Martin Brod jedan je od najljepših i najprivlačnijih dijelova Une i istoimenoga nacionalnog parka jer je sedra stvorila mnoštvo kanala, brzaca i otoka, te nekoliko većih vodopada.
Jedna je ovo od većih mjesnih zajednica grada Bihaća u kojoj se vratilo oko 300 povratnika, uglavnom starije životne dobi. Nemogućnost zaposlenja jedan je od razloga što su njihovi potomci ostali živjeti u nekim većim gradovima.
Manji broj onih koji su odlučili gradsku vrevu zamijeniti mirnim životom u prirodnom okruženju pokušava zajednički osmisliti sadržaje i organizovati svoj život na najbolji način.
Među njima je mlađahni Aleksandar Drobac, predsjednik Savjeta ove mjesne zajednice.
„Mi živimo miran život, sa svojom familijom. Nas, omladine ima malo. Na području Martin Broda zaposleno je desetak ljudi. Ima još možda desetak koji bi mogli da rade, što nisu zaposleni, i sa deset radnih mjesta riješio bi se problem Martin Broda", kaže Drobac.
Bogdan Reljić vratio se 2007. sa porodicom iz Bosanske Posavine kod Šamca.
"Radim na zemlji, proizvodimo što možemo, tako preživljavamo. Život nije lak, težak je, kao za svakoga i svagdje. Preko ljeta bude tu više svijeta nego sad, u zimskom periodu. Bude to ljeti mnogo življe mjesto. Nekada je Martin Brod bio centar ovih mjesta, imali smo protok prema Lici, prema Hrvatskoj, međutim, sada je tu granica, sada je Brod slijepo crijevo Krajine", kaže Reljić.
Osnovnu školu u Martin Brodu pohađa osam učenika. Iako bi, kažu, voljeli da je više djece u selu, za njih je ovo najljepše mjesto na svijetu.
„Naš život je ovdje onako – dobar, svi ovdje dobro živimo, imamo zdravu hranu, sve. U razredu nas ima petero“ – kaže učenik Aleksandar Marčeta.
Marija Reljić udajom prije 14 godina postala je stanovnica ovog lijepog mjesta. Život za mlade ovdje nije lagan ali s druge strane je lijep i ima nekih svojih prednosti, kaže Marija.
„Imam dva sina koji idu u osnovnu školu ovdje, u Martin Brodu. Ukupno je osmero učenika, od prvog do devetog razreda. Uslovi u školi nisu baš kao u većim gradovima što, naravno, ne možemo ni očekivati. Trudimo se i mi, zajedno s nastavnicima, da s njima radimo, koliko smo u mogućnosti, kod kuće, a u redovnom smo kontaktu s nastavnicima, a nastavnici, pošto je malo djece, imaju vremena da im se posvete, čak i više nego u većim školama. Barem je to moje mišljenje", smatra ona.
Uz prirodne ljepote, posebnost ovom mjestu kao iz bajke daje i manastir Rmanj, kao važno duhovno središte sjeverne Tromeđe. Prvi pouzdani podaci o bitisanju ovog manastira vode u 1498. godinu.
Bratija manastira Rmanj, nakon posljednjeg rata, vraća se 1998. godine u Martin Brod i u potpunosti ga obnavlja uz pomoć dobrih ljudi, donatora i gradskih vlasti.
Iguman Sarafin ovdje živi punih devetnaest godina.
"Tada ništa nije bilo u manastiru osim crkve. Sada, u konaku manastira Rmanj možemo da se u toploj trpezariji, u miru i dostojanstvu, porazgovaramo i osjećamo. Mnogo nam znači ta pomoć i podrška Grada Bihaća, osjećamo se radosni i da kažem, sigurni, da nastavimo život u ovoj svetonikolajevskoj obitelji manastira Rmanj", kaže Sarafin.
I turisti iz cijelog svijeta tokom ljetnih mjeseci dolaze i uživaju u ljepotama krajolika.
Formiranjem Nacionalnog parka Una donekle su stvoreni i uvjeti održivog povratka. Upravo u Nacionalnom parku mještani vide i svoju razvojnu šansu.
Željko Majstorović, koji se u rodni Martin Brod vratio sa suprugom i dvoje djece 2004. godine, nakon obnove kuće pokrenuo je i vlastiti biznis naslonjen na pružanje usluga smještaja turistima.
„Toliko sam sretan i zadovoljan, da se ponekad zbunim, sam sebi ne vjerujem da ono što sam ja namjeravao prije dvadeset godina ponovo kreće, da ponovo ima nekakav potencijal, kako za mene lično i moju familiju, tako i kompletne zajednice u kojoj ja živim sad", ne krije zadovoljstvo Majstorović.
Amarildo Mulić, direktor NP Una, otkriva planove za budućnost
„U narednom periodu područje NP i lokalno stanovništvo koje se bavi određenim biznisima treba da dobiju i smjernice, ali i poticaje, kako bi pojačali i ojačali i digli na veći nivo cjelokupnu turističku ponudu", kaže on.
Legenda kaže da je ovo živopisno mjesto koje posjetioce ostavlja bez daha, dobilo ime po djevojci Marti koja je bila zaljubljena u vojnika. Dok je prelazila rijeku da bi došla do svoga voljenoga, povukla ju je snažna struja te zauvijek odnijela. A brod je ovdje uvriježen naziv kojim stanovnici ovog kraja nazivaju svaki prilaz rijeci.
Ako vas put slučajno jednom dovede u ove krajeve, sigurno ćete poželjeti opet doći, jer ono čime je priroda obdarila ovaj dio zemlje rijetko se gdje može naći.
