Na današnji dan, prije 17 godina, bilo je izuzetno hladno vrijeme na Kosovu. Popodnevna temperatura bila je oko minus 11 stepeni Celzijusa.

Ulice Prištine bile su ispunjene hiljadama građana koji su stigli iz svih krajeva zemlje, ali i izvan nje.

Zgrade kosovskih institucija, Vlade i Skupštine, bile su pune. Održavala se vanredna parlamentarna sjednica.

U 15:39 sati, institucionalni lideri proglasili su Kosovo nezavisnom i suverenom državom.

Deklaraciju o nezavisnosti izglasalo je svih 109 prisutnih poslanika na sjednici, koji su stavili svoje potpise na pergament na kojem je bila napisana.

Unutar zgrade Vlade, umjetnici zajedno s institucionalnim liderima koordinirali su se za svečani koncert te noći.

Dio te organizacije bio je i kosovski glumac, Fatmir Spahiu, sada 43-godišnjak.

On se sjeća da je odmah nakon svečanog trenutka proglašenja nezavisnosti, otrčao kući u Prištinu da uzme svog sina, koji je tada imao deset mjeseci.

Kaže da je želio materijalizirati sjećanje na taj trenutak za obje generacije.

"Otišao sam i uzeo sina, samo da napravim fotografiju koju bih imao kao uspomenu s bebom. To je bio način na koji sam pokušao manifestirati svu tu radost", kaže Spahiu za Radio Slobodna Evropa.

Spahiu dodaje da su tada očekivanja za razvoj zemlje bila velika, ali, prema njegovim riječima, nisu u potpunosti ostvarena.

"Oni koji će čitati istoriju Kosova, reći će: 'Kako brzo, kakav dobar razvoj, kakva promjena'. Međutim, za nas koji živimo u ovom periodu, postoje problemi. Ekonomija je još uvijek na dnu, zdravstvo je katastrofalno, a obrazovni sistem je nezamisliv. Nemamo vidljivih suštinskih napredaka", kaže Spahiu.

U gradu Ferizaj, prije 17 godina, porodica Albulene Avdyli okupila se ispred televizijskog ekrana kako bi gledali direktan prenos trenutka proglašenja nezavisnosti zemlje u Skupštini Kosova.

Albulena kaže za Radio Slobodna Evropa da su svi doživjeli snažnu emociju radosti.

"Bio je to jako dobar osjećaj, jer je većina njih to doživjela kao nešto nezaboravno, kao nešto što se nikada neće ponoviti... Doživjeli su san koji se ostvaruje", kaže ona.

Međutim, u 17 godina koje su uslijedile, kaže da je napredak zemlje bio ograničen. Prema njenim riječima, političari izražavaju ambicije za razvoj zemlje samo tokom izbornih kampanja.

"… zatim ih zaustavljaju, nemaju mnogo ambicija kao prije izbora. Nadam se da će u budućnosti raditi više", kaže ona.

Proglašenja nezavisnosti Kosova, 17. februara 2008. godine, Sherif Krasniqi, sada penzioner, sjeća se da je dočekao na glavnom trgu u Prištini, zajedno s hiljadama drugih građana.

Taj trenutak kaže da je čekao cijeli svoj život.

"Bilo je to nešto vrlo božansko za nas. Mislili smo da ćemo za vrlo kratko vrijeme postati najpoželjnija zemlja za sve", kaže Krasniqi.

Međutim, prema njegovim riječima, to se nije dogodilo. On izražava razočaranje političarima koji su, kako kaže, dali prednost borbi za vlast, umjesto razvoju zemlje.

"Nisam zadovoljan, iz jednog razloga. Imam sina. Prije 15 godina morao sam mu reći 'uzmi sudbinu u svoje ruke i živi svoj život', jer sam vidio da oni koji su zauzeli stolice, ne puštaju ih. Ne možemo se boriti s njima", kaže Sherifi za Radio Slobodna Evropa.

Za Nazlie Balu, političku aktivisticu iz Prištine, osjećaj radosti koji je doživjela prije 17 godina, u trenutku proglašenja nezavisnosti Kosova, je neopisiv.

"Za mene je važna sloboda. Za mene je važna država. Naravno, društvo je to koje vodi državu naprijed. Ni tada ni sada ne očekujem više osim stvarnih koraka, pragmatične politike i društvenog razvoja", kaže Bala.

U godinama nakon nezavisnosti, prema njenim riječima, bilo je mnogo pozitivnih promjena u zemlji, a na njih je, kako kaže, uticalo samo kosovsko društvo - ispred političara i institucionalnih lidera.

Zajedno sa albanskim poslanicima, prije 17 godina, deklaraciju o nezavisnosti Kosova potpisali su i poslanici iz nevećinskih zajednica, osim deset poslanika iz srpske zajednice, koji su bojkotovali svečanu sjednicu 17. februara 2008. godine.

Šta kažu pripadnici nevećinskih zajednica?

Za Milijanu, pripadnicu srpske zajednice koja živi u Gračanici, datum 17. februar 2008. godine, kada je proglašena nezavisnost Kosova, znači "najgore".

Prema njenim riječima, položaj Srba se samo pogoršao tokom posljednjih 17 godina. U tom kontekstu, ona spominje uklanjanje srpskog dinara iz upotrebe i zatvaranje srpskih institucija koje su funkcionisale pod sistemom Srbije na Kosovu - koraci koje su preduzele kosovske vlasti posljednjih godina.

"Sve se promijenilo na gore i ništa na bolje. Prije svega, nemamo gdje podići novac (u dinarima iz budžeta Srbije). Idemo u Srbiju, sami plaćamo put i sami se snalazimo. Život ovdje je užasan", kaže Milijana.

Dodaje da ni sloboda kretanja nije "za pohvalu". Na Kosovu kaže da ne vidi perspektivu, ali da nema gdje otići.

Drugačije mišljenje ima Orhan Llopar iz Prizrena, pripadnik turske zajednice. Za njega je Kosovo danas bolje mjesto nego prije 17 godina, kada je proglašeno nezavisnom državom.

Ipak, dodaje da se njegova zajednica može još više razvijati u okviru države.

"Djelimično smo zadovoljni, jer, nažalost, u nekim situacijama gubimo ono što nam je zakonom zagarantovano, jer neki Albanci to ne žele. Trebaju znati da je ovo multietnička država i da ovdje nisu samo Albanci. Da nije multietnička, Kosovo ne bi bilo ono što jeste", kaže Llopar i dodaje:

"Sviđa mi se zastava (Kosova). Ono što mi se ne sviđa je ekonomija."

Zastava Kosova, na plavoj pozadini, nosi žutu kartu Kosova i šest bijelih zvijezda iznad nje, koje simboliziraju zajednice koje žive u zemlji.

Ismail Ramoviq) iz Prizrena, pripadnik bošnjačke zajednice, kaže da je današnje Kosovo, u nekim aspektima, ono što je zamišljao prije 17 godina, ali ne u svim.

"Država Kosovo je učinila mnogo za bošnjačku zajednicu, u segmentu pravne zaštite. To je važno", kaže Ramoviq.

On podsjeća da bošnjačka zajednica ima zagarantovan obrazovni sistem od predškolskog do univerzitetskog nivoa, kao i da je zastupljena u državnim institucijama prema zakonu.

"Sve ovo daje šansu i mogućnost da se afirmiše unutar kosovskog društva. Da li smo to iskoristili, to je druga priča", kaže on, kritikujući bošnjačke političare da "nisu bili efikasni u uticaju na razvoj bošnjačke zajednice na Kosovu".

Osman Osmani iz romske zajednice kaže da je s proglašenjem nezavisnosti Kosova očekivao velike pozitivne promjene.

U opštini Prizren, gdje on živi, romski jezik je službeni.

"Ovo je jedna od pozitivnih stvari", kaže on.

"Ali, ima mnogo stvari koje bi trebalo da se promijene: socijalni položaj romske zajednice, obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvo. Sva ova pitanja i dalje su veoma važna za rješavanje položaja romske zajednice", prema njegovim riječima.

Obilježavanje 17. godišnjice nezavisnosti zatiče Kosovo sa funkcionalnom vladom, ali u odlasku, nakon parlamentarnih izbora 9. februara.

Iako aktuelna vlada, koju vodi premijer Albin Kurti, ističe da ima dobre odnose sa svojim zapadnim partnerima, oni su je često kritikovali zbog nekoordinisanih poteza u opštinama sa srpskom većinom, kao što su uklanjanje srpskog dinara iz upotrebe ili zatvaranje srpskih institucija, od kojih je zajednica godinama dobijala razne usluge.

Zbog ovih poteza, Kosovo je takođe pod nekoliko kaznenih mjera od strane Evropske unije, koje uključuju suspenziju nekih fondova i sastanaka na visokom nivou.

Tokom 17 godina nezavisnosti, zemlja je uspjela postati članica nekoliko međunarodnih organizacija kao što su Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond, Evropska banka za obnovu i razvoj, Evropska i Svjetska fudbalska federacija, ali nije uspjela u UNESCO-u, Interpolu i Vijeću Evrope.

Danas je jedina zemlja na Zapadnom Balkanu koja nije kandidat za članstvo u Evropskoj uniji.

Priznaje je oko 117 zemalja svijeta, ali ne i dvije zemlje u regionu, Srbija i Bosna i Hercegovina, niti pet zemalja EU: Grčka, Španija, Kipar, Slovačka i Rumunija.

Sa 1,6 miliona stanovnika, Kosovo ima stopu nezaposlenosti od oko 10 posto, znatno nižu nego prije 17 godina kada je bila preko 47 posto.

Ekonomski rast ostaje ispod 5 posto, dok je prosječna plata u zemlji oko 570 eura.

Doprinos: Refki Alija i Sandra Cvetković