Zagrepčanin Marko Vizek (34) strojarski inženjer, godinama već koristi Internet za kupovanje i kaže da nije imao loših iskustava.
"Kupovao sam sve u rasponu od dvije do 3000 dolara. Od nekakvih sitnica do fotoopreme, objektivi, satovi i tako dalje. Nikada nisam imao nikakvih problema. Znao sam kupiti jaknu ili odjeću zato što je nije bilo ovdje ili zato što je bila puno jeftinija preko Interneta", kaže on.
RSE: Da li te je u samom početku bilo strah dati broj svoje kreditne kartice?
"Pa ne. Kao prvo, najčešće kupujem preko pay pal-a tako da dućan čak ni ne vidi moju karticu. Njima samo sjedne novac na račun. Inače, ako se kupuje od nekih poznatijih dućana, kao Amazon ili drugi, mislim da nema nikakvog straha", kaže on.
Mnoge manje tvrtke u Hrvatskoj uz redovnu, pokušavaju razviti i internetsku prodaju. Među uspješnijima je i tvrtka Potomac s poznatim Croata kravatama. Matija Bušić:
"Tvrtka Potomac već godinama ima Internet prodaju koja je više okrenuta prema strancima, nego domaćem tržištu".
RSE: Ko kupuje hrvatske kravate?
"Najviše Amerikanci i Japanci, ali iz Europe i Australije isto".
Marko Rakar, poznati hrvatski politički bloger, nedavno je s Krunoslavom Vidićem i Milošom Džajićem iz Srbije izdao i besplatnu e-knjigu o političkoj komunikaciji na Internetu u sklopu projekta srpskog Centra modernih vještina.
"Bio sam uključen u jedan projekt prodaje školskih udžbenika koji se događao putem Internet, koji je bio iznimno uspješan. Ljudi su inače jako oprezni prema trgovini putem Internet, ali malo njih u stvari zna da je šansa i mogućnost da se putem on-line-a skine ili ukrade nečiji broj kreditne kartice praktički nikakva. Sve krađe koje se događaju, se događaju na razini same banke i on-line dućana koji takav podatak posjeduje", kaže on.
U ukupnim gospodarskim kaznenim djelima u Hrvatskoj u 2010., računalni je kriminal činio 23,3 posto i u odnosu na godinu ranije čak se utrostručio.
No, u ukupnoj trgovini u Hrvatskoj na on-line ili e-trgovinu otpada svega dva posto.
Vlasta Kroflin iz GFk centra za istraživanje tržišta ističe da Hrvati Internet najviše koriste za međusobno komuniciranje, elektronsku poštu, više od 70 posto, na drugom mjestu su internetski portali s vijestima o dnevnim događajima 65 posto, a na trećem mjestu su informacije o raznim proizvodima i uslugama, oko 60 posto korisnika.
"Internet bankarstvo je oko 20 posto. Traženje zaposlenja je preko 20 posto, informacije o obrazovanju je preko 20 posto", kaže ona.
Nažalost, hrvatska državna i lokalna uprava još uvijek više vjeruje markama, kovertama, urudžbenim zapisnicima, nego li e-mailu. Marko Rakar:
"Moje je mišljenje da je država ta koja bi tu trebala učiniti puno toga da popularizira on-line usluge, a to bi mogli napraviti na način da se dio normalnih funkcija države preseli na Internet. Kao što tvrtke sada imaju priliku predavati porezna izvješća i slične stvari putem Internet, tako bi se to isto moglo napraviti za građane, da mogu zatražiti, ili barem pripremiti formular za osobnu iskaznicu ili putovnicu putem Internet, ili bi mogli predati poreznu prijavu putem Interneta", kaže on.
Dobiti veće od rizika
Marko Vizek spada u skupinu mladih i visokoobrazovanih ljudi koji najviše koriste Internet, u urbanim sredinama u Hrvatskoj, čak 95 posto.
"Volio bih da doslovno sve potvrde i ostalo mogu napraviti doma sa kompjutera. Mislim da čak ima zemalja gdje se to može. Možda se može nešto sitno, ali znam da se za većinu stvari mora uzeti slobodan dani obilaziti 300 ustanova i uzimati 500 papira okolo", kaže on.
U Hrvatskoj postoji Zakon o elektroničkom potpisu ističe Rakar, i svaka pravna i fizička osoba može otići u FINU (Financijsku agenciju) i dobiti karticu s elektronskim potpisom ali problem je u nedovoljnoj edukaciji službenika.
"Dakle, teoretski, jedinice lokalne uprave ili države institucije su dužne prihvaćati dokumente potpisane na taj način, no u praksi to ne funkcionira jer oni nisu opremljeni da mogu prepoznati da li je potpis autentičan ili nije", kaže on.
Voditelj studija poslovne informatike na zagrebačkom Veleučilištu Vern, Ozren Kubelka:
"Još uvijek postoji nekakva skepsa prema elektroničkom dokumentu, iako nema razloga".
Čini se da je skepsa prema internetskom poslovanju puno manja među prevarantima i kriminalcima, koji ne prezaju pred novim prostranstvima.
Hrvatska je policija upravo ovih dana upozorila građane na prevarante koji preko internetske stranice www.njuškalo oglašavaju prodaju vozila iz Grčke, za čiji transport ljudi uplate, a vozilo nikad ne stigne.
Ilustrativna fotografija
Na zahtjev Interpola i u suradnji s policijom Velike Britanije u Hrvatskoj je prije dva tjedna razbijen i internetski lanac distribucije dječje pornografije.
Privedeno je 25 pravnih i fizičkih osoba s područja Republike Hrvatske, među njima i jedan svećenik. Dejan Dretar iz Ministarstva unutarnjih poslova:
"U Republici Hrvatskoj u 2008. godini 525 djece i maloljetnih osoba bilo je seksualno iskorištavano i zlostavljano, od čega je 169 kaznenih djela bilo počinjeno putem mobitela ili internet. Međunarodna suradnja je vrlo dobra sa svim susjedima i svim okolnim zemljama cijelog područja. U svim policijskim upravama postoje posebno specijalizirani policijski službenici za borbu protiv cyber crima, a u to ulazi i računalni kriminalitet i telekomunikacijski sustav na Internetu".
U ukupnim gospodarskim kaznenim djelima u Hrvatskoj u 2010., računalni je kriminal činio 23,3 posto i u odnosu na godinu ranije čak se utrostručio.
No, nitko ne osporava da su koristi od Interneta znatno veće nego rizici.
Vlasnik tvrtke InfoCumulus i stručnjak na tom području, Sven Marušić:
"Internet definitivno pruža jednu novu dimenziju za malverzacije. Međutim Internet također pruža mogućnost za unapređenje bilo kojeg poslovnog procesa, tako da su benefiti puno veći od rizika. Internet je jedno civilizacijsko dostignuće koje ima svoju tamnu stranu i takva priča o rizicima takvog poslovanja dođe kao izlika da držimo status quo", kaže on.
