinuacije, to smo vidjeli diljem svijeta, to stvarno vodi do okruženja u kojem su braniteljice ljudskih prava, kao što sam rekla, potpuno nezaštićene.
Ne mislim da ih zakoni štite, znate. Dobra je inicijativa Agencije za ravnopravnost spolova u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice, ali znate, nigdje niko nije rekao da su imali bilo kakvu stvarnu pozitivnu interakciju s njima.
'Ekolozi jako puno rudare'
RSE: Bili ste i sa braniteljima okoliša, između ostalog, i na Bukovoj kosi kod Prijedora. Tamo građani traže zatvaranje rudnika, jer se već godinu dana nelegalno kopa ugalj. Šta ste u toj oblasti primijetili?
Lawlor: Na Bukovoj kosi smo upoznali Miroslava, koji je opet bio zastrašivan zbog svog rada. I dok smo bili tamo, upoznali smo dvoje iz zajednice. Pogođeni su rudnikom, jer je, prije svega, rudnik veći nego što je dogovoreno. Nezakonito uzimaju više hektara.
Vrlo je glasno. Vrlo je bučno. Zagađenje je očito prisutno i možete osjetiti miris prašine.
Ljudi za koje bih rekla da su u kasnim 70-im, imaju kuću odmah ispred rudnika. Dakle, iako su pogođeni rudnikom, ne dobivaju nikakvu naknadu ili nešto slično.
I razvili su zdravstvene probleme. Vjerojatno bi svakako neke i dobili, ali u svakom slučaju, u toj dobi imaju respiratorne probleme, sada imaju dijabetes, pod stresom su, nemaju vodu dvije godine.
Ipak, u oblasti ekologije, su oblasti gdje su postignuti neki uspjesi, naročito na Ozrenu. Nevjerojatno je to što su se zaštitnici okoliša iz Republike Srpske i Federacije udružili. Bili su ujedinjeni i uspješno se borili za Ozren. Ali došlo je do posljedica.
Jedan od ljudi koji je bio uključen u ove aktivnosti Zoran Poljašević (Predsjednik Ekološkog udruženja "Gostilj-Ozren" op.aut.) je navodno izgubio posao zbog svog rada u pokretu i uskoro slijedi saslušanje za nepravedan otkaz i mislim da bi ga trebalo vratiti na posao.
Također i dvije mlade žene Sara i Sunčica vrlo su mlade i otporne. Imaju samo 25 godina. Prije tri godine sve što su htjele bilo je zaštititi rijeku u kojoj su naučili plivati i selo, zajednicu. No, ipak, su bile izložene zaista žestokom zastrašivanju kompanije.
Ove strateške tužbe protiv sudjelovanja javnosti koriste se protiv ekologa poput Sare i Sunčice.
I gdje svi imaju koristi, kompanija, ljudi koji rade za kompaniju, a ipak troškovi rastu, a oni nemaju novca i žive pod pritiskom sa sjenom koja ih prati.
Dakle, ekolozi jako puno rudare, ilegalno rudare.
RSE: Kad govorimo o novinarima, moram spomenuti moje kolege koji su u pritvoru. Novinari Radija Slobodna Evropa izloženi su progonu u Rusiji, Azerbejdžanu, Bjelorusiji. Možemo li to povezati i sa Zakonom o stranim agentima na kojem se u Republici Srpskoj insistira, unatoč poništenju na Ustavnom Sudu BiH?
Lawlor: Jako bih se plašila tamo gdje god vidimo da se donose zakoni o stranim agentima, na primjer u Rusiji i u mnogim drugim zemljama. Vrlo je jasno i postoje dokazi da su branitelji ljudskih prava i neovisni novinari koji jesu branitelji ljudskih prava bili meta.
I to je pokušaj da ih se riješi, da ih se neutralizira i neutralizira njihov rad, da ih se uplaši, da ih se natjera da prestanu i da se samocenzuriraju. Znate, to je vrlo podmukla vrsta napada.
Uloga vlasti i međunarodne zajednice
RSE: Mislite li da vlasti u Bosni i Hercegovini čine dovoljno? Koja je uloga međunarodne zajednice, mislite li da je potreban neki pritisak ili dodatno uvjeravanje da su ljudska prava ono što je svima nama zagarantovano?
Lawlor: Pa, prije svega, mislim da je važno reći da je država odgovorna za ljudska prava u zemlji i da im se ne može i ne smije dopustiti da izbjegavaju tu odgovornost. Drugo, mislim da bi trebali priznati legitimni rad branitelja ljudskih prava u pomaganju izgradnje građanskog i pravednog društva.
Trebali bi shvatiti da nisu neprijatelji, da su saveznici i da će se društvo zbog toga poboljšati. I često rade posao koji bi država trebala raditi. Dakle, to je prva stvar.
Druga stvar je uloga međunarodne zajednice. Mislim da svi imamo različite uloge. Tako na primjer, razmišljala sam o ovome zbog svog mandata, koja je moja uloga u usporedbi s ulogom branitelja ljudskih prava i nevladinih organizacija.
Mislim da ono što oni rade jest da dokumentiraju, mobiliziraju, djeluju, a moja je uloga zagovarati i donijeti njihove glasove međunarodnoj zajednici. Dakle, provodim jako puno vremena s državama, pokušavajući ih natjerati da djeluju u zaštiti branitelja ljudskih prava.
Jedan mi je ambasador jednom rekao, svi vole branitelje ljudskih prava sve dok nisu u njihovoj zemlji. I to je nešto što pronađete na ovom putu. Ako su im njihovi glasovi neugodni, ako izazivaju moćne, ako rade na odšteti, ako nepravdu čini država, ako su to osjetljiva pitanja, onda su meta.
Ako samo rade neosjetljiv posao, sve je u redu. Dakle, mislim da je uloga međunarodne zajednice po mom mišljenju ono što pokušavam učiniti, pokušavam natjerati države da djeluju u zaštiti branitelja ljudskih prava i da se bave slučajevima kada ih pokrenem s njima.
Imala sam sastanak s mnogim ambasadorima Evropske unije i nekim drugima iz UN-a, OSCE-a gdje sam pokušala naglasiti činjenicu da je stvarno potrebno to sada pogurati prije ulaska u Evropsku uniju, jer je to jedina prilika da se Bosnu i Hercegovinu prisili, ne samo da uskladi svoje zakone, već da ih i implementira. Jednom kad pristupe već je gotovo.
RSE: Koji je glavni problem kojim se Bosna i Hercegovina mora pozabaviti odmah?
Lawlor: Mislim da je glavni problem taj što se negativni aspekti za branitelje ljudskih prava moraju riješiti i to usklađivanjem zakona s međunarodnim standardima na koje su vlasti pristale i na koje ih niko nije prisiljavao, a koji štite branitelje ljudskih prava.
Mislim da je najbolje što možete učiniti ako imate zakone i politike koji štite legitimni rad branitelja ljudskih prava. Mislim, postoji mnogo drugih stvari koje možete učiniti, kao što je očito da morate istražiti napade na branitelje ljudskih prava i morate počinitelje privesti pravdi, a to se ovdje ne događa. Dakle, narativ i odgovornost počinitelja izuzetno su važni.
Jer, civilno društvo je temelj, a posebno branitelji ljudskih prava koji rade za prava vrlo ranjivih ljudi, oni su temelj izgradnje pravednog, otpornog i ravnopravnog društva.
