Godina 1999. donijela je mnogo iznenađenja za Samija Begolija (Sami Begolli), koji je tada imao 24 godine.
Eskalacija nasilja u ratu na Kosovu natjerala ga je da napusti svoj dom kao izbjeglica.
Prvo u Blace na sedam dana, zatim u Stankovec u današnjoj Sjevernoj Makedoniji na mjesec dana, a kasnije u Španiju.
Sve to vrijeme Sami je čeznuo za domom u nadi da će se tamo uskoro vratiti.
"Bio je neopisiv osjećaj kada smo se vratili. Nije nam palo na pamet da jedemo i pijemo od radosti zbog povratka", kaže za Radio Slobodna Evropa.
Tokom mjeseci provedenih u izbjeglištvu, Sami je pronašao utjehu u rečenici za koju kaže da ju je čuo od tadašnjeg šefa Verifikacijske misije Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) Williama Walkera. Bivši predsjednik Srbije Milan Milutinović je Walkera optužio za izmišljanje masakra u Račku, koji je bio u središtu istrage Međunarodnog krivičnog suda.
"Sljedeći put ću se vratiti i ući bez pasoša", prisjeća se Begoli riječi koje je tada čuo od Walkera, nakon što ga je bivša SR Jugoslavija proglasila nepoželjnom osobom i prisilila ga da ode u roku od 48 sati.
U septembru 1999. godine Begoli i njegova porodica vratili su se na Kosovo i otvorili radionicu namještaja nazvanu po Walkeru. Preduzeće u Čaglavici i danas nosi njegovo ime.
"Odabrali smo njegovo ime jer je ubrzao NATO intervenciju. Mnogo puta sam rekao da je bez njega sve moglo biti puno gore", dodaje Begoli.
Walker je odigrao ključnu ulogu u dokumentiranju masakra u Račku, gdje su srpske snage 15. januara 1999. ubile 45 albanskih civila. Taj događaj opisao je kao zločin protiv čovječnosti.
NATO je 24. marta pokrenuo kampanju zračnog bombardovanja Jugoslavije kako bi protjerao srpske trupe s Kosova. Nakon 78 dana, zračni udari obustavljeni su 10. juna donošenjem Rezolucije 1244 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, što je dovelo do povlačenja jugoslavenske vojske s Kosova i uspostave Privremene administrativne misije Ujedinjenih naroda na Kosovu.
Kampanja NATO bombardovanja Jugoslavije bila je jedna od prvih velikih vojnih intervencija vođenih prvenstveno iz humanitarnih razloga, s ciljem zaustavljanja etničkog čišćenja i teških kršenja ljudskih prava. Više od 13.000 civila je ubijeno, a hiljade su nestale u ratu na Kosovu, od kojih su 85 posto bili kosovski Albanci. Intervencija je takođe omogućila da se više od 800.000 izbjeglica i interno raseljenih osoba vrate kući.
Intervencija je kasnije dovela do toga da Kosovari odaju počast onima koji su glasno podržavali prekid rata.
Među njima su ličnosti koje su prije 25 godina bile na visokim političkim položajima, kao što su: bivši američki predsjednik Bill Clinton; bivši premijer Velike Britanije Tony Blair; bivša državna tajnica SAD-a Madeleine Albright; bivši vojni komandant NATO-a Wesley Clark i bivši portparol NATO-a Jamie Shea.
Autoškole, trgovine odjećom, tattoo umjetnici, autosaloni i vodoinstalaterske usluge. Svi ovi obrti raštrkani po gradovima Kosova nose imena ovih ličnosti.
Među njima je i firma "Klintoni SHPK" u Klini.
Iako je od 1999. godine vodi Škeljćim Bojaj (Shkëlqim Bojaj), svi ga zovu drugim imenom.
"Niko nas ne zove po imenu. Svi kažu 'Clintoni'. Na primjer, nekome su oštećene vodovodne cijevi, svi kažu 'zovite Clintona'", kaže Škeljćim za Radio Slobodna Evropa.
Iako je firmu izvorno nazvao tako njegov otac, Škeljćim nikada nije ni pomišljao promijeniti ime.
To je zato što je NATO-ova intervencija 1999. potpuno promijenila život Škeljćimu, koji je tada imao šest godina.
Tada mu je porodica prepolovljena: otac je stradao na Kosovu, a on i ostatak porodice otišli su kao izbjeglice u Albaniju. Tek nakon oslobođenja Kosova porodica se uspjela okupiti.
"Bio je to vrlo sretan trenutak. Takođe, otac je uvijek volio Clintona", kaže Škeljćim.
U Prištini, na trgu nazvanom u čast Clintona, nalazi se i njegova statua, a u blizini je otvorena i prodavnica odjeće Hillary, u čast tadašnje prve dame SAD-a Hillary Clinton.
U prijestolnici je prije pet godina otkrivena statua Madeleine Albright, dok je godinu dana kasnije u Prištini dodan kip bivšeg američkog senatora Boba Dola.
Godine 1990. Dole je predvodio američku delegaciju na Kosovu - posjeta koja je, kako je sam Dole kasnije rekao, "bila početak puta prema nezavisnosti za narod Kosova."
U Uroševcu, pak, ulice nazvane u čast Clarka i Shea vode do centra grada, gdje se takođe nalazi trg "Tony Blair". Očekuje se da će tamo uskoro biti postavljen njegov kip.
No, osim statua, ulica i naziva tvrtki, doprinos ovih ljudi Kosovu obilježen je na još jedan način: davanjem imena djeci u njihovu čast.
Tokom posljednje Clintonove posjete glavnom gradu Albanije, Tirani, iznenadio ga je veliki broj djece s Kosova koja nose njegovo ime.
Prema podacima Agencije za statistiku Kosova (ASK), na Kosovu ima ukupno 31 dječak po imenu Clinton, jedan po imenu Bill, tri djevojčice po imenu Hillary, četiri dječaka po imenu Tonibler i dva dječaka po imenu Clark.
Facebook Forum