Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću nastavljeno je svjedočenje Đorđa Ristanića, predsjednika Ratnog predsjedništva Brčkog 1992. godine kao lokalni dužnosnik Srpske demokratske stranke, SDS.
Nakon što je u glavnom dijelu ispitivanja kao svjedok tužiteljstva potvrdio da su civili nesprske nacionalnosti bez pravnog osnova zatočavani u logoru Luka gdje su neki ubijeni, a brojni mučeni, Ristanić je svom bivšem stranačkom šefu Karadžiću tijekom unakrsnog ispitivanja potvrđivao brojne teze o labavoj stranačkoj kontroli nad događajima na terenu čime optuženi želi umanjiti svoju zapovjednu odgovornost.
Prema Karadžiću, Predsjedništvo na čijem je bio čelu, nije bilo obavješteno o logoru Luka, što mu je svjedok Ristanić također potvrdio, opisujući loš sistem veza i kaos koji je uslijedio početkom rata. Optuženi i svjedok su jedan drugom tijekom unakrsnog ispitivanja umanjivali odgovornost za ono što se u logoru dogodilo, okrivljujući za sve – ratni kaos.
„Uzimajući u obzir da niste znali, da ste saznali (za logor Luka) nekoliko dana nakon formiranja. A da ste tek kasnije saznali što se sve događalo u logoru. Je li postojao način da predsjedništvo RS bude blagovremeno obavještavano o pojedinostima u Brčkom?“, upitao je Karadžić svog nekadašnjeg stranačkog suradnika.
„Pa mi smo mislili u početku da će to biti neka koordinacija itd. Međutim vrlo teško, vrlo teško je bilo uspostavljanje tih kontakata. I ne samo na relaciji predsjedništvo Republike, nego i direktno – policijska stanica s Ministarstvom unutarnjih poslova itd.“, potvrdio je optuženom svjedok.
Karadžić se također tijekom unakrsnog ispitivanja želio ograditi od vojnih i ostalih snaga koje su formirale logor Luka, dok mu je Ristanić također potvrdio „kako je uvijek postojao animozitet između vojnih i civilnih vlasti“. Ristanić je također potvrdio optuženom da civilne vlasti u Brčkom nisu mogle ništa Goranu Jelusiću (zvanom Adolf), čovjeku koji je u policijskoj uniformi ubijao zatočenike.
„Tko stoji iza njega je bila velika tajna“, odgovorio je svjedok opisujući strah i kod srpskih dužnosnika koji je Jelusić izazivao uz naglašavanje da on nije „sigurno“ bio redovan policajac.
„Ne znam kako je dospio tu uopće (u Luku) jer je bilo takvih koji su dolazili sa svakakvim uniformama“, odbacio je Ristanić mogućnost o svojim tadašnjim saznanjima u vezi sa spornom osobom.
(Ristanić o paravojnim formacijama)
Varijanta A i B
Bez obzira na prebacivanje odgovornosti, optuženi i svjedok su željeli i umanjiti broj žrtava u Brčkom tijekom i nakon početnih ratnih operacija. Za veliki broj ubijenih civila nesrpske nacionalnosti nakon zauzimanje Brčkog od strane srpskih snaga u svibnju 1992. godine obavještena je međunarodna javnost. No optuženi i svjedok složili su se da se radilo o medijskim dezinformacijama, propagandi, ali i ubrajanjem žrtava iz borbe pod žrtve egzekucija.
„Ne ulazeći u to da je strašno i tri, a kamoli tristo, da ne govorimo tri tisuće. Ali u ime istine – je li bilo tri tisuće ili manje od tristo?“, upitao je o broju žrtava Karadžić želeći prikazati kako se pretjerivalo.
Snimak jedne od nađenih masovnih grobnica u Brčkom, prikazan na suđenju Karadžiću
„Da budem kratak zvanično je – ispod tristo. U početku je to bilo preko 8000, 9000, pa 6000, pa 3000. A na kraju se svelo na ovoliko koliko sam rekao. Na žalost i taj je broj velik“, odgovorio je Ristanić.
Optuženi i svjedok su se složili i da se SDS kao stranka zalagala za mirno rješenje i podjelu Bosne i Hercegovine na kantone. Varijanta A i B kao dokumenti, koji prema tužiteljstvu prikazuju plan etničkog čišćenja sa ciljem stvaranja Velike Srbije – odnosno direktivu SDS-a za lokalne čelnike, za svjedoka i Karadžića značio je samo – strateški cilj u mirnodobsko vrijeme, nikako ratno.
Budući da se Karadžić, uz opisivanje ekstremizma bošnjačke i hrvatske strane te naouružavanja iz Hrvatske, osvrnuo i na povijest Brčkog i okolice u Drugom svjetskom ratu, predsjedavajući sudac O Gon Kwon upitao je o svrsi takvog ispitivanja koje troši vrijeme suđenja.
„Vaša ekselencijo, želio sam sve staviti u kontekst“, odgovorio je Karadžić optužen za genocid i druge zločine u više bosanskohercegovačkih općina.
(Karadžić i Ristanić o granici na Drini)
Nakon svjedočenja Ristanića, kao svjedok tužiteljstva potkraj zasjedanja u ponedjeljak s iskazom je počeo vojni vještak Reynaud Theunens, koji je već nekoliko puta svjedočio na haškim suđenjima (Milošević, Šešelj, Gotovina i ostali, Šljivančanin, Stanišić-Simatović) kao stručnjak za zapovjednu odgovornost i zapovjedni lanac vojnih formacija u vrijeme rata na prostoru bivše Jugoslavije.
U programu Pred licem pravde koji se emituje svake nedjelje u 18 i 30 sati sati kao i u redovnim dnevnim emisijama, RSE izvještava o suđenju Radovanu Karadžiću, bivšem vođi bosanskih Srba koji je uhapšen 21. jula 2008. godine u Beogradu.
Optužnica tereti Karadžića za najteže ratne zločine u 11 tačaka od kojih se dvije odnose na genocid. Ostale tačke otužnice odnose se na zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja počinjene tokom rata u BiH od 1992.
Ratni predsjednik samoproglašene republike bosanskih Srba, kasnije preimenovane u Republika Srpska (RS), najviši je zvaničnik, pored Miloševića, kome se sudi pred Haškim tribunalom. Više tekstova o suđenju Karadžiću pročitajte ovdje.
Nakon što je u glavnom dijelu ispitivanja kao svjedok tužiteljstva potvrdio da su civili nesprske nacionalnosti bez pravnog osnova zatočavani u logoru Luka gdje su neki ubijeni, a brojni mučeni, Ristanić je svom bivšem stranačkom šefu Karadžiću tijekom unakrsnog ispitivanja potvrđivao brojne teze o labavoj stranačkoj kontroli nad događajima na terenu čime optuženi želi umanjiti svoju zapovjednu odgovornost.
Prema Karadžiću, Predsjedništvo na čijem je bio čelu, nije bilo obavješteno o logoru Luka, što mu je svjedok Ristanić također potvrdio, opisujući loš sistem veza i kaos koji je uslijedio početkom rata. Optuženi i svjedok su jedan drugom tijekom unakrsnog ispitivanja umanjivali odgovornost za ono što se u logoru dogodilo, okrivljujući za sve – ratni kaos.
„Uzimajući u obzir da niste znali, da ste saznali (za logor Luka) nekoliko dana nakon formiranja. A da ste tek kasnije saznali što se sve događalo u logoru. Je li postojao način da predsjedništvo RS bude blagovremeno obavještavano o pojedinostima u Brčkom?“, upitao je Karadžić svog nekadašnjeg stranačkog suradnika.
„Pa mi smo mislili u početku da će to biti neka koordinacija itd. Međutim vrlo teško, vrlo teško je bilo uspostavljanje tih kontakata. I ne samo na relaciji predsjedništvo Republike, nego i direktno – policijska stanica s Ministarstvom unutarnjih poslova itd.“, potvrdio je optuženom svjedok.
Karadžić se također tijekom unakrsnog ispitivanja želio ograditi od vojnih i ostalih snaga koje su formirale logor Luka, dok mu je Ristanić također potvrdio „kako je uvijek postojao animozitet između vojnih i civilnih vlasti“. Ristanić je također potvrdio optuženom da civilne vlasti u Brčkom nisu mogle ništa Goranu Jelusiću (zvanom Adolf), čovjeku koji je u policijskoj uniformi ubijao zatočenike.
„Tko stoji iza njega je bila velika tajna“, odgovorio je svjedok opisujući strah i kod srpskih dužnosnika koji je Jelusić izazivao uz naglašavanje da on nije „sigurno“ bio redovan policajac.
„Ne znam kako je dospio tu uopće (u Luku) jer je bilo takvih koji su dolazili sa svakakvim uniformama“, odbacio je Ristanić mogućnost o svojim tadašnjim saznanjima u vezi sa spornom osobom.
(Ristanić o paravojnim formacijama)
Varijanta A i B
Bez obzira na prebacivanje odgovornosti, optuženi i svjedok su željeli i umanjiti broj žrtava u Brčkom tijekom i nakon početnih ratnih operacija. Za veliki broj ubijenih civila nesrpske nacionalnosti nakon zauzimanje Brčkog od strane srpskih snaga u svibnju 1992. godine obavještena je međunarodna javnost. No optuženi i svjedok složili su se da se radilo o medijskim dezinformacijama, propagandi, ali i ubrajanjem žrtava iz borbe pod žrtve egzekucija.
„Ne ulazeći u to da je strašno i tri, a kamoli tristo, da ne govorimo tri tisuće. Ali u ime istine – je li bilo tri tisuće ili manje od tristo?“, upitao je o broju žrtava Karadžić želeći prikazati kako se pretjerivalo.
„Da budem kratak zvanično je – ispod tristo. U početku je to bilo preko 8000, 9000, pa 6000, pa 3000. A na kraju se svelo na ovoliko koliko sam rekao. Na žalost i taj je broj velik“, odgovorio je Ristanić.
Optuženi i svjedok su se složili i da se SDS kao stranka zalagala za mirno rješenje i podjelu Bosne i Hercegovine na kantone. Varijanta A i B kao dokumenti, koji prema tužiteljstvu prikazuju plan etničkog čišćenja sa ciljem stvaranja Velike Srbije – odnosno direktivu SDS-a za lokalne čelnike, za svjedoka i Karadžića značio je samo – strateški cilj u mirnodobsko vrijeme, nikako ratno.
Budući da se Karadžić, uz opisivanje ekstremizma bošnjačke i hrvatske strane te naouružavanja iz Hrvatske, osvrnuo i na povijest Brčkog i okolice u Drugom svjetskom ratu, predsjedavajući sudac O Gon Kwon upitao je o svrsi takvog ispitivanja koje troši vrijeme suđenja.
„Vaša ekselencijo, želio sam sve staviti u kontekst“, odgovorio je Karadžić optužen za genocid i druge zločine u više bosanskohercegovačkih općina.
(Karadžić i Ristanić o granici na Drini)
Nakon svjedočenja Ristanića, kao svjedok tužiteljstva potkraj zasjedanja u ponedjeljak s iskazom je počeo vojni vještak Reynaud Theunens, koji je već nekoliko puta svjedočio na haškim suđenjima (Milošević, Šešelj, Gotovina i ostali, Šljivančanin, Stanišić-Simatović) kao stručnjak za zapovjednu odgovornost i zapovjedni lanac vojnih formacija u vrijeme rata na prostoru bivše Jugoslavije.
O suđenju Karadžiću
O suđenju KaradžićuU programu Pred licem pravde koji se emituje svake nedjelje u 18 i 30 sati sati kao i u redovnim dnevnim emisijama, RSE izvještava o suđenju Radovanu Karadžiću, bivšem vođi bosanskih Srba koji je uhapšen 21. jula 2008. godine u Beogradu.
Optužnica tereti Karadžića za najteže ratne zločine u 11 tačaka od kojih se dvije odnose na genocid. Ostale tačke otužnice odnose se na zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja počinjene tokom rata u BiH od 1992.
Ratni predsjednik samoproglašene republike bosanskih Srba, kasnije preimenovane u Republika Srpska (RS), najviši je zvaničnik, pored Miloševića, kome se sudi pred Haškim tribunalom. Više tekstova o suđenju Karadžiću pročitajte ovdje.
