"Bilo je to u Herceg Novom, kada smo se zadnji put sreli. Razgovor je zaključen doslovno ovako: Poljaniću, ništa ne brinite, dok sam ja ovdje, sasvim sigurno, nijedna granata na Dubrovnik neće pasti. Dok sam ja tu možete biti potpuno mirni".

Ovako je Petar Poljanić prepričao posljednji razgovor sa Krstom Đurovićem, kontraadmiralom Jugoslovenske narodne armije (JNA), koji je pod nerazjašnjenim okolnostima poginuo 5. oktobra 1991, na početku agresije JNA na Dubrovnik.

Poljanić, koji je bio gradonačelnik Dubrovnika u to vrijeme, ovo je izjavio za Radio Slobodna Evropa 2016.

Iste tvrdnje iznio je u sudinici Haškog tribunala na suđenju Slobodanu Miloševiću, kategorično negirajući da je Đurovića ubila hrvatska strana. Miloševiću je suđeno pred Međunarodnim sudom u Hagu za zločine na Kosovu, u Bosni i Hercegovi i Hrvatskoj.

Povodom 34 godine od Đurovićeve smrti, grupa crnogorskih nevladinih organizacija- Akcija za ljudska prava, Antifašisti Cetinja i Centar za građansko obrazovanje - zatražila je 5. oktobra da se objave "sve okolnosti pogibije" Krsta Đurovića.

Na inicijativu ove tri organizacije, Cetinje je u maju odlučilo da ulica u tom gradu dobije ime Krsta Đurovića. To je jedini grad u Crnoj Gori u kome su se, tokom agresije 90-tih, organizovali antiratni protesti sa porukom "Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče".

Đurović je bio Cetinjanin, oženjen Hrvaticom sa kojom je imao dva sina. Njegova udovica Irma Đurović je u intervjuu za RSE 2016. istakla da je jedino što želi je da sazna punu istinu:

"Pa taman bila istina ta koja je zvanična, ali da je to - to. Najgore je kada sumnjate u nešto. Živite sa tim i onda vas to muči. Najviše bih voljela kad bih znala pravu istinu".

Različite verzije smrti Krsta Đurovića

Prema zvaničnoj verziji - ubila ga je hrvatska vojska, po drugoj - JNA. Zajedničko im je samo vrijeme i mjesto smrti.

Zvanična istraga nikada nije pokrenuta.

Po oficijelnoj verziji komande JNA, koja je zajedno sa crnogorskim rezervistima napala Dubrovnik, za obaranje helikoptera odgovorna je hrvatska strana.

"Petog oktobra 1991. u 15.15 sati u širem rejonu aerodroma Čilipi, u visini sela Popovići... pogođen i oboren helikopter 'gazela' ... Tom prilikom teško je povrijeđen kapetan bojnog broda Krsto Đurović koji je od zadobijenih rana preminuo... General-potpukovnik Jevrem Cokić i članovi posade, kapetan Nervin Tobunčić, pilot i vodnik i klase, Ilija Radulović, kopilot, povrijeđeni su i van su životne opasnosti".

Zvaničnu verziju u pitanje je doveo i tadašnji predsjednik Predsjedništva Crne Gore Momir Bulatović, u svojoj knjizi "Pravila ćutanja":

"Nikad nisam dobio zvanične rezultate istrage, ali se po svoj prilici radilo o tzv. prijateljskoj vatri. Neko je, izgleda, tragičnom greškom pucao misleći da se radilo o neprijateljskom helikopteru", napisao je Bulatović.

Bulatović je do kraja života podržavao Slobodana Miloševića i svjedočio u njegovu korist u Hagu.

U Hagu je svjedočio i Petar Poljanić, ali kao svjedok tužilaštva protiv Miloševića. Tom prilikom je iznio saznanja i sumnje da su Đurovića ubili zapravo ljudi iz JNA.

Isto mišljenje iznio je Nikola Samardžić, crnogorski ministar vanjskih poslova iz tog perioda, na suđenju Miloševiću. On je kazao da je Đurovića ubila JNA, jer je bio protiv napada na Dubrovnik.

Đurović mu je, prema tom svjedočenju, deset dana prije napada rekao da je ogorčen i da ne želi da učestvuje u napad na Hrvatsku po cijenu života.

General Nojko Marinović, komandant odbrane Dubrovnika, rekao je kako saznanja hrvatske strane upućuju da je Đurović umro od posljedica brutalnog batinjana od pripadnika službe sigurnosti jer je odbio narediti napad na Hrvatsku a da je helikopterska nesreća bila predstava za javnost, objavile su Vijesti pozivajući se na hrvatske medije.

U intervju za RSE, iz 2016. i Irma Đurović je iskazala skepsu prema zvaničnoj verziji spašavanja njenog supruga, koju joj je saopštila vojska:

"Moj suprug je najteže stradao u tom helikopteru. Kada sam pitala zašto je on doveden četiri sata poslije svih onih koji su lakše ranjeni, odgovorili su mi ... kako se prvo povlače lakši ranjenici, pa onda teški. Onda, da su promijenili četiri vozila da bi ga doveli do bolnice. Poslije, kada sam o tome razmišljala, nije mi bilo nikako jasno. Jer, ustvari, najprije se evakuiraju teži bolesnici, pa onda lakši".

Britanski BBC je marta ove godine objavio emisiju posvećenu Krstu Đuroviću.

Slučaj Vladimira Barovića

I dok je na slučaj Krsta Đurovića zvanična Crna Gora ćutala, čin jednog drugog crnogorskog oficira dobio je drugačiji epilog - 25 godina nakon njegove smrti.

Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović dodijelio je 2016. posthumno orden admiralu Vladimiru Baroviću, jednom od najviših oficira JNA, koji je početkom 90-tih godina odbio da bombarduje hrvatske primorske gradove, te izvršio samoubistvo.

Barovićeva odluka inspirirala je književnika Momira M. Markovića da 1996. zapiše :

"Jedini metak ispaljen u ovom ratu, na koji Crna Gora može biti ponosna jeste onaj admirala Vladimira Barovića".

Ploču su u znak sjećanja i poštovanja, na ostrvu Visu 2022. podigli crnogorsko Ministarstvo vanjskih poslova, hrvatsko Ministarstvo obrane i grad Vis.

Na njoj su uklesane riječi iz Barovićevog oproštajnog pisma iz septembra 1991.

"Ovdje neće biti razaranja dok sam ja zapovjednik, a ako ipak budem prisiljen narediti razaranje, mene tada više neće biti. Crnogorci se ne mogu boriti i uništavati narod koji im ništa nije skrivio".

Politički kontekst

U vrijeme napada JNA i crnogorskih rezervista na Dubrovnik 1991, na vlasti u Crnoj Gori je bila Demokratska partija socijalista (DPS).

Predsjednik Predsjedništva bio je Momir Bulatović, a premijer Milo Đukanović.

Odlučujući uticaj u vojnim operacijama JNA imao je politički vrh Srbije i njen predsjednik Slobodan Milošević.

Crna Gora je od 1997. počela politički otklon od Miloševića i Srbije, koji je doveo do državne nezavisnosti 2006.

Devet godina nakon početka rata u Dubrovniku, 2000. Milo Đukanović, tadašnji premijer Crne Gore, u Cavtatu je uputio izvinjenje Hrvatskoj.

"Da u svoje ime i ime građana Crne Gore… uputim iskreno žaljenje svim građanima Hrvatske, posebno Dubrovniku i Dubrovačko-neretvanskoj županiji, za svu bol, sva stradanja i sve materijalne gubitke koje je nanio bio predstavnik Crne Gore u sastavu JNA u tim tragičnim događajima."

Međutim, uprkos tome izvinjenju, Crna Gora nije pokrenula krivične postupke protiv crnogorskih državljana povezanih sa napadom na Dubrovnik.

No dvojica visokih vojnik oficira iz Crne Gore osuđeni su za zločine u Dubrovniku pred Haškim sudom. General JNA Pavle Strugar na osam a admiral Miodrag Jokić na sedam godina zatvora.

Tokom opsade Dubrovnika poginulo je 116 civila, 194 hrvatska branitelja i 165 pripadnika JNA.

Nakon što je DPS Mila Đukanovića na izborima 2020. izgubila većinu na vlast su došle i partije bliske politici Slobodana Miloševića i Momira Bulatovića - Socijalistička narodna partija (SNP) i Demokrate Alekse Bečića.

Iz Demokrata je aktuelni ministar vojni Dragan Krapović.

Uz njih vladaju partije prosrpskog Demokratskog fronta, koje negiraju genocid u Srebrenici, Pokret Evropa sad premijera Milojka Spajića i albanske i Bošnjačka stranka.