Dok se evropske zemlje ubrzano okreću obnovljivim izvorima energije, Republika Srpska ima drugačije planove. Uz pomoć Mađarske planira da koristi nuklearnu energiju.
Na nedavnom sastanku u Banjaluci, mađarski zamjenik ministra spoljnih poslova i trgovine Levente Mađar (Magyar) razgovarao je s ministrom energetike i rudarstva RS Petrom Đokićem o mogućnosti izgradnje malih modularnih nuklearnih elektrana na teritoriji ovog bh. entiteta.
"Mađarska razmišlja o implementaciji takvih malih modularnih elektrana u saradnji sa Vladom Sjedinjenih Država. O tome se razgovaralo i sa ministrom Đokićem, i to bi bio višegodišnji projekat", kazao je Mađar.
Elektrane o kojima je govorio mađarski zvaničnik funkcionišu pomoću malih modularnih reaktora (small modular reactors – SMR), koji se sastavljaju u fabrikama i transportuju na lokaciju radi instaliranja.
Radi se o tehnologiji koja još nije dovoljno razvijena za masovnu primjenu, i trenutno u svijetu funkcionišu samo dva takva reaktora, u Rusiji i Kini.
Važeća energetska strategija Bosne i Hercegovine do 2035. godine jasno propisuje da se nuklearna energija neće koristiti za proizvodnju električne energije.
Trenutno više od 90 posto struje u BiH dolazi iz termoelektrana i hidroelektrana.
O kakvim se reaktorima radi?
Prema pojašnjenju Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), radi se o reaktorima kapaciteta do 300 megavata, što predstavlja oko trećinu kapaciteta konvencionalnih nuklearnih reaktora.
Poređenja radi, termoelektrane Ugljevik i Gacko, koje proizvode nešto manje od 70 posto struje u RS, imaju kapacitet od po 300 megavata.
Unutar ovih reaktora, dolazi do cijepanja atoma nuklearnog energenta, najčešće uranijuma, a toplota dobijena u ovoj reakciji se koristi kao izvor energije.
Što se tiče potrošnje goriva, po jedinici proizvedene električne energije oni troše više od standardnih reaktora.
Slobodan Bubnjević, sa Instituta za fiziku u Beogradu, kaže za Radio Slobodna Evropa da je osnovna ideja iza modularnih nuklearnih reaktora – dovođenje električne energije u teško pristupačna područja.
"Oni su zamišljeni da budu postavljani na mjesta gdje nemate dobar pristup infrastrukturama, koja su daleko od puteva, od vodenih puteva, od željeznica, u nekim zabitim krajevima, pustinjama, visokim planinama", pojašnjava Bubnjević.
Podsjeća da su ovakvi reaktori namijenjeni za zemlje koje "već imaju neku vrstu nuklearnog iskustva", što zemlje Zapadnog Balkana, uglavnom, nemaju.
Bubnjević preporučuje da bi, ukoliko se želi ova vrsta energije, trebalo razmišljati o konvencionalnim nuklearnim elektranama.
U martu prošle godine, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da je ta zemlja zainteresovana za kupovinu četiri takva reaktora, te je da je njihova ukupna cijena oko 7,5 milijardi evra.
Opasnosti reaktora i nuklearnog otpada
Bubnjević ističe da su nuklearni reaktori danas mnogo bezbjedniji nego nekada, ali da opasnosti postoje.
"Rizik nije povezan sa snagom reaktora, nego sa činjenicom koliko ih imate, svaki reaktor je opasan po okruženje, ako se otvori, on izaziva isto ono što se u Černobilju dogodilo, tako da u tom smislu bolje je imati manji broj reaktora veće snage", ocjenjuje Bubnjević.
Ističe da političari na Balkanu "olako daju obećanja" o tehnologiji koja još nije u potpunosti realizovana, te da je, ukoliko se planira ulaganje u nuklearnu energiju, potrebno imati sopstvene stručnjake.
"Zamislite i da se nađe novac i da se izgrade reaktori, i sutra stranci upravljaju najrizičnijim infrastrukturnim objektom koje imate, to je po meni noćna mora", smatra on.
Bubnjević ističe da svaki, pa i mali nuklearni reaktor, proizvodi radioaktivni otpad.
"Uvijek je riječ o nevelikim količinama materijala, ali, s druge strane, taj materijal je vrlo opasan ako bi se tek tako negdje odložio. On mora da se po ustaljenoj i skupoj proceduri tretira. Dok reaktor radi, proizvodi opasan otpad, o kome stalno treba da se brine", rekao je Bubnjević.
Nuklearna energija i BiH
Bosna i Hercegovina nema nijedan postojeći nuklearni kapacitet, ali ima jasno definisan pravni okvir koji reguliše ovu oblast.
Na državnom nivou primjenjuju se dva zakona – o nuklearnoj sigurnosti i odgovornosti za nuklearnu štetu.
BiH je ratifikovala i niz međunarodnih sporazuma koji se odnose na upotrebu nuklearne energije, među kojima je i Konvencija o nuklearnoj bezbjednosti.
Za nadzor i regulaciju svih aktivnosti koje uključuju zračenje i nuklearne materijale zaduženo je državno regulatorno tijelo – Državna regulatorna agencija za radijacionu i nuklearnu bezbjednost.
Ivan Lasić, direktor ove agencije, kaže za RSE da bi za izgradnju bilo kakvih nuklearnih kapaciteta u zemlji trebalo nekoliko decenija, ali da to zavisi od broja stručnjaka i infrastrukture.
"Svaka takva inicijativa morala bi biti započeta od strane institucije nadležne za oblast energetike i odobrena na državnom nivou. To bi u jednoj od faza implementacije odluke uključivalo i odgovarajuća odobrenja Agencije", pojasnio je Lasić.
Ističe da do sada nije zaprimljen nijedan zahtjev koji bi ukazivao na izgradnju bilo kakvog nuklearnog postrojenja u BiH.
Dodaje da bi, ukoliko bi do toga došlo, međunarodne konvencije koje je BiH ratifikovala obavezale državu da proces planiranja, izgradnje i rada takvog postrojenja bude pod strogim nadzorom međunarodnih inspekcija.
"SMR tehnologija jeste obećavajuća, ali je još uvijek u ranoj fazi razvoja i nijedan takav reaktor trenutno nije u komercijalnoj upotrebi u Evropi. Stoga se svaka potencijalna odluka mora temeljiti na međunarodno priznatim standardima i iskustvima", izjavio je Lasić.
Mađarske energetske ambicije u BiH
Već nekoliko godina, Mađarska pokazuje interes za energetski sektor u RS, ali bez konkretnih koraka.
Prije više od tri godine, mađarska kompanija "Lugos Renewables" je otkupila od entitetske Elektroprivrede većinski udio u solarnoj elektrani na jugu BiH, ali njena izgradnja još nije počela.
Takođe, bivši predsjednik RS, Milorad Dodik, svojevremeno je najavio da će Mađari "ući u Elektroprivredu RS", javno preduzeće za proizvodnju, distribuciju i snabdijevanje električnom energijom, do čega još nije došlo.
Za sada se ništa ne dešava ni sa projektima koje je Mađarska najavila preuzeti od Njemačke, a koje je zvanični Berlin obustavio zbog Dodikove secesionističke politike.
Radi se o dva projekta na jugu zemlje, izgradnji vjetroelektrane "Hrgud" u Berkovićima i obnovi hidroelektrane kod Trebinja.
Ekonomska analitičarka Svetlana Cenić kaže za RSE da Mađari šire svoj uticaj u korist političara na Balkanu i nešto "traže zauzvrat".
"Njih interesuje energetika, jer drugo šta bi ih interesovalo. Možda bude taj litijum famozni, energetika i ništa drugo", rekla je ona.
Pad upotrebe nuklearne energije u Evropi
Prema podacima Eurostata za 2023. godinu, oko 23 posto energetskih potreba Evropske unije pokriva se iz nuklearnih reaktora.
Tokom posljednje decenije, EU je smanjila proizvodnju električne energije iz nuklearnih elektrana za oko četvrtinu. Brojne zemlje počele su postepeno gasiti svoje reaktore i ulagati u energiju Sunca i vjetra.
Među njima je i Njemačka, koja je u aprilu 2023. isključila posljednje tri nuklearne elektrane priključene na mrežu.
Članice EU različito tretiraju nuklearnu energiju u svom zakonodavstvu. Ukupno 12 država koristi nuklearne reaktore, kojih u EU ima ukupno 100, od čega je više od polovine u Francuskoj.
Saradnja na tekstu: Dženana Halimović