Za RSE se sa Lezbosa, grčkog ostrva na koje iz Turske dolaze izbjeglice i migranti, javila novinarka Daniella Cheslow. Ona je trenutno u Skali Sikamniji, ribarskom selu od 180 ljudi, na sjeveru ostrva iz kojeg je jedan ribolovac koji lovi lignje nominovan za Nobelovu nagradu, zato što je posvećen spašavanju života ljudi koji dolaze do njihove obale. Uglavnom, tu Grci sa dobrodošlicom primaju izbjeglice i migrante, a tu su i volonteri iz cijeloga svijeta i više od 100 različitih nevladinih organizacija. Volonteri pomažu u registracionim centrima oko birokratiju, a tu su i oni koji pomažu u nekoj vrsti kamp grada, gdje izbjeglice mogu ostati dan, dva, tri dok čekaju da od vlasti dobiju papire da bi nastavili ka Evropi.
Ono što stvara zabunu kod svih su nejasna pravila između Atine i EU. Evo šta nam je u izvještaju sa Lezbosa rekla Daniella Cheslow:
„Skala Sikamnija je mjesto u koje veliki broj izbjeglica dolazi brodovima. Grci uglavnom sa dobrodošlicom primaju migrante. Trenutno se na ostrvu primjenjuje određeni protokol, a obalska straže pokušava da pronađe male brodove da im obezbijedi da sigurno dođu do obale. Takođe pokušavaju da usmjere ove ljude na tačno određena mjesta gdje ih čekaju ili autobusi Obalske straže ili UN -ovi koji ih odvode do mjesta gdje se obavlja centralna registracija."
Cheslow se posebno osvrnula na brojne volontere:
"Ovdje su volonteri iz cijeloga svijeta i više od 100 različitih nevladinih organizacija. Srela sam ljude koji patroliraju obalom iz Norveške, ljude koji pomažu izbjeglicama kada izađu sa brodova, daju im vodu, čarape i hranu. Tu su volonteri koji rade u registracionim centrima i pomažu ljudima da shvate grčku birokratiju. Izvan tog područja su volonteri koji pomažu u nekoj vrsti kamp grada, gdje ljudi mogu ostati dan, dva, tri dok čekaju da od vlasti dobiju papire tako da mogu nastaviti u Evropu i uputiti se za Atinu".
Glavno pitanje Lezbosu je gdje će ljudi da idu hoće li im biti omogućen da idu dalje a to se mijenja dan za danom i to je ono što stvara zabunu i pometnju kod svih - i izbeglica i tamošnje administracije.
"Prošle noći sam bila u najvećoj luci na ostvu Mitilini, na feribrodu je oko osam sati naveče bilo 1.700 ljudi, većina su bili migranti i na putu ka Atini. Trebalo je da bude i drugi feri samo za migrante u devet sati ali je otkazan bez objašnjanja. Danas sam od zvaničnika sa kojima sam razgovarala dobila objašnjenje da su dobili naređenje za restrikcije iz Atine, jer je Makedonija zatvorila granicu. Postoji nesaglasje između Atine i Makedonije. Čula sam od izbjeglica da su zaglavljeni i da je kolona autobusa duga više od 100 kilometara. Ovdje na Lezbosu dobijaju instrukcije od centralne vlade u Atini da smanje priliv izbjeglica i migranata prema kopnu", kaže Daniella Cheslow.
Od petka uveče na brodu može biti 2.500 ljudi, ali će samo 600 moći izaći kad dođu na kopno, ali nijesu svi migranti i izbjeglice. Ova reporterka je upoznala ljude koji nijesu sigurni kad će napustiti ostrvo, nijesu sigurni hoće li dobiti kartu u petak uveče ili će morati da čekaju, dan, dva, sedmicu ili dvije. Niko ne zna šta će se dešavati ubuduće, zato što ni Atina ne zna, jer Evropa nije bila jasna oko toga kako će granice funkcionisati.
"Gradonačelnik Lezbosa je rekao da je spreman za sve što bi se moglo dešavati, da ima prostora za pet do 6.000 ljudi i da će oni moći da ostanu tu makar nekoliko dana ali se neki lokalni ljudi plaše da će biti potpuno preplavljeni izbjeglicama i migrantima. Oni nastavljaju da dolaze iz Turske, a ne izgleda da ima puno prostora za nastavak puta, već smamo gomilanje"
RSE: Postoji li opasnost od blokade i humanitarne krize ?
Cheslow: Na ostrvu se nalazi pet različitih kampova sa migrantima. Onim ljudima koji su kupili karte biće dozvoljeno da ostanu na ferijima, a tu ima mjesta za nekoliko hiljada ljudi. Tako da se može reći da odmah neće doći do humanitarne krize jer ima prostora da se sačeka i vidi šta će dešavati ali ako se feriji u potpunosti zaustave svašta se može dešavati.
RSE: Pretpostavljam da ste razgovarali sa ljudima o tome da li su svjesni novih otežavajućih pravila o ulasku i prolasku dalje. Da li su oni upućeno u to šta se dešava?
Cheslow: Mislim da su ljudi zbunjeni, svi su zapravo zbunjeni. Tu mislim i na vlasti na Lezbosu koje čekaju direktive dan za danom od Atine. Atina čeka upute od Evrope takođe dan za danom. Volonteri koji ovdje pomažu i nude usluge prevoda i humanitarci, takođe ne znaju kakav je politika koja se mijenja svaki čas. I naravno ljudi koji silaze sa brodova ne znaju šta se dešava. Oni dolaze sa nadom da će se pridružiti svojim porodicima u Evropi, u Njemačkoj ili Švedskoj, ili se nadaju da će biti prva osoba iz porodice koja će se domoći Evrope, a onda dovesti sve ostale tamo. Oni su prešli Mediteran, more između Turske i Grčke, zahvalni su što su stigli ovdje živi i što su ih volonteri dočekali sa dobrodošlicom, ali isto tako nemaju nikakvi ideju o tome šta im budućnost donosi. Razgovarala sam sa jednim čovjekom, on je 52- godišnjak na putu za Njemačku, gdje je već dio njegove porodice i donio je sa sobom svoj muzički instrument u kesi za smeće. Čim je sišao sa broda počeo je da svira, ja sam ga pitala: 'Šta znaš o granici sa Makedonijom?' a on je odgovorio: 'Kako to misliš'. rekla sam mu da sam čula da je zatvorena, ali on nije čuo za to. Dakle, ovdje vlada potpuno konfuzija u nedostatku jasnih pravila kako dalje.