Dvadeseta godišnjica genocida u Srebrenici biće dočekana bez deklaracije o zabrani negiranje genocida i holokausta u Bosni i Hercegovini. Ni procesuiranje slučajeva genocida i ratnih zločina ne ide u pravom smjeru - pomirenja i satisfakcije žrtava. Žrtve nisu upotpunosti zadovoljne ni radom Haškog tribunala, koji će uskoro biti zatvoren. Sve ovo rečeno je na međunarodnoj konferenciji „Istraživanje, dokumentovanje i procesuiranje genocida u BiH“, koju su prvi put organizovala udruženja žrtva i svjedoka genocida u BiH.
Nakon dvadeset godina od kada je počinjen genocid u Srebrenici, najveći na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata, došlo je vrijeme da se uvidi šta je urađeno, kako bi se zadovoljila pravda i kako bi se naučila lekcija da se takvo zlo nikada i nikome ne ponovi. Patnje žrtava traju i danas.
„Naš bol traje dvadeset godina. Naša istina još nije izašla na površinu. Naše rane još uvijek krvare. Kada pronađemo i jednu kost , mi smo sretne. U svilu bismo zamotale tu jednu kost, jer kakva se politika vodi Bosni i Hercegovini i u Evropi, doći će vrijeme da nam kažu: 'Vi niste ni bile majke, niste imale djecu"', rekla je Munira Subašić, predsjednica udruženja „Pokret majki enklave Srebrenica i Žepa“.
Zato porodice žrtava traže od pravosuđa da radi svoj posao kako treba.
„Ne smije se zaboraviti da svaki zločin ima dva imena, ali i dva prezimena. Jedan zločinac, jedna žrtva. Nemojte zaboraviti žrtvu u progonu zločinaca. Vaša optužnice i vaša presuda i naša optužnica i naša presuda. Nemojte dozvoliti da žrtva bude važna samo onda kad treba da svjedoči. Žrtve imaju pravo da dođu do pravde i do istine. Zar je previše što mi žrtve tražimo?“, zapitala se Munira Subašić.
Predsjednik Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju Theodor Meron istakao je kako je do sada postojao veliki broj presuda u Hagu po optužbi za genocid i one su dokazale genocidne namjere:
„Iako neki i dalje raspravljaju o tome šta se desilo u Srebrenici, niko ne može poreći da su sudije Međunarodnog krivičnog suda u Hagu ustanovile da strašna nedjela počinjena tamo predstavljaju genocid. Citiram riječi Krstićevog žalbenog vijeća: Među najgnusnijim zločinima koje ovaj sud ima zadatak osuditi, akt genocida zahtijeva posebnu osudu i predstavlja sramotu. Ovaj zločin je užasavajući u svojoj prirodi. Njegovi izvrsioci su odlučili istrijebiti cijelu jednu grupu ljudi. Oni koji su sprovodili genocid odlučili su lišiti te ljude njihovih života, nacionalnosti i religije. Ovo je zločin protiv cijelog čovječanstva. Žalbeno vijeće jednoglasno je masakr u Srebrenici nazvalo pravom rječju, genocidom“, rekao je Meron.
Genocid u Srebrenici nije bio spontan čin, a u nekoliko presuda zločincima potvrđeno je da je postojao plan najviših organa vlasti da se zločin počini. To je naglasio glavni tužilac Haškog tribunala Serge Brammertz.
"Uvijek negiranje genocida posmatram sa zabrinutošću, što mi je teško shvatiti, jer međunarodni sudovi koji su nadležni da odluče šta je genocid a šta nije donijeli su odluku da je to genocid. Nema sumnje oko kvalifikacije tog događaja i teško mi je shvatiti zašto ljudi još uvijek koriste takve komentare, koji nisu u skladu s realnošću. Negiranje genocida je i uvreda za hiljade žrtava koje su ubijene i one koji su izgubili svoje najmilije", rekao je Brammertz.
Udarac neovisnom sudstvu
Jelko Kacin, podnio je 2009. godin prijedlog Evropskom parlamentu za usvajanje deklaracije o Srebrenici. Taj prijedlog je prihvaćen u Evropskom parlamentu, ali bh. parlamentarci još uvijek nisu usvojili deklaraciju o Srebrenici. Kacina to ne čudi:
„Od samog početka je bilo jasno da će BiH biti zadnja zemlja koja će se pokloniti žrtvama. Tu je selektivni pristup žrtvama. To nije moderan pristup. To je jedan od razloga koji vraća BiH u prošlost. Mislim da je dvadeset godina poslije Srebrenice, došlo vrijeme da se shvati da BiH već dvadeset pet godina korača unazad“, rekao je Kacin.
Još prije deset godina pravosuđe Bosne i Hercegovine preuzelo je slučajeve ratnih zločina i genocida od Haškog tribunala i od tada je, kaže glavni tužilac Tužilaštva BiH Goran Salihović, urađeno mnogo posla:
„Do danas bilo je 29 predmeta. Napravili smo, ne skroman i ograničen pomak, većogroman pomak. U ovom momentu je ostalo sedam predmeta i mi ćemo ostati bez haških predmeta do Nove godine“, naglasio je glavni tužilac Tužilaštva BiH Goran Salihović.
Ali, zbog odluke Ustavnog suda u slučajevima Maktouf i Damjanović, presude Suda BiH vraćene su na početak. Time je napravljen udarac tranzicijskoj pravdi i neovisnom sudstvu, smatra Patrcia Whalen, bivša međunarodna sutkinja Suda BiH.
„Stanovnici Bosne i Hercegovine su odmah platitili cijenu nakon ove odluke, žrtve su ponovo traumatizirane, ciljevi tranzicijske pravde su umanjeni a politička klima u zemlji je dodatno oslabljena. Osuda genocida i zločina protiv čovječnosti postala je prosječna. Sudije su izgubile sposobnost da razgraniče ove zločine od drugih“, tvrdi Whalen.
Žrtve nisu zadovoljne i to su jasno rekle.
„Ovo je kao da idemo puževim korakom. Nismo zadovoljni, moglo se mnogo brže, kao na primjer u slučaju Milošević, Šešelj. Ponekad imamo osjećaj da neko želi da uspori proces kako žrtve ne bi dočekale žuve pravdu“, mišljenje je Murata Tahirovića, predsjednika Udruženja žrtava i svjedoka genocida.
