Libanski Armeni suočeni s bolnim izborom: Ostati i rizikovati smrt ili napustiti svoju zemlju

Pišu: Lusine Musaelian i Frud Bezhan

Prozori na kući Zakara Kešišijana silovito se tresu dok izraelski zračni napadi pogađaju glavni grad Libana, Bejrut.

"Ne znamo koliko blizu će bombe pasti", rekao je 56-godišnjak. "Moramo se moliti da ostanemo živi."

Kešišijan živi u Mezheru, malom mjestu nedaleko od Bejruta koje je pošteđeno najgorih izraelskih razarajućih zračnih napada na Liban, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Kešišijan je član libanske armenske hrišćanske zajednice koja broji 150.000 ljudi. Mnogi su potomci onih koji su preživjeli masovna ubistava do 1,5 miliona Armenaca od strane Osmanskog Carstva tokom Prvog svjetskog rata, što desetine zemalja smatraju genocidom.

Sada, izraelski rat ostavlja mnoge libanske Armene pred bolnim izborom: ostati i rizikovati smrt ili napustiti zemlju koju zovu domom.

"Imamo barem 100 godina istorije ovdje", rekao je Kešišijan, muzičar rođen u Bejrutu. "Oprostiti se od naše zajednice, kulture i imovine ovdje bit će nevjerovatno teško."

Izraelska kopnena invazija na Liban i kontinuirani zračni napadi usmjereni na Hezbollah, naoružanu grupu i političku stranku koja kontroliše veći dio južnog Libana, uzeli su ogroman danak među civilima.

Libanski zvaničnici kažu da je više od 2.300 ljudi, većinom civila, ubijeno od 23. septembra. Više od 1,2 miliona ljudi je raseljeno, što čini više od petine stanovništva, u najvećem raseljavanju u historiji zemlje.

Pošteđen je tek mali dio Libana, zemlje s oko 5,5 miliona ljudi, koja je multietnička i multireligijska.

Izraelske kopnene snage su izvršile invaziju na južni Liban, a izraelski ratni avioni izveli su hiljade zračnih napada na Bejrut i druge velike gradove.

Kešišijan, njegova supruga i njihov 12-godišnji sin rijetko napuštaju svoj dom u Mezheru, pretežno armenskom gradu sjeveroistočno od Bejruta. Kešišijan kaže da većinu dana provodi tješeći svog prestravljenog sina.

"Pokušavam ga uvjeriti da je ovo privremeno i da sam ja prošao kroz slična iskustva i preživio", rekao je Kešišijan. "Ali, u stvarnosti, strahovi me izjedaju."

Kešišijan kaže da izraelski rat u Libanu nije samo protiv Hezbollaha, kojeg Sjedinjene Američke Države smatraju terorističkom organizacijom, iako je EU stavila na crnu listu samo njegovu oružanu frakciju.

"Svi smo mi žrtve – obični ljudi, djeca i starci", rekao je. "Svi smo mi žrtve ovih nehumanih postupaka, a domovi običnih građana se uništavaju."

'Užas rata'

Jesaji Havatian mislio je da je siguran u svom domu u Andžaru, selu oko 60 kilometara istočno od Bejruta.

Pretežno armensko selo čak je primilo stotine interno raseljenih ljudi koji su bježali od izraelskog bombardovanja juga zemlje.

Međutim, 64-godišnji Havatian kaže da je rat sada stigao na prag sela.

"Stvarnost nas je pogodila kada su zvuci eksplozija došli do naših ušiju – mnogo bliže nego što smo očekivali – podsjećajući nas na užase rata", rekao je ovaj akademik.

Andžar, turistički popularno historijsko selo, nalazi se samo nekoliko kilometara od glavnog graničnog prelaza sa Sirijom.

Izraelski vatrogasac traži zaklon u Kirjat Šmoni, evakuisanom gradu na sjeveru Izraela koji često dolazi pod raketne napade Hezbolahovih militanata preko granice s Libanom. Izraelski zračni napadi 4. oktobra pogodili su prelaz Masnaa, blokirajući put za saobraćaj. Izrael tvrdi da Hezbollah preko granice transportuje oružje.

Oko 500.000 ljudi prešlo je granicu u posljednje tri sedmice, mnogi pješačeći sa svojom djecom i imetkom, bježeći od nasilja u Libanu.

Havatian, koji je rođen u Andžaru, preživio je građanski rat u Libanu od 1975. do 1990. godine, kao i rat između Izraela i Hezbollaha 2006. godine. Ali, kako kaže, trenutni sukob je drugačiji.

"Svjedočio sam mnogim ratovima i oružanim sukobima u Libanu, ali nikada nisam vidio ovakvo razaranje ili napade na civilno stanovništvo", rekao je.

"Južni dijelovi Libana su potpuno devastirani. Izgleda kao da se prizori iz Gaze ponavljaju", dodao je Havatian, referirajući se na tekući izraelski rat u palestinskoj enklavi.

'Stalno stanje alarma'

U Bejrutu, Christine Tanielian-Sarkisian koordinira rad Memorijalnog programa Jinishian, nevladine organizacije koja podržava ugrožene članove armenske zajednice u Libanu.

"Tokom posljednjih nekoliko sedmica čula sam mnogo srceparajućih priča od ugroženih porodica", rekla je ova humanitarka.

"Majke kojima smo pomogli ispričale su nam kako njihova djeca pate od trauma, nesanice i povraćanja izazvanog stresom", dodala je.

Ova 47-godišnjakinja živi sa suprugom i troje djece u istočnom Bejrutu, relativno sigurnom području u podnožju planina koje okružuju grad.

Međutim, kaže da je izraelsko zračno bombardovanje Bejruta, gusto naseljenog grada s oko 2,5 miliona ljudi, pogodilo sve.

"Možda rat nije direktno usmjeren protiv nas (armenske zajednice) i možda mi nismo glavne mete", rekla je.

"Ali proteklih nekoliko sedmica živimo u stalnom stanju uzbune. Naš grad djeluje paralizovano, haos je svuda oko nas", dodala je.

Tanielian-Sarkisian strahuje da će je izraelski eskalirajući rat u Libanu natjerati da s porodicom napusti zemlju. Ako budu prisiljeni na evakuaciju, njihova destinacija bit će Armenija.

"Liban je moja zemlja, a armenska zajednica se borila da ovdje izgradi svoje živote", rekla je. "Molimo se da do toga ne dođe."