Kosovo je ostvarilo izuzetne pomake u infrastrukturi, ali i dalje ostaje zarobljenik posleratnog mentaliteta i nedostatka kompromisa. Ovako trenutnu situaciju u zemlji opisuje češki ministar za evropska pitanja, Martin Dvoržak (Dvořák), na dan kada Kosovo obilježava 26 godina od oslobođenja.
U intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE), Dvoržak, autor knjige "Kosovo pod mojom kožom" i počasni građanin Istoka, kaže da "agresivna retorika" i nedostatak volje za dijalog sa Srbima štete imidžu Kosova u Evropskoj uniji.
Pozvao je na smirivanje situacije, obnovu dijaloga sa Srbijom i slanje pozitivnih signala ka Briselu, naglašavajući da "bez kompromisa nema članstva u EU".
Od 1999. do 2002. godine, Dvoržak je služio kao administrator Ujedinjenih nacija u kosovskoj opštini Istok, gde je predvodio proces obnove nakon rata u Istoku, Đakovici i regionu Peći.
Takođe je služio u Iraku i predstavljao Češku u SAD, Kuvajtu i Kataru. U junu 2021. imenovan je za zamenika ministra spoljnih poslova, dok od maja 2023. obavlja funkciju ministra za evropska pitanja.
'Oko 70 odsto zemlje bilo je uništeno'
RSE: Pre 26 godina ste došli u ratom razoreno Kosovo kao deo misije UN. Koja je prva slika koja Vam pada na pamet kada se setite tog vremena u Peći i Istoku, gde ste bili stacionirani?
Dvoržak: Moj prvi osećaj bio je pravi šok, jer sam prvi put u životu posetio zemlju koja je još bila u ratu, ili makar vrlo kratko nakon rata. Možda znate da je oko 70 odsto zemlje bilo uništeno, ljudi su bili bez krova nad glavom, bez skloništa i, naravno, ništa nije funkcionisalo, sve je bilo razoreno.
Naš cilj bio je da pripremimo zemlju za nadolazeću zimu. Pre svega, da obezbedimo smeštaj ljudima, da im damo vodu i hranu, i polako, korak po korak, da ponovo započnemo izgradnju funkcionalne države od nule.
To je bio naš zadatak, a posebno je Istok bio vrlo prijateljski nastrojen, veoma specifičan, jer je tadašnji predsednik opštine (pokojni Januz Januzaj) bio vrlo otvoren i umjeren.
Bio je zatvoren od strane Srba i u zatvoru je čitao Vaclava Havela [bivšeg češkog predsednika], tako da smo odmah postali veoma dobri prijatelji, puno smo razgovarali.
On je više bio filozof nego političar ili predsednik opštine. Izgradili smo vrlo prijateljski odnos, što mi je mnogo pomoglo na početku, kada sam započeo posao kao administrator Istoka.
Moj osećanja su i dalje ista – volim Kosovo, volim narod Kosova i zaista verujem da ćete uskoro postati deo evropske porodice.
Kosovo, 'najuspešniji period mog života'
RSE: Kada ste posetili Radio Slobodna Evropa, gde smo se prvi put sreli, rekli ste mi da je Kosovo posebno mesto za vas – i sada razumem zašto. Napisali ste i knjigu koja se zove "Kosovo pod mojom kožom". Šta je to u Kosovu što je ostavilo tako dubok trag u vama?
Dvoržak: Kao što sam rekao, to je bilo izuzetno snažno iskustvo. Rekao sam to i pre nego što ste uključili kameru. Za mene je to možda bio najplodonosniji i najuspešniji period mog života.
Iako sam bio gradonačelnik jednog češkog grada odmah nakon revolucije, to je bio na neki način i moj kvalifikacioni put, pa sam pozvan da učestvujem u ovoj misiji Ujedinjenih nacija. Sećam se da sam već tada prošao tranziciju iz totalitarnog režima ka demokratizaciji i demokratiji – i isto se očekivalo i od mene i od Kosova u to vreme.
Ali zaista sam imao osećaj da mogu da ponudim stvarnu pomoć ljudima, a to je najbolji osećaj koji jedan političar može imati. Jer, obično radiš u javnoj upravi, pišeš gomilu papira, ideš na mnogo sastanaka, nekad korisnih, ali često i besmislenih. A ovde sam zaista osećao da ono što radim ima smisla, da je to konkretna pomoć ljudima kojima je zaista bila potrebna. I to je za mene bilo formativno iskustvo.
Daću vam jedan primer. Odlučili smo, kao što opisujem i u knjizi, da sprovedemo neku vrstu privatizacije. Jer nakon rata, Srbi su otišli, a pripadnici OVK (Oslobodilačka vojska Kosova) su došli s kalašnjikovima i preuzeli radnje, sve u trgovačkim centrima i selima oko Istoka. Bez ikakve pravne osnove – jednostavno su ulazili i uzimali to za sebe.
Rekao sam im: "Ne, momci, ovo nije legalno, ne možemo ovako da nastavimo. Hajde da uradimo zvaničnu privatizaciju". Pripremili smo je u istom stilu kao što smo to radili u Čehoslovačkoj pre 50 godina.
Tada sam našao i jedan stan u Istoku i svake večeri sam sedeo na trgu, u centru sela, u jednoj kafani, i razgovarao s momcima – Kosovarima – mešavinom nemačkog, ruskog, srpskog i engleskog... i pričali smo o životu.
Poslednje veče pre privatizacije, otišao sam u svoju omiljenu kafanu i vlasnik mi je rekao: "Izvini, gospodine administratore, večeras nemamo kafe za Vas, jer sutra zatvarate moju radnju zbog privatizacije. Ali, molim Vas, pričekajte pet minuta i otići ću kod komšija, oni će vam pripremiti kafu".
Očekivao sam da budu nervozni ili veoma ljuti, ali prihvatili su sve što smo pripremili, jer su videli da postupamo pošteno i u skladu sa zakonom. Za mene je to bilo jedno veoma snažno iskustvo, i taj trenutak pamtiću jako dugo.
'Ono što se nije promenilo je mentalitet ljudi'
RSE: Da, a kao što se vidi i iz vaše knjige objavljene 2000. godine, u kojoj ste pomenuli i tu priču, opisujete spaljena sela, uništenu infrastrukturu, kao i traumatizovanu zajednicu o kojoj sada govorimo. Rat je, naravno, bio težak, ali Vi ste kasnije ponovo posećivali Kosovo. Kada ga pogledate danas, koja transformacija vam se najviše ističe?
Dvoržak: Neverovatno, zaista neverovatno. Vratio sam se posle 17 godina, pre dve ili tri godine, i posetio sam moj voljeni grad i selo u opštini Istok. Imao sam mnogo bilateralnih sastanaka sa liderima, administratorima i predsednicom. I mogu da kažem da sam bio pozitivno šokiran napretkom koji je zemlja postigla, recimo u pogledu "hardvera".
Nove, savremene puteve, mostove, zgrade, nova javna mesta u gradovima i selima. Zemlja izgleda zadivljujuće.
Ono što se, međutim, nije toliko promenilo je, da kažemo, "softver" – mentalitet ljudi. Oni su i dalje, na neki način, zaglavljeni u vremenu rata ili neposredno posle njega. Još ima mnogo mržnje, puno nezadovoljstva trenutnom situacijom, i ja pokušavam da objasnim svoj pogled – da zemlja zaista mora da otvori svoje srce za bolju budućnost, da nauči kako da živi zajedno sa Srbima.
Znam da postoji mnogo razloga zašto je to komplikovano, ali mislim da u ovom trenutku Kosovo gubi poziciju koju je steklo prethodnim vladama, onu strane koja je otvorena za pregovore i spremna da živi zajedno sa Srbima.
Smatram da trenutna kosovska Vlada ne pokazuje dovoljno dobre volje i otvorenosti da vodi dijalog i pronađe istinsko rešenje.
To je moj osećaj i u kontaktu sam sa mnogim ljudima na Zapadnom Balkanu, ne samo u Kosovu ili Srbiji, već i u nekoliko drugih zemalja, i ja sam jedan od onih koji zaista podržavaju proširenje EU, uključujući i sa Kosovom.
Ali sve dok Kosovo nije u stanju da pregovara sa Srbima, i znam da obe strane moraju imati dobru volju, ali dokle god Kosovo ostaje u toj poziciji "mi smo žrtve" i nije spremno da napravi ni korak unazad, takav stav vodi ka komplikovanim situacijama, i za obe zemlje, i za Zapadni Balkan.
'Agresivna retorika nije najbolji način za rešavanje problema'
RSE: Da li to znači da, otkako je ova vlada došla na vlast, Vi smatrate da je Kosovo napravilo korak unazad kada je reč o suživotu u zajednici sa Srbima? Jesam li Vas dobro razumela?
Dvoržak: Ne trudim se i ne volim često da napadam Vašu vladu. Verujem da se Vaša vlada trudi i da daje sve od sebe za bolju budućnost Kosova.
Ono o čemu govorim jeste neka vrsta agresivne retorike koja je dala snagu sadašnjoj vladi, jer se predstavlja kao snažno vođstvo koje će silom zaštititi Kosovo. I to me pomalo plaši, jer ne mislim da je to najbolji način za rešavanje problema.
Veoma je lako isprovocirati ljude ka agresivnoj reakciji, ka mržnji. Ali ono što je zaista potrebno u ovakvoj situaciji jeste da se ona smiri što je više moguće i da se pošalje poruka: "Vidite, mi smo 'osuđeni' da živimo zajedno. Srbi ne mogu da odu. Mi ćemo ostati ovde, možda ne zauvek, ali generacijama. I moramo da nađemo način, neki modus, kako da živimo zajedno".
Ispričaću vam jedan događaj koji sam opisao i u svojoj knjizi. Na Kosovu, možda znate, postoji jedno srpsko selo koje se zove Crkolez. U to vreme pokušavali smo da formiramo privremeni opštinski savet, jer je to bilo neophodno za svakodnevni život – neko mora da čisti, da predaje u školama, da održava puteve, i tako dalje.
Dakle, tražili smo od lokalnih meštana da preuzmu odgovornost za svakodnevni život i pokušavali da formiramo taj savet.
Posetili smo to selo zajedno s mojim albanskim prijateljima, među njima i albanskim predsednikom opštine. Počeli smo pregovore s lokalnim Srbima. Bilo je veoma komplikovano, ali atmosfera je i dalje bila mirna.
Zatim je atmosfera počela da se pogoršava i osetio sam da nešto ne ide kako treba. U tom trenutku telohranitelj mog albanskog prijatelja, predsednika opštine, rekao je: "Vidite, ja sam se borio protiv Srba. Bio sam u planinama. U to vreme, neki Srbi su došli u moju kuću i ubili moje ćerke, moju ženu i tasta. A sada sam ovde, pokušavam da pregovaram, da razgovaram s vama o tome kako da živimo zajedno za buduće generacije".
Bio je to izuzetno snažan trenutak. I tada sam shvatio da postoje Kosovari koji zaista žele da pronađu način suživota sa Srbima.
Ali dok političari budu koristili situaciju za političke koristi i podsticali mržnju i neprijateljstvo, neće biti rešenja. To je ono što pokušavam da kažem. Razumem da je politički veoma lako stvoriti sliku neprijatelja kao pretnje, pa onda reći: "Moramo se boriti protiv njega", ali to nema smisla kada je reč o budućnosti.
Male šanse da Kosovo dobije status kandidata
RSE: Kao češki ministar za evropska pitanja, podržali ste integraciju Kosova u EU. Ipak, skepticizam u Briselu i dalje postoji. Zašto?
Dvoržak: Kao što sam rekao, ovo je mnogo šire pitanje od samih odnosa između Kosova i Srbije. Zapadni Balkan ima mnogo problema. Dugo se diskutovalo da li ceo region treba tretirati kao jednu celinu i čekati konačno rešenje, gde bi svih šest zemalja Zapadnog Balkana postale članice EU u isto vreme.
Ali na kraju su svi shvatili da to nije pravi put.
Moramo izabrati dobre učenike, dobre primere, kako bi i ostali mogli da ih slede. I onda svi kažu da, sve dok dijalog između Srbije i Kosova ne daje rezultate, nema ni rešenja.
Takođe, moramo razumeti da najmanje pet zemalja članica EU još nije zvanično priznalo Kosovo. I to je dodatna komplikacija na vašem putu ka Evropskoj uniji.
S druge strane, gledano pozitivno, možemo reći da je nakon ruske invazije na Ukrajinu želja za nastavkom proširenja EU postala mnogo snažnija. Shvatili smo da moramo da imamo susede što bliže sebi, što bliže EU.
I moramo da vas pozovemo, da vas držimo na našoj strani. To je razlog zašto još pokušavamo da pregovaramo i idemo ovim putem da uključimo Zapadni Balkan.
Naravno, tu su i pitanja vezana za Ukrajinu i Moldaviju – što je zaseban deo diskusije.
Ali, iz moje perspektive, ja sam počasni građanin Kosova i veliki prijatelj Vaše zemlje – ipak, mislim da je trenutna situacija suviše komplikovana da bi Kosovo sada moglo da dobije status kandidata.
Prvo, morate pronaći način kako da živite i komunicirate sa Srbijom. Tek onda možemo da nastavimo sa "domaćim zadacima" na putu ka EU.
RSE: Koje konkretne korake mislite da bi Kosovo sada trebalo da preduzme kako bi ubrzalo svoj put ka EU?
Dvoržak: Mislim da je neophodno da se šalju pozitivne poruke, pozitivni signali. Treba reći: "Na pravom smo putu da pregovaramo, da rešimo probleme ili barem da smirimo situaciju. Spremni smo da komuniciramo o pitanju srpske manjine. Sposobni smo da razgovaramo o njenim pravima i o tome kako da ih zaštitimo".
I, naravno, i od srpske strane treba tražiti: "Molimo vas, otvorite vrata, otvorite srca. Počnite zaista da radite na suživotu, na tome kako da živimo zajedno, a ne samo da raspirujete mržnju jedni prema drugima".
'Retorika i političke izjave ne vode ka rešenju'
RSE: Oboje smo pomenuli tenzije – trenutne napetosti između Kosova i Srbije – ali Vi ste ih, kako ste rekli, doživeli i posle rata. Koja je najveća prepreka za pomirenje između Kosova i Srbije? I kako ocenjujete trenutno stanje dijaloga između dve zemlje?
Dvoržak: Znate kako kažu - tamo gde postoji volja, postoji i način. Ukoliko zaista želiš da postigneš sporazum, naći ćeš način da to ostvariš. Ono što trenutno vidim jeste da obe strane, u stvari, ne traže iskreno dogovor.
To je rezultat dugotrajnih tenzija i političke retorike koja traje godinama. Ne mogu da zamislim nijednog političara, ni na Kosovu ni u Srbiji, da kaže: "Vidite, zaista smo odlučili da stavimo tačku na sve sukobe i sada ćemo da sednemo i iskreno pregovaramo o tome kako da živimo zajedno".
Takvu izjavu ne bi prihvatilo ni stanovništvo u Srbiji, ni ono na Kosovu. Dakle, govorim o političkoj retorici i izjavama koje još ne vode ka pravom rešenju, ili barem ka početku rešenja.
Obe strane su zaglavljene u čvrstim pozicijama: "Oni su naši neprijatelji i ne možemo da pregovaramo s njima, ne možemo da živimo zajedno s njima. Nema drugog puta".
Zaista vjerujem da je potrebno nekoliko generacija mira. Možda će onda početi da sarađuju u biznisu. Možda se neka Srpkinja zaljubi u Albanca – kao Romeo i Julija – i oni počnu da grade mešovitu porodicu ili nešto slično.
Za sada je situacija i atmosfera na obe strane previše napeta i opterećena. Zato mislim da će trebati vremena.
S druge strane, ne smemo da odustanemo od principa kriterijuma zasnovanih na zaslugama. Postoje određeni kriterijumi, zahtevi i pravila koja moraju da se ispune u skladu sa standardima Evropske unije.
I, nažalost po Kosovo, najveći problem i dalje ostaje zaključenje – ili barem pokretanje i razvoj – dijaloga sa Srbijom koji bi imao stvarne i vidljive rezultate, koje još nismo videli.
Razumem da je političarima s obe strane veoma teško da promene retoriku, da otvore srca i ruke i da kažu: "Hajde da sednemo, da pokušamo da pronađemo neki put".
Ali, kao što sam rekao ranije, mislim da su potrebne generacije mira i tišine, i možda – možda tada će moći da počnu pregovori.
Što pre Vaši čitaoci i građani budu spremni za to, to će članstvo u EU biti bliže.
Nekonstituisanje Skupštine – 'paradoksalna situacija'
RSE: A što se tiče trenutne situacije unutar Kosova – kako je Vi vidite?
Dvoržak: To je zaista paradoksalna situacija. Ne verujem da se iko seća da je ikada postojala ovakva situacija kao što se sada dešava na Kosovu – čak 30 puta je pokušano da se izglasa predsednik Skupštine nakon izbora.
RSE: Vidimo da se i Kosovo i Srbija suočavaju s različitim izazovima trenutno. Na primer, Kosovo se suočilo sa restriktivnim merama i odlaganjima od Evropske unije – bilo u finansiranju, političkoj podršci ili koracima ka integraciji – što se često, kao što čujemo i od zvaničnika EU, povezuje sa tokom dijaloga sa Srbijom. Verujete li da su te mere pravedne? I šta konkretno može da učini Češka Republika, koja je, kao što ste pomenuli, snažan saveznik Kosova, da pomogne u ukidanju tih mera ili promeni pristupa EU prema Kosovu?
Dvoržak: Češka Republika, kao što ste rekli, uvek je bila na strani proširenja i uključivanja svih zemalja Zapadnog Balkana, uključujući i Kosovo. I kao što sam rekao, verujemo da je, u trenutnoj političkoj i geopolitičkoj situaciji, neophodno proširiti zonu uticaja EU i držati vas blizu nas, na našoj strani.
To pokazuje da je situacija na Kosovu vrlo, vrlo osetljiva i komplikovana. I žao mi je što to moram reći, ali vidim nedostatak dobre volje.
Dobro se sećam mojih dragih prijatelja na Kosovu – ponekad su malo tvrdoglavi, zar ne? I čini mi se da je upravo to slučaj sada.
Iz mog ugla, kao stranca, ako jedna zemlja nije u stanju da preduzme tako jednostavan korak kao što je izbor predsednika Skupštine, onda se postavlja pitanje: kako ta zemlja može da vodi samu sebe? Kako može da vodi zemlju pozitivno ka pregovorima sa Srbijom, kada su njihove političke izjave sve – samo ne prijateljske?
Razumem da su oni u političkoj trci, da pokušavaju da pridobiju što više javne podrške. Ali, ponekad, kao političar, moraš da uradiš stvari koje nisu popularne ili omiljene, ali su neophodne.
Primer sa izborom predsednika Skupštine pokazuje kakav problem ima Kosovo. Kosovskim liderima, ponekad, nedostaje više dobre volje da preduzmu pozitivne korake, da naprave kompromis.
To je samo jedno glasanje u Skupštini. Neko mora da ga sprovede. A oni i dalje nisu u stanju da to urade.
Trideset pokušaja da se izabere rukovodstvo Skupštine! To je snažan dokaz kakav može biti problem – nedostatak spremnosti da se napravi kompromis, koji može biti bolan, ali je neophodan u politici.
Mislim da situacija u Skupštini Kosova direktno odražava i problem u odnosima Kosova i Srbije: nedostatak volje za kompromis. A kompromis je neophodan.
RSE: Može li međunarodna zajednica pomoći?
Dvoržak: Dve stvari možemo da uradimo. Prvo je da ponavljamo, ponavljamo i ponavljamo: "Poštovani, morate da započnete dijalog i da postignete napredak u dijalogu između Kosova i Srbije".
Drugo je, naravno, da možemo da pronađemo instrumente da vam pomognemo – ne samo politički, već i ekonomski – da sarađujete, da pronađete načine da se otvore vrata zajedničkom tržištu, ili, na primer, da se olakša roaming.
Možemo da vas podržimo i da vam damo pozitivne signale i razloge zašto nikada ne treba da odustanete od cilja da postanete deo evropske porodice.
I verujem u to – imao sam sastanke sa gospođom predsednicom, sa premijerom, sa mnogim vašim liderima... i uvek ponavljam istu poruku: "Molim vas, pokušajte da smirite situaciju, pokušajte da pronađete način kako da živite zajedno sa Srbima, u okviru pravila koje postavlja Evropska unija. Jer, ako želite da postanete član tog kluba, morate da poštujete njegova pravila".
Kosovo 'ne predstavlja pretnju za bezbednost Evrope'
RSE: Ranije ste pomenuli trenutnu situaciju u Evropi. Svedoci smo rastućih tenzija na Zapadnom Balkanu, usled stalne nesigurnosti – od Ukrajine do Bliskog istoka. Kako ocenjujete bezbednosne rizike sa kojima se danas suočavaju Kosovo i region? I šta mogu da učine zemlje poput Češke Republike kako bi obezbedile dugoročnu stabilnost i konstruktivan spoljašnji uticaj?
Dvoržak: Ne mislim da Kosovo predstavlja bilo kakvu pretnju za bezbednost Evrope. Verujem i znam da je vaša zemlja uvek bila na pravoj strani u ovom sukobu, posebno kada je reč o Rusiji. Kosovo je uvek sarađivalo i postupalo ispravno u tom pravcu.
Za mene su Zapadni Balkan i građani Kosova naši saveznici u borbi za demokratiju, slobodu i vrednosti koje mi podržavamo.
I sada su oni pod pretnjom – možda od Rusije, možda od Kine, možda čak i od Sjedinjenih Američkih Država, ne znam. Iz te perspektive, verujem da možemo da se oslonimo na vas. Možemo da se oslonimo na Kosovo i na Zapadni Balkan – možda ne na sve zemlje – da će stati uz nas, rame uz rame, u situaciji u kojoj treba da branimo vrednosti u koje verujemo.
S druge strane, ono što nam je potrebno od vas jeste da smirite unutrašnju situaciju.
RSE: Nova generacija već je odrasla na Kosovu od rata. Ako biste im se obratili direktno, mladima rođenim posle 1999. godine, kakva bi bila Vaša poruka povodom 26. godišnjice oslobođenja?
Dvoržak: Dragi mladi, vi ste na pravom putu! Od srca vam želim da ostvarite svoj san, koji je, prema mom mišljenju, da živite u demokratiji, slobodi i nezavisnosti, i da postanete punopravni članovi evropske porodice.
Želim vam sve najbolje i puno uspeha na tom putu. Ali, s druge strane, morate da uradite svoje "domaće zadatke", a ima ih mnogo. Zato vas molim: budite spremni da vredno radite za to.
Jer, jednog dana, postići ćete cilj.