Desetine kirgistanskih državljana beže od pojačane represije nad migrantskim radnicima u Rusiji kao i rastućeg pritiska da učestvuju u ratu u Ukrajini.
Mnogi sada gledaju ka Evropi.
Zahvaljujući bezviznom režimu od 90 dana za kirgistanske državljane, Srbija je postala ključna stanica na tom putu.
Priliv migranata delimično je podstaknut ruskom invazijom na Ukrajinu, koja je takođe naterala stotine hiljada Rusa da se presele u Srbiju kako bi izbegli mobilizaciju.
Srbija, najbliži saveznik Moskve u Evropi, ostaje van Evropske unije i NATO, a ruskim državljanima viza nije potrebna.
Ta otvorenost privlači sve veći broj radnika iz Centralne Azije, čije angažovanje u građevinskom i ugostiteljskom sektoru ubrzano raste.
Danas se na ulicama Beograda, pored ruskog, sve češće čuju i uzbekistanski, kirgistanski i tadžikistanski jezik. Tokom protekle godine, sve veći broj novopridošlih, dolazi upravo iz Kirgistana.
Pojedini među njima, prijavljivali su zloupotrebe na radu i kršenje prava radnika a sada apeluju i na otvaranje kirgistanskog konzulata u Srbiji.
Trenutno, mnogi migranti koji su iz Kirgistana došli u Srbiju, nemaju pravnu zaštitu. Za Radio Slobodna Evropa (RSE) govore o tome kako im nisu isplaćene obećane zarade.
Uprkos tome, mnogi ne gube optimizam.
"Ako poštuješ zakon, niko te neće maltretirati. Policija me često zaustavi na ulici da proveri dokumenta, a zatim samo kažu - Hvala i doviđenja", priča jedan od Kirgistnaca za RSE.
'Za Beograd čak nikada nisam ni čuo'
Borak u Srbiji može da znači i život u skučenom prostoru. Međutim, za Kirgistance sa kojima je RSE razgovarao, čak ni takvi uslovi ne izivaju sumnju u ispravnost odluke da se tu presele.
Sve je, kažu, bolje u poređenju sa rizicima života u Rusiji.
"Četvoro ljudi živi u ovoj sobi, troje u susednoj. Ukupno nas je sedmoro. Ne deluje da je gužva. Mislim da je ovde dobro."
Novi stanovnik Beograda, Halil Kuranbajev, trudi se da ostane optimista. Bavi se sportom i sklapa nova prijateljstva.
"Imamo fudbalski tim koji se zove 'Asia Mix'. U njemu su lokalni Kazahstanci, Tadžikistanci i Uzbekistanci - sve momci iz Centralne Azije. Prvo smo imali klub 'Asia Mix', a onda smo po njemu nazvali i restoran. To je mesto gde naši ljudi mogu da pojedu nešto ukusno i povoljno, i da se druže", priča Kuranbajev.
Dodaje da je restoran otvorio sa prijateljem u želji da izađe u susret potrebama migranata koji žive u tom delu Beograda.
"Namerno smo izabrali ovaj kraj. U blizini su hosteli i stanovi, a mnogi naši gosti su radnici migranti. Iznajmili smo stan iznad restorana za naše zaposlene, da mogu da se odmore posle posla."
Šaksultan Kočkorbajev u Srbiji radi kao kuvar.
"Kuvam od detinjstva, otac me je naučio. Radio sam u Rusiji četiri godine, ali su se tamo uslovi pogoršali. U Srbiju sam došao preko internet oglasa. Nikada ranije nisam ni čuo za Beograd."
Više kirgistanskih migranata kaže da se u Srbiji osećaju bezbednije i slobodnije nego u Rusiji ili Centralnoj Aziji.
"U Beogradu ne osećate stres. U Rusiji ste stalno anksiozni i očekujete probleme. Radite naporno, ali ste takođe i stalno pod pritiskom. Osim policije, tu su i lokalni volonteri (koji nadgledaju migrante)", kaže Kuranbajev.
Zdravstvena zaštita je takođe važan faktor za mnoge.
"Ako se razbolite ili povredite, možete da odete u bilo koju državnu bolnicu - pokažete dozvolu boravka i primiće vas i lečiti. Sve je pokriveno zdravstvenim osiguranjem koje se finansira iz poreza koje plaćate", objašnjava Kuranbajev.
Mnogi Kirgistanci dolaze u Srbiju nakon što na društvenim mrežama ugledaju oglase za posao, naročito na Telegramu i Instagramu. Najčešće su to kurirski ili poslovi građevinskih radnika.
Prosečna mesečna plata u Srbiji iznosi oko 900 evra, dok je minimalna zarada oko 500. Međutim, većina radnika u uslužnim delatnostima radi "na crno", često za platu manju od prosečne.
Građani Srbije, sa druge strane, odlaze u države zapadne Evrope, zbog čega se zemlja suočava sa nedostatkom radne snage u građevinskom i ugostiteljskom sektoru. Vladina Strategija ekonomske migracije za period 2021–2027, podstiče zapošljavanje stranih radnika.
'Nikada nam nisu isplaćivali platu na vreme'
Ipak, mediji i nevladine organizacije u Srbiji često su izveštavali o tome da se veliki broj migranta iz Centralne Azije suočava za izrabljivanjem na radu. Najčešče je to kroz male zarade, nesigurne uslove rada ili ugovore koji više štite poslodavce.
"U 2024. godini u Srbiji je registrovano oko 80.000 stranih radnika", kaže Mario Reljanović iz Centra za dostojanstven rad u Beogradu.
Dodaje da "mnogi dolaze iz Kine i Rusije."
"Često rade teške, slabo plaćene poslove koje lokalci izbegavaju - građevinu, održavanje, ugostiteljstvo. Zbog slabe kontrole, mnogi rade neformalno, bez papira."
Zvanični sajt kirgistanske vlade migrant.kg navodi samo nekoliko licenciranih agencija koje legalno šalju radnike u Srbiju. Nakon isteka 90 dana odnosno boravka bez vize, ostanak ili rad bez dozvole nosi rizik od deportacije.
Nezvanično, lokalna zajednica procenjuje da u Srbiji trenutno živi više od 1.000 Kirgistanaca. Mnogi su deportovani ili su dobrovoljno napustili Rusiju nakon pooštrenih mera prema migrantima koje su usledile posle terorističkog napada u koncertnoj dvorani Crocus City 2024. godine.
Šamil, kirgistanski državljanin u Beogradu, doživeo je upravo takvu sudbinu.
"Deportovan sam iz Rusije posle provera zbog napada u Crocus dvorani. Ovde u Beogradu sam promenio više poslova. Ako ne govorite srpski, teško je - završite u poslovima na crno za 500 - 600 dinara (pet do šest dolara) po satu."
Bez kirgistanskog konzulata u Srbiji i bez formalno organizovane dijaspore, mnogi migranti kažu da nemaju kome da se obrate za pomoć.
"Nas četvorica, Kirgistanaca, smo radili u jednoj firmi", priseća se Šamil, opisujući posao koji se loše završio.
"Nikada nam nisu isplaćivali platu na vreme. Da imamo konzulat ovde, mnogo bi pomoglo. Broj Kirgistanaca ubrzano se povećava - postaje kao u Rusiji", zaključuje Šamil.