Kazalište obmane u dva čina je najkraći naziv za ono što se dešavalo u Hrvatskoj proteklog tjedna. U prvom činu ostavku podnosi premijer Ivo Sanader. Javnosti je poslao poruku da je otišao zato što je HTIO ali, bojim se, otišao je zato što je MORAO. To je prva obmana
Političari takvog formata NIKAD ne odlaze dobrovoljno. Izašao je pred novinare ČITAJUĆI izjavu, do sada to nikad nije radio. Izjave čitaju oni koji su izjavu usaglašavali, izjave su uvijek rezultat kompromisa. Dakle, zašto je morao otići? Možda ge je neko ucijenio sa nekim dokazom pa je Sanader izabrao radije odlazak nego da “plati” ucjenu. Možda zna da se ne može suočiti sa činjenicom da se Hrvatska nalazi pred bankrotom, deficit je dvije milijarde eura, dug je udvostručen za njegove vlade i sada iznosi 40 milijardi, korupcijske afere se nižu, Sanader i ministri su se enormno obogatili, sve u svemu dakle računi za lošu politiku stižu, a ideja za izlaz nema. Možda pušta da nepopularne poteze povuče njegova nasljednica, pa će se on za nekoliko mjeseci pojaviti kao “spasilac” nadajući se da će glasači zaboraviti njegov “doprinos” kolapsu.
Ivo Sanader tvrdi da je odluku donio prije tri mjeseca. U ta tri mjeseca je smijenio ravnatelja policije a u javnosti se još spekulira o razlozima smjene baš kao što se spekulira i o razlozima Sanaderovog odlaska. Ako je bivši hrvatski premijer znao da odlazi prije tri mjeseca zašto je smijenio ravnatelja policije? Zato što ga je htio ukloniti prije nego što ode? Da li je smjenjeni ravnatelj znao nešto što Sanader nije htio da se zna i ima li njegova smjena ikakve veze sa odlaskom Sanadera?
I jedan neobrazloženi odlazak visokog funkcionera je previše, dva su već razlog za paniku.
Sanader tvrdi da odlazi zato što je vrijeme za nove ljude i nove ideje. BINGO - u pravu je. Ali, Sanader ostavlja iza sebe STARE ljude, njemu odane i one koje su zajedno sa njim dogurali Hrvatsku do ponora. Motiv da se dovedu novi ljudi za nova vremena je dakle lažan i to je još jedna obmana u prvom kazališnom činu.
Način na koji odlaze politički lideri u demokratskom svijetu je posve različit od načina na koji je otišao Ivo Sanader. U demokratskom svijetu lider odlazi u mirovinu i nema utjecaj na dogadjaje poslije njega - Sanader ga zadržava; u tom se svijetu točno zna zašto se daje ostavka, u Sanaderovom primjeru se ne zna; u demokratskom svijetu uspješan lider bira sebi suradnike na osnovu kvaliteta i znanja - Sanader je birao po kriteriju odanosti. Da je otišao ponašao bi se drugačije, ostavka je bila u svrhu ostajanja na vlasti iz sjene i to je treća obmana.
Drugi se čin ove kazališne predstave obmane dogodio na Saboru HDZ-a. Sanader je kao pravi teatrolog napravio predstavu, deset tisuća odabranih HDZ-ovaca mu je došlo aplaudirati, sa njim su se ljubili i opraštali, plakali i ridali kao da Ivo, ne daj bože, ide u vojsku. I niko ne reče ni jednu riječ zašto premijer odlazi, niko ne postavi nijedno pitanje! Opet obmana. Čitav Sanaderov nastup je bio u stilu prijetnje koje su se nadvile nad Hrvatskom, pa sad treba okupiti naciju da spasi državu, opet desničarske parole, opet neprijatelji, opet - obmana. Ko je sada neprijatelj? Evropska Unija i Slovenija? Neprijatelji Hrvatske nisu ni u Briselu ni u Ljubljani, bez obzira na njihovu nekorektnost i grabežljivost. I opet - obmana. Neprijatelji Hrvatske su oni koji su Hrvatrsku doveli do bankrota, a to je Sanader i vlada koja ostaje na vlasti. Na Saboru HDZ-a Sanader je predstavljen kao pobjednik, iako je poražen i to je još jedna obmana.
Glavni mediji uveliko “raspiruju” glorifikaciju Sanadera. RTL je nadmašio HRT u brzini prijenosa premijerove press konferencije i pokupio pola gledališta, HRT se morao valjda najprije “konsultirati”. Novinarka HRT-a, koja je, privilegirana, prva postavila pitanje premijeru ponizno koristi priliku ovako: “Da li odlazite zato što ste umorni?” Sramno. Nedjeljni “Vjesnik” u svojoj analizi tvrdi da je Sanader svojom ostavkom “održao dosad najveću i najhumanističkiju lekciju svim relevantnim sudionicima političke i javne scene u Hrvatskoj!” Mašala! Drugi tekst govori o njegovim vizijama i vještini, treći o HDZ-u koji “iz teškoća izlazi jači i iskuniji:”, četvrti već izdiže u zvijezde novog premijera i tvrdi da je izborom žene za lidera Hrvatska poslala “snažnu poruku” Evropi. Gluposti.
Mediji, dakle, nastavljaju kazališnu predstavu obmane. Reći će da su u pitanju državni interesi. Navikli su takvim obrazloženjem sakrivati činjenice i u idelanom scenariju Sanadera-teatrologa, obmana se nastavlja.
Komad je dobro napisan, glavne uloge su dobro podijeljene, glumci će još jedno vrijeme na “bis”. Ali ne poznajem ni jednu kazališnu publiku koja je ostala u dvorani. Kad - tad, dvorana ostane prazna i upale se svjetla.
A tamo na javi, ona moja poznanica sa početka kolumne koja je već davno prestala ići na kazališne predstave prevrće panično inozemne oglase, gleda šta će prodati da sakupi novce za put, s tugom gleda na staru jadransku magistralu koja čak i subotom u srpnju urliče prazna dok u Makarskoj možeš parkirati auto bez problema usred turističke sezone.
Može biti da bi Sanader-teatrolog htio da se zavjesa spusti nakon drugog čina, da publika aplaudira u transu i da svi ostanu u kazalištu slaveći njega kao pobjednika. Ali – treći je čin ipak napisan. Samo ga nije pisao Ivo Sanader.
Političari takvog formata NIKAD ne odlaze dobrovoljno. Izašao je pred novinare ČITAJUĆI izjavu, do sada to nikad nije radio. Izjave čitaju oni koji su izjavu usaglašavali, izjave su uvijek rezultat kompromisa. Dakle, zašto je morao otići? Možda ge je neko ucijenio sa nekim dokazom pa je Sanader izabrao radije odlazak nego da “plati” ucjenu. Možda zna da se ne može suočiti sa činjenicom da se Hrvatska nalazi pred bankrotom, deficit je dvije milijarde eura, dug je udvostručen za njegove vlade i sada iznosi 40 milijardi, korupcijske afere se nižu, Sanader i ministri su se enormno obogatili, sve u svemu dakle računi za lošu politiku stižu, a ideja za izlaz nema. Možda pušta da nepopularne poteze povuče njegova nasljednica, pa će se on za nekoliko mjeseci pojaviti kao “spasilac” nadajući se da će glasači zaboraviti njegov “doprinos” kolapsu.
Ivo Sanader tvrdi da je odluku donio prije tri mjeseca. U ta tri mjeseca je smijenio ravnatelja policije a u javnosti se još spekulira o razlozima smjene baš kao što se spekulira i o razlozima Sanaderovog odlaska. Ako je bivši hrvatski premijer znao da odlazi prije tri mjeseca zašto je smijenio ravnatelja policije? Zato što ga je htio ukloniti prije nego što ode? Da li je smjenjeni ravnatelj znao nešto što Sanader nije htio da se zna i ima li njegova smjena ikakve veze sa odlaskom Sanadera?
I jedan neobrazloženi odlazak visokog funkcionera je previše, dva su već razlog za paniku.
Sanader tvrdi da odlazi zato što je vrijeme za nove ljude i nove ideje. BINGO - u pravu je. Ali, Sanader ostavlja iza sebe STARE ljude, njemu odane i one koje su zajedno sa njim dogurali Hrvatsku do ponora. Motiv da se dovedu novi ljudi za nova vremena je dakle lažan i to je još jedna obmana u prvom kazališnom činu.
Način na koji odlaze politički lideri u demokratskom svijetu je posve različit od načina na koji je otišao Ivo Sanader. U demokratskom svijetu lider odlazi u mirovinu i nema utjecaj na dogadjaje poslije njega - Sanader ga zadržava; u tom se svijetu točno zna zašto se daje ostavka, u Sanaderovom primjeru se ne zna; u demokratskom svijetu uspješan lider bira sebi suradnike na osnovu kvaliteta i znanja - Sanader je birao po kriteriju odanosti. Da je otišao ponašao bi se drugačije, ostavka je bila u svrhu ostajanja na vlasti iz sjene i to je treća obmana.
Drugi se čin ove kazališne predstave obmane dogodio na Saboru HDZ-a. Sanader je kao pravi teatrolog napravio predstavu, deset tisuća odabranih HDZ-ovaca mu je došlo aplaudirati, sa njim su se ljubili i opraštali, plakali i ridali kao da Ivo, ne daj bože, ide u vojsku. I niko ne reče ni jednu riječ zašto premijer odlazi, niko ne postavi nijedno pitanje! Opet obmana. Čitav Sanaderov nastup je bio u stilu prijetnje koje su se nadvile nad Hrvatskom, pa sad treba okupiti naciju da spasi državu, opet desničarske parole, opet neprijatelji, opet - obmana. Ko je sada neprijatelj? Evropska Unija i Slovenija? Neprijatelji Hrvatske nisu ni u Briselu ni u Ljubljani, bez obzira na njihovu nekorektnost i grabežljivost. I opet - obmana. Neprijatelji Hrvatske su oni koji su Hrvatrsku doveli do bankrota, a to je Sanader i vlada koja ostaje na vlasti. Na Saboru HDZ-a Sanader je predstavljen kao pobjednik, iako je poražen i to je još jedna obmana.
Glavni mediji uveliko “raspiruju” glorifikaciju Sanadera. RTL je nadmašio HRT u brzini prijenosa premijerove press konferencije i pokupio pola gledališta, HRT se morao valjda najprije “konsultirati”. Novinarka HRT-a, koja je, privilegirana, prva postavila pitanje premijeru ponizno koristi priliku ovako: “Da li odlazite zato što ste umorni?” Sramno. Nedjeljni “Vjesnik” u svojoj analizi tvrdi da je Sanader svojom ostavkom “održao dosad najveću i najhumanističkiju lekciju svim relevantnim sudionicima političke i javne scene u Hrvatskoj!” Mašala! Drugi tekst govori o njegovim vizijama i vještini, treći o HDZ-u koji “iz teškoća izlazi jači i iskuniji:”, četvrti već izdiže u zvijezde novog premijera i tvrdi da je izborom žene za lidera Hrvatska poslala “snažnu poruku” Evropi. Gluposti.
Mediji, dakle, nastavljaju kazališnu predstavu obmane. Reći će da su u pitanju državni interesi. Navikli su takvim obrazloženjem sakrivati činjenice i u idelanom scenariju Sanadera-teatrologa, obmana se nastavlja.
Komad je dobro napisan, glavne uloge su dobro podijeljene, glumci će još jedno vrijeme na “bis”. Ali ne poznajem ni jednu kazališnu publiku koja je ostala u dvorani. Kad - tad, dvorana ostane prazna i upale se svjetla.
A tamo na javi, ona moja poznanica sa početka kolumne koja je već davno prestala ići na kazališne predstave prevrće panično inozemne oglase, gleda šta će prodati da sakupi novce za put, s tugom gleda na staru jadransku magistralu koja čak i subotom u srpnju urliče prazna dok u Makarskoj možeš parkirati auto bez problema usred turističke sezone.
Može biti da bi Sanader-teatrolog htio da se zavjesa spusti nakon drugog čina, da publika aplaudira u transu i da svi ostanu u kazalištu slaveći njega kao pobjednika. Ali – treći je čin ipak napisan. Samo ga nije pisao Ivo Sanader.