Milion Ujgura, ali i drugih muslimanskih etničkih manjina, zatvoreno je u kampovima širom istočne Kine, procjenjuje se u izvještaju Kongresa Sjedinjenih Američkih Država.
I dok pojedine države, eksperti Ujedinjenih naroda i organizacija za zaštitu ljudskih prava tvrde da je riječ o masovnom hapšenju i zatvaranju te nadzoru Ujgura i drugih muslimana, Kina inzistira da je riječ o “jako uspješnom programu deradikalizacije” koji se odvija u “centrima za stručno osposobljavanje koje lokalni 'studenti' rado pohađaju”. Vijeće za vanjske poslove navodi da se Ujguri hapse zbog odlaska u džamiju ili slanja poruka s citatima iz Kur'ana.
Kineske vlasti odbacuju sve optužbe i organizirale su i posjet desetak diplomata i novinara iz, između ostalih, Rusije, Indonezije, Indije, Tajlanda i Kazahstana, jednom od kampova.
Reuters je tako izvijestio da su, između ostalog, svjedočili predavanju na kojem je “nastavnik” na mandarinskom jeziku podučavao “učenike” da je zabrana pjevanja ili plesanja na svadbenim svečanostima ili plakanja na sahranama ekstremizam, a “učenici” su na engleskom pjevali dječju pjesmicu “Kad si sretan ti udari dlan o dlan...”
Kineski zvaničnici su tvrdili kako je pokrajina Sinđang, koju Ujguri zovi Istočni Turkestan, “sličila na ratnu zonu s bombaškim i drugim napadima 2014. i 2015. godine, ali da se situacija sad drastično popravila te da bi Zapad mogao učiti od Kine kako pobijediti ekstremizam”.
Turska je otvorila vrata za hiljade Ujgura koji su masovno bježali u tu državu čiji jezik, odnosno jedan njegov dijalekt govore i koji se smatraju dijelom turskog naroda. Sadašnji predsjednik Republike Turske Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan) je 2009. godine tokom nemira u Sinđangu u kojima je, prema različitim izvještajima, stradalo više stotina i ranjeno na hiljade Ujgura i etničkih Han Kineza, intervenciju kineskih vlasti nazvao “genocidom”.
“Ti incidenti u Kini su, jednostavno rečeno, genocid. Nema smisla to drukčije interpretirati”, kazao je Erdoan koji je tad bio turski premijer.
Međutim, posljednjih godina turske vlasti na čelu s Erdoanom prilično su tihe kad se govori o dešavanjima Sinđangu iako se Erdoan predstavlja kao borac protiv diskriminacije i za prava muslimana diljem svijeta, od Rohindži u Mjanmaru preko muslimana u Kašmiru do Palestinaca.
Štoviše, Turska i Kina potpisale su 2017. godine sporazum kojim se dopušta izručenje čak i ako je navodno krivično djelo nezakonito u samo u jednoj od dviju zemalja. Od početka 2019. je Turska uhapsila stotine Ujgura pod različitim optužbama - uključujući i onima za terorizam - i poslala ih u deportacijske centre, navodi National Public Radio.
Hapšenja Ujgura zbog “terorizma”
Kineska vlada mnoge pripadnike ujgurske nacionalne manjine smatra “teroristima” i “separatistima”. Masovno su ih zatvarali i pretvorili Sinđang u jednu od najstrože kontroliranih policijskih (dijelova) država na svijetu. Kao rezultat toga, mnogi Ujguri su pobjegli u Tursku, na koju su tradicionalno gledali kao na utočište i zagovornicu svojih prava. Sada mnogi Ujguri u Turskoj kažu da se boje da Kina vrši pritisak na Tursku. Turska je ranije izdavala Ujgurima privremene ili trajne boravišne dozvole.
Međutim, nakon 2014. godine i dolaska novog vala Ujgura iz Kine u Tursku mnogi imaju problema s dobivanjem boravišnih dozvola. Prema tvrdnjama Ismaila Čengiza, Ujgura čiji otac je 1953. došao u Tursku gdje je Ismail rođen, koji se zalaže za neovisnost “Istočnog Turkestana” i kojeg u ujgurskoj zajednici u Istanbulu zovu “premijerom”, Ujguri Tursku zovu “drugom domovinom”, ali mnogi danas strahuju od deportacije u Kinu.
“Mnogima ističu kineski pasoši, a imaju problem s dobijanjem boravišne dozvole. Ako pokušaju obnoviti pasoš u kineskom konzulatu, tamo im ga ponište i oduzmu. Potom im izdaju putni dokument s kojim mogu jednosmjerno otići u Kinu. Nakon tih nacističkih kampova u Sinđangu niko se ne želi vratiti”, kazao je Čengiz za NPR.
Do 2019. godine u Turskoj su se često održavali veliki ujgurski protesti protiv Kine.
Nevolja Ujgura u Kini snažno odjekuje među vjerskim i nacionalističkim Turcima koji čine važne biračke jedinice predsjednika Erdogana i njegove Stranke pravde i razvoja (AKP).
U decembru 2019. su hiljade ljudi koje su podržali lokalni Turci demonstrirali u Istanbulu protiv Pekinga.
No, Glas Amerike je krajem augusta 2020. izvijestio kako je turska policija uhapsila Ujgure koji su demonstrirali u Ankari, noseći na majicama slike i natpise s imenima najmilijih, tražeći njihovo oslobađanje iz kineskih kampova u Sinđangu.
Tvrde da su ih pustili tek nakon što su pristali okrenuti majice kako se ne bi vidjeli natpisi.
"Prisiliti nas da nosimo ove majice izvraćene vrijeđa ne samo našu čast već i naše majke i braću", rekao je Mirzehmet Iljasolu (Ilyasoglu), koji je govorio u prostorijama Istanbulske ujgurske zajednice nakon jednog od rijetkih protesta Ujgura održanih ove godine.
“Policija me uhapsila u restoranu i odvela do stanice Sefakoy (istanbulska četvrt). Predali su mi dokument i zamolili me da ga potpišem. Pisalo je: 'Ova je osoba povezana s organizacijama koje su prijetnja Turskoj'."
Rekao sam: "Nemam nikakve veze s tim skupinama i neću to potpisati", tvrdi ujgurski pjesnik Abdulrehim Imin Parač (Abdurehim İmin Parach) koji navodi da je to drugi put ove godine da je uhapšen i da vjeruje da je to dio šire politike jer poznaje još brojne Ujgure kojima se to dogodilo.
Turske vlasti su potvrdile da su uhapsile nekoliko Ujgura, ali zbog povezanosti s takozvanom Islamskom državom. Advokat Ibrahim Ergin iz istanbulskog Međunarodnog udruženja za prava izbjeglica je za Glas Amerike potvrdio da se na sudu bori protiv ekstradicije Kini nekoliko istaknutih ujgurskih aktivista te da Kina vrši snažan pritisak na turska ministarstva unutarnjih i vanjskih poslova, kao i na sigurnosne službe.
“Tokom komunikacije s tim vlastima, rečeno nam je da bi deportacija pet do deset Ujgura situaciju za Tursku učinila ugodnijom, ekonomski i politički”, tvrdi Ergin i dodaje da Ujguri u Turskoj uživaju veliku podršku javnosti pa bi i deportacija nanijela veliku političku štetu trenutnoj vlasti.
Ahmet Davutolu (Davutoglu), bivši premijer, šef diplomacije i bivši lider stranke AKP i nekada najbliži suradnik Erdoana, u obraćanju tokom osnivanja svoje Stranke budućnosti (Gelecek Partisi), je kazao kako se “izvještava da Turska poduzima napore kako bi poslala 50.000 naše braće i sestara Ujgura u Tadžikistan, a odatle u Kinu”.
Turske vlasti odbacuju priču o ekstradiciji preko trećih zemalja.
Deportacija iz Turske preko trećih zemalja
Britanski Telegraph je u julu 2020. razgovarao s ujgurskim obiteljima čiji su članovi uspjeli prijeći iz Kine u Tursku, ali su upravo tako, preko Tadžikistana koji graniči s kineskom pokrajinom Sinđang, deportirani u Kinu i vjerovatno završili u kineskim “centrima za stručno usavršavanje”.
Među njima je i 59-godišnja Ajmuzi Kuvanhan (Aimuzi Kuwanhan), kao i još nekoliko žena. Nicholas Bequelin iz Amnesty International uz Tadžikistan navodi i srednjoazijske republike Kazahstan, Kirgistan i Uzbekistan te tvrdi da i Pakistan također vrlo redovno deportira Ujgure natrag u Kinu.
Britanski The Guardian je u julu 2020. otvoreno kritizirao mnoge većinski muslimanske zemlje, uključujući i Tursku, zbog šutnje o progonu muslimana Ujgura u Kini naglasivši kako je Iran izdao fetvu i osudio na smrtnu kaznu Salmana Rušdija (Rushdie) ili kako su brojne zemlje kritizirale Dansku nakon objave karikatura muslimanskog poslanika Muhameda – što se smatra svetogrđem, dok je danas “kritiziranje Kine nova blasfemija”.
“Danas kleče na koljenima i grizu se za jezike dok se Kina upušta u neizreciva zvjerstva nad pretežno muslimanskim ujgurskim stanovništvom zapadne Kine”, navodi Guardian.
Nakon što su 22, uglavnom zemlje Zapada u julu 2019. na sesiji Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih nacija potpisale pismo tražeći istragu o masovnim hapšenjima i zatvaranjima u kineskom Sinđangu, 37 zemalja među kojima su, uz Rusiju, Kubu Bjelorusiju, Venezuelu i Sjevernu Koreju, i Saudijska Arabija, Pakistan, UAE, Kuvajt, Katar, Sirija, Nigerija, Alžir, Egipat, Sudan, Somalija, Tadžikistan, Turkmenistan, Oman, Eritreja, Angola i Bahrein, a koje su pohvalile Kinu “zbog poštivanja i promocije ljudskih prava dok se bori protiv terorizma i radikalizacije”.
Što se tiče Turske, kako je to opisao The Diplomat, Ankara je okrenula glavu i nije se pridružila ni pismu osude ni pismu podrške.
Godinu kasnije, u julu 2020. opozicione stranke su podnijele inicijativu u turskom parlamentu o osnivanju ad hoc komisije koja bi “istražila probleme turskih Ujgura koji su izloženi represiji u Kini, ali je Erdoganova vladajuća stranka AKP sa savezničkom nacionalističkom MHP strankom jednoglasno odbacila taj prijedlog.
Kineske milijarde dolara u Turskoj
Turska opozicija tvrdi da je Peking prosto kupio šutnju Erdogana i njegove stranke. Guardian navodi da se od 2018. godine Ankara obratila Pekingu za zajmove od 3,6 milijardi dolara, uz brojna kineska ulaganja u turske državne infrastrukturne projekte i posebno dogovorenu liniju za deviznu zamjenu lire za juan kako bi se ojačale iscrpljene devizne rezerve Turske.
Taj dogovor o deviznoj razmjeni postignut je 2012. godine, ali je prvi put korišten pred izbore 2019. godine kad je, kako je objavio Bloomberg, iz Kine u Tursku prebačena milijarda dolara.
Sličan dogovor Erdoan je bezuspješno pokušavao dogovoriti i s centralnim bankama nekoliko zapadnih zemalja. Foreign Policy navodi kako su “Erdoanov režim i tursko gospodarstvo u krizi”.
- Kina u poslednje dve godine 'uništila više od 100 ujgurskih grobalja'
- Procurili dokumenti o kineskim zatočeničkim kampovima
“S malo drugih prijatelja, Ankara računa da će Peking pokrpati stvari, a to zahtijeva poštivanje točaka dogovora koji su napisani u Pekingu. Erdoganovi problemi se povećavaju: tursko je gospodarstvo teško pogođeno pandemijom koronavirusa, koja je opustošila njen primarni ekonomski sektor - turizam.
Kako Erdogan pooštrava kontrolu nad centralnom bankom i sudovima, devizne rezerve se smanjuju, trgovinski deficit raste, a turska lira pada”, navodi Foreign Policy.
Kina je sada drugi najveći uvozni partner Turske, nakon Rusije. Kina je u Tursku uložila tri milijarde dolara između 2016. i 2019. i namjerava to udvostručiti do kraja sljedeće godine. Kada je vrijednost lire pala za više od 40 posto u 2018. godini, kineska državna Industrijska i komercijalna banka Kine (ICBC) osigurala je turskoj vladi 3,6 milijardi dolara kredita za tekuće energetske i transportne projekte.
Peking sada dozvoljava turskim kompanijama da koriste kineski juan za obavljanje trgovinskih plaćanja, omogućujući im lakši pristup kineskoj likvidnosti – što je još jedan korak u financijskoj suradnji. Na svom Putu pojasa ili novom "putu svile" kineski konzorcij kupio je 65 posto trećeg najvećeg kontejnerskog terminala u Turskoj, terminala Kumport u Istanbulu. Kineski investitori također su pomogli u spašavanju Erdoanovih vlastitih, loše vođenih megaprojekata.
U januaru 2020. kineski konzorcij kupio je 51 posto mosta Yavuz Sultan Selim koji povezuje Evropu i Aziju preko Bospora, nakon loših prihoda i problema s otplatom. A gotovina stalno dolazi: Ove godine, kineska kompanija za osiguranje izvoza i kredita osigurala je do pet milijardi dolara za turski državni Fond za bogatstvo (Türkiye Varlık Fonu).
Kina osigurava i 1,7 milijardi dolara za izgradnju elektrane na ugljen Hunutlu. Udjel kineskog Huaweija je na turskom tržištu s tri posto 2017. porastao na 30 posto 2019. godine. Kineski ZTE preuzeo je 48 posto Netasa, turskog proizvođača telekomunikacijske opreme.
Izbjegavanje MMF-a i Zapada
Kineski novac pomaže Erdoanu da izbjegne traženje pomoći od institucija kojima dominira Zapad, poput Međunarodnog monetarnog fonda, što bi od njega zahtijevalo da se obveže na reforme i druge mjere koje bi mogle potkopati njegovu nesputanu kontrolu nad gospodarstvom zemlje, ocjenjuje Foreign Policy.
Ujgurski aktivisti kažu za Guardian kako je financijska pomoć došla po cijenu njihove sigurnosti: turske vlasti ih privode i prijeti im deportacija.
Erdoan je u julu 2019. godine, kako su objavili kineski državni mediji, tokom zvaničnog posjeta Kini rekao da etničke manjine žive sretno u Sinđangu.
Međutim nije dao takve komentare turskim novinarima.
“Vjerujem da možemo pronaći rješenje za to pitanje uzimajući u obzir koliko je ono osjetljivo obje strane”, rekao je Erdogan turskim novinarima u Pekingu prije leta natrag u Tursku.
U međuvremenu, Saudijska Arabija želi da Kina uloži 10 milijardi dolara u njen naftni div Aramco, brani svoj stav iznesen u pismu UN-u.
Slično tome, u Pakistanu, gdje je kineska investicija od 62 milijarde dolara Islamabad dovela do snova da svoju obalu pretvori u sljedeći Dubai, premijer Imran Khan odbio je čak i razmotriti kritiziranje kineske vlade, kojoj daje priznanje da je spasila Pakistan dok je bio na "dnu".
I Iran je čvrsto na kineskoj strani s 25-godišnjim strateškim partnerstvom u trgovini, politici, kulturi i sigurnosti.
