Piše: Tadžikistanski servis Radija Slobodna Evropa
Za nekih 150 ljudi u malom tadžikistanskom selu Kumgaron, zagađenje i otpad iz rudnika zlata koji je u rukama kineske kompanije nije ono čemu su se nadali.
"Kako da živimo ako su voda i vazduh zagađeni?", pita jedan od stanovnika sela. "Kakvog smisla ima život ako se izgubi zdravlje?"
Siti teškog zagađenja u njihovom selu koje je izazvala rudarska kompanija Zarafšon, grupa bijesnih žena otputovala je prošle godine u obližnji grad Pandžakent da podnesu zvaničnu žalbu u ime sela, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Ali umjesto da lokalni zvaničnici obećaju da će ispitati ovo pitanje, žene kažu da su odvedene u policijsku stanicu i oštro upozorene da prestanu da kritikuju veliki kineski rudarski projekat u blizini njihovog sela.
Žene koje su govorile za Radio Slobodna Evropa pod uslovom anonimnosti kažu da je zastrašivanje bilo efikasno i da se mnogi seljani još uvijek plaše da iskažu pritužbe u vezi sa obližnjim rudnikom zlata.
Od kada je kineski rudnik zlata počeo da radi u zapadnom Tadžikistanu 2007. godine, mještani sela kažu da su vladini zvaničnici zatvorili oči na rastuće zagađenje vazduha, vode i tla u toj oblasti, na zemljištu koje, kako kažu, rudarska kompanija koristi bez njihove dozvole.
Slučaj sela koje leži u blizini udaljene sjeverozapadne granice Tadžikistana sa Uzbekistanom daje uvid u to kako se rastuće ekonomsko oslanjanje Dušanbea na kineske investicije odigrava na terenu, gdje kineske kompanije koriste ogromno rudno bogatstvo zemlje dok ostaju nekažnjene i imaju povlašćeni status kod Tadžikistanske vlade.
Višemjesečna istraga RSE o četiri kineska projekta u Tadžikistanu, obuhvatila je tri rudnika i pokazuje ovaj obrazac poslovanja.
Ukradena zemlja?
Mještanka koja je tražila da ostane anonimna pokazala je RSE vlasnička dokumenta na svoje ime za poljoprivredno zemljište na kojem je kineska rudarska kompanija izgradila postrojenja za obradu zlata koje kopa.
Ona kaže da je to urađeno bez njene dozvole i da nije dobila odštetu kao ni zvaničan odgovor uprkos tome što je nekoliko puta pokretala to pitanje pred zvaničnicima Pandžakenta. I drugi seljani tvrde isto.
Dok se lokalno stanovništvo koje živi u blizini ovih višemilionskih investicija bori sa degradacijom životne sredine i zdravstvenim problemima koji proizilaze iz hemikalija koje se koriste u ogromnim rudarskim i poljoprivrednim projektima, tadžikistanski zvaničnici štite kineske kompanije od javnog nadzora jer je Kina glavni izvor stranih investicija u Tadžikistanu.
U slučaju rudnika Zarafšon, iz kojeg se kopa 70 odsto zlata u Tadžikistanu, zvaničnici na različitim nivoima vlasti koji su razgovarali sa RSE, uključujući visokog zvaničnika Komiteta za zaštitu životne sredine, pohvalili su kompaniju i opravdavali podršku kineskim investicijama.
Oni su ukazali na ekonomski značaj kompanija u zemlji gladnoj investicijam i odbacili žalbe na zagađenje životne sredine.
Tadžikistanski predsjednik Emomali Rahmon takođe je stavio svoj pečat odobrenja na postrojenje u Zarafšonu kada ju je posjetio u julu 2023.
Molim vas ne idite
Ali visoki zvaničnik Tadžikistanskog komiteta za zaštitu životne sredine, glavne ekološke agencije u zemlji, rekao je za RSE pod uslovom anonimnosti, da je državnom organu naređeno da zažmuri na bilo kakva ekološka ili zdravstvena pitanja koja uzrokuje rudnik Zarafšon.
"Imamo pritužbe i na zagađenje životne sredine, ali ako izvršimo preveliki pritisak na Zarafšon ili povećamo inspekcije i kazne, kineski investitor može da napusti Tadžikistan", rekao je on. "Ovo bi bilo veoma štetno za našu ekonomiju jer (kineska kompanija) je proizvela oko 2,2 milijarde somonija (201 milion dolara) vrijednosti (zlata) tokom šest mjeseci 2023."
Dodao je da je BDP Tadžikistana za taj period bio 54 milijarde somonija (4,9 milijardi dolara).
"Zamislite štetu koju bi neuspjeh kompanije prouzrokovao za ekonomiju zemlje", rekao je on.
Zvaničnik je rekao da naplaćeni porezi na rudnik zlata čine veliki dio budžeta provincije Suhd, gdje se rudnik nalazi, i da zvaničnici ne žele da ugroze ovaj ključni izvor prihoda izdavanjem kazni za zagađenje ili dozvoljavajući da rastu kritike javnosti.
"Ako okončamo rudarske operacije, budžet će izgubiti milione dolara", rekao je on.
Zvaničnik je rekao da slična dinamika postoji i na drugim projektima koje vode Kinezi, a koje je istraživao RSE, uključujući rudnik zlata u Pokrudu; rudnik olova, cinka i bakra u Zarnisoru; i plantažu za uzgoj pamuka u zapadnom Tadžikistanu.
"Trenutno ne postoji druga opcija osim da se pomirimo sa ovom situacijom (kineskih kompanija koje zagađuju životnu sredinu)", dodao je on.
Nova zavisnost
Privreda Tadžikistana, najsiromašnije zemlje u centralnoj Aziji, godinama se borila sa posljedicama razornog građanskog rata 1990-ih i oslanjala se na Rusiju za trgovinu, investicije i zajmove. Sa velikim nedostatkom radnih mjesta, tadžikistanski migranti su hrlili u Rusiju, a novac koji šalju kući Svetska banka procjenjuje na više od 40 odsto BDP-a Tadžikistana.
Međutim, autokratski predsjednik Emomali Rahmon, koji je Tadžikistanom vladao čeličnom pesnicom od 1994. godine, približio je zemlju Pekingu i entuzijastičan je član Inicijative Pojas i put (BRI).
Kina se od 2010. godine pojavila kao najveći trgovinski partner Tadžikistana, najveći strani investitor i kreditor kada Peking posjeduje više od polovine stranog duga Dušanbea.
Dok se Dušanbe sve više okreće prema Istoku, Kina je zauzela centralnu poziciju u ekonomiji zemlje, izgradnji novih puteva i investiranja u sektore kao što su telekomunikacije, poljoprivreda i rudarstvo, gdje je Tadžikistanu potrebna finansijska pomoć kako bi razvio skupu infrastrukturu koja je potrebna za eksploataciju rudnog bogatstva.
Kineske građevinske firme takođe grade nekoliko važnih vladinih zgrada u samom centru glavnog grada Dušanbea, uključujući i novu zgradu parlamenta.
Rahmon je u Dušanbeu 5. jula, tokom zvanične posjete kineskog lidera Si Đinpinga, rekao da je Kina uložila više od četiri milijarde dolara u Tadžikistan od 2007. do 2023. godine i da više od "700 kompanija sa kineskim kapitalom" posluje u zemlji.
Tadžikistanski predsjednik je dodao da je rad Zarafšona "jasan primjer efikasne investicione saradnje dvije zemlje".
Ogroman ekonomski otisak Pekinga pretočio se u politički uticaj, a Kina je postala važno hodočašće za Rahmona i članove njegove moćne porodice. Peking je takođe igrao sve veću sigurnosnu ulogu u zemlji održavanjem zajedničkih antiterorističkih vježbi, razmjenom policije i odobrenjem za upravljanje nizom ispostava unutar Tadžikistana u blizini njegove južne granice sa Afganistanom.
Sve veća zavisnost Tadžikistana od svog istočnog susjeda potaknula je strahove o rastućem uticaju Kine i produbila zabrinutosti da većina kineskih investicija dolazi kao zajam koji Dušanbe možda neće biti u stanju da vrati.
Tadžikistanci su već platili visoku cijenu zaduženja: Tadžikistan je 2011. godine ustupio više od 1.000 kvadratnih kilometara svoje teritorije Kini u zamjenu za otpisivanje neutvrđenog duga.
Slična je dinamika u rudarskom sektoru u Tadžikistanu, gdje dva rudnika kojima upravlja Kina, Zarafšon i Pokrud, čine 84 odsto godišnje proizvodnje zlata u zemlji. U slučaju Zarafšona, samo taj rudnik je platio oko 40 miliona dolara poreza 2021. u poređenju sa ukupnim državnim budžetom od skoro 3,9 milijardi dolara.
Tadžikistanska vlada je 2016. godine zabranila objavljivanje zvnične statistike o proizvodnji zlata u zemlji, ali izjave ministara iz 2019. i 2023. tvrde da je ono u porastu za više od 10 procenata godišnje, a Kina i kompanija Zijin su nastavili sa širemnjem operacija u Zarafšonu. Profit koji je ostvario Tadžikistan od kineskih rudarskih kompanija nije javno dostupna informacija.
Tadžikistanske vlasti su nastavile da daju zeleno svjetlo za nove kineske investicije u rudarskoj industriji, često uz vrlo malo javne debate o tome.
Na primjer, 2019. godine tadžikistanski parlament je odobrio dogovor sa kineskom kompanijom Kašgar Ksinii Dadi Mining Investment za razvoj nalazišta srebra Jakjilva u udaljenom istočnom okrugu Murghob nakon manje od 30 minuta debate.
Tadžikistanska vada je branila jačanje kineske pozicije u sektoru rudarstva tvrdeći da su se kineske kompanije izdvojile time što su jedine strane kompanije koje su voljne da preuzmu tako velike projekte.
"Jedino su Kinezi voljni da investiraju i razvijaju rudnike (u zemlji)", rekao je 2019. Zarobidin Faizulozoda, bivši ministar za industriju i nove tehnologije u čijoj nadležnosti je bila rudarska industrija.
Zeleni paradajiz
Asadulo Rahmonov, 62-godišnji poljoprivrednik iz Kumgarona, kaže da je kvalitet proizvoda koji uzgaja opao posljednjih godina kako se obim operacija u Zarafšonu proširio, uključujući i novu površinu za kopanje od 30 hektara koju je vlada dodijelila u decembru.
"Paradajz više ne sazrijeva dobro, a ja krastavce sadim tri godine. Oni cvjetaju, cvjetovi im opadaju, ali ne rastu", rekao je on. "Breskve takođe sazrijevaju samo do pola, a zatim padaju sa drveta. Ovo nije bio slučaj čak ni prije nekoliko godina."
Još pet lokalnih poljoprivrednika koji su razgovarali sa RSE pod uslovom da ostanu anonimni iz straha od odmazde zbog kritikovanja kineske rudarske operacije, takođe je tvrdilo da obližnji rudnik zlata utiče na žetvu i životnu sredinu u cjelini, ukazujući na prašinu tamne boje koja je pronađena u potocima i na poljoprivrednim njivama.
Rudnik zlata u Zarafšonu je bio u funkciji od 1994. godine i njime su upravljale britanska kompanija Commonvealth i British Mineral sve dok 2007. Zijin nije stekao 70 odsto udjela. Preostalih 30 odsto rudnika je u vlasništvu vlade Tadžikistana. Dobit od zlata koje se iskopa dijeli se na osnovu procenta vlasništva.
Rudnik zlata trenutno zapošljava oko 2.800 radnika, a zamjenik direktora Zarafšona Bobohon Bobohonov je za RSE rekao da su 98 odsto radnika Tadžikistanci. Sigurnost posla djeluje dobro, jer je dodao da su Zijinu nedavno produžena prava na zemljište na 20 godina.
Iskopano zlato se prerađuje u blizini i u rafinerijama pored Panjakenta, koji je udaljen 20-ak kilometara istočno, radi daljeg prečišćavanja, a mještani prije svega krive ovaj proces za štetne posljedice po životnu sredinu.
Dominantna metoda u svijetu za preradu zlata uključuje korišćenje cijanida: veoma toksične hemikalije koja se koristi za izdvajanje zlata iz stijene. Ova hemikalija može biti fatalna za ljude.
Flaviano Bianchini, direktor Source International, nevladine organizacije fokusirane na borbi protiv zagađenja životne sredine, rekao je da cijanid treba da se koristi samo u kontrolisanim uslovima i da čak i male količine u životnoj sredini mogu kontaminirati čitavo područje.
"Ako izgubite jedan kilogram cijanida u vodosnabdevanju, to bi lako moglo da ubije 200 ljudi ili potpuno uništi okolinu", rekao je on za RSE.
Zdrobljena stijena iz rudnika se transportuje u rafineriju gdje se tretira cijanidom, koji rastvara zlato iz stijene. Iako je isplativ, smatra se da je veoma štetan za životnu sredinu. Upotreba cijanida u rudarskim operacijama dovela je do raseljavanja mnogih zajednica širom sveta.
Većina naučnika se slaže da se cijanid razlaže na sunčevoj svjetlosti i da nije opasan ako je jako razblažen, ali njegova upotreba takođe može da oslobodi štetne metale iz stijene. Više studija je pokazalo da se cijanid može pretvoriti u druge toksične oblike i opstati, posebno u hladnim klimama.
Samo iskopavanje zlata je takođe proces koji zahtijeva intenzivne količine otpada. Neke procjene govore da se za svaku tonu kamena može naći 10-15 grama zlata, a ostavlja više od 999 kilograma kao otpad koji može imati i oblik štetne prašine.
Mrtvorođene bebe
Seljani iz Kumgarona rekli su za RSE da veruju da se cijanid koristi u velikim količinama i da je prodirao u zemlju, zagađujući životnu sredinu, oštećujući plodove voća i povrća i izazivajući zdravstvene probleme stanovnicima.
Stanovnici sela su 2022. potpisali pismo i poslali ga kabinetu predsednika Tadžikistana žaleći se na pogoršanje zdravstvenih problema koje povezuju sa obližnjim rudnikom.
"Mještani sve češće oboljevaju, u mladim porodicama sve je manje djece zbog broja mrtvorođenih beba", navodi se u pismu.
Stanovnici se takođe žale da je vazduh u selu prljav zbog zagađenja koje emituju rafinerije zlata i kreča u Zarafšonu i kažu da ima neprijatnog mirisa kada duva vjetar. Stanovnici sela Šingi u regionu Pandžakent rekli su za RSE da se povećao broj ljudi koji se žale na probleme sa disanjem.
Ministarstvo zdravlja u Pandžakentu saopštilo je za RSE da nema kumulativne statistike o zdravstvenim problemima koji pogađaju stanovnike Kumgarona i rekli su da kontaktiraju glavnu kancelariju Ministarstva zdravlja u Dušanbeu. Isti odgovor je došao iz Centralne bolnice i Sanitarno-epidemiološkog odjeljenja u Pandžakentu.
Ali Ministarstvo zdravlja nije dostavilo nikakve informacije RSE uprkos zvaničnom upitu poslatom u novembru 2023. kao i pitanjima koja su postavljana u direktnim razgovorima sa portparolom ministarstva.
Zvaničnici rudnika Zarafšon nisu pristali na intervju za RSE ili odgovorili na pismene zahtijeve za komentar.
Uprkos odbijanju da uvaži kritike na račun rudnika u Zarafšonu i pritužbi ljudi na zagađenje i njegove štetne posljedice po zdravlje, tadžikistanski zvaničnici su godinama izdavali neke simbolične kazne kineskoj kompaniji.
Rudarska kompanija je kažnjena 2019. zbog bacanja otpada iz fabrike za proizvodnju kreča pridruženog rudniku u Šingu, selu u blizini rudnika Zarafšon, u obližnju rijeku. Tadžikistanske vlasti su saopštile da je odlaganje odgovorno za masovno odumiranje ribe u rijeci.
Ipak, kompanija je kažnjena samo u iznosu od oko 1.100 dolara.
Daleko teža kazna stigla je četiri godine kasnije kada je tadžikistanski generalni tužilac Jusuf Rahmon u aprilu 2023. objavio da će operateri rudnika u Zarafšonu biti kažnjeni u iznosu od 1,7 miliona dolara za nanošenje oko 14,6 miliona dolara ekološke štete. Nisu dati detalji o šteti, ali je šef Odjeljenja za životnu sredinu Pandžakenta rekao za RSE da je kazna izrečena jer je dio rafinerije na licu mjesta izgrađen bez podnošenja zahtjeva za regulatornu dokumentaciju.
Neispunjena obećanja
Godine pritužbi stanovnika Kumgarona dovele su do toga da je rudarska kompanija 2021. godine započela program širenja zajednice sa obećanjima da će izgraditi četiri kilometra novog puta, renovirati školu (koja košta oko 90.000 dolara) i postaviti vodovod kako bi se u domove seljana dovela pijaća voda.
Kompanija je takođe pristala da plaća paušalnu svotu od 13.700 dolara mjesečno mještanima sela, otprilike 90 dolara po stanovniku. Navodi se da će novac biti isplaćivan "sve dok tadžikistanska vlada ne obezbijedi zemljište za 47 poljoprivrednika i njihovih porodica".
Ali pored gotovinske isplate selu, stanovnici Kumgarona rekli su da su druga velika obećanja kompanije ostala neispunjena.
Kao dio vladinih preduslova za kompanije kako bi zadržale dozvolu za rudarenje, kompanije koje se bave rudarstvom moraju da naprave neka poboljšanja za lokalno stanovništvo, kao što je izgradnja škole, bolnice ili puta.
Ali u veoma rijetkim kritikama javnosti 2018. godine, tadašnji ministar industrije i novih tehnologija Šavkat Bobozoda rekao je na konferenciji za novinare da rudarska kompanija Zijin nije ispunila nijednu od ovih obaveza.
"Već su izvukli 20 tona zlata, ali bi mogli da odu sutra i šta bi drugo tamo ostalo?!", uzviknuo je pred prostorijom punom novinara.
Posjeta RSE selu 2023. godine pokazala je da nijedan od građevinskih projekata nije počeo i da je glavni put ostao zapušten, za koji stanovnici kažu da je oštećen teškim kamionima koji stalno prevoze kamenje naprijed-nazad iz rudnika.
Sanat Rahim, šef inspekcijske službe za tadžikistansku industriju i rudarski sektor, rekao je na konferenciji za novinare u julu 2023. da je jedan od "strateških ciljeva" vlade "brza industrijalizacija".
On je objasnio da uspostavljanje industrije vodi ka uspostavljanju "rafinerije, deponije smeća itd. i stvaraju se nova preduzeća. Ekologija i industrijalizacija ne idu ruku pod ruku ali… Mi, stručnjaci moramo što je više moguće smanjiti (ekološku) štetu prouzrokovanu industrijalizacijom."
'Moglo bi ubiti ljude'
Nekih 350 kilometara od Kumgarona i rudarske operacije Zarafšon nalazi se rudnik zlata Pokrud, još jedan veliki kineski rudarski projekat za koji lokalno stanovništvo kaže da zagađuje rijeke i okolno zemljište.
Ovde, kompanija China Nonferrous Gold (CNG) upravlja koncesijom zlata sa 100 odsto vlasništva, a u internim izvještajima o CNG-u iz 2021. koje je RSE imao na uvid, kaže se da kompanija "ima čvrst odnos sa vladom Tadžikistana". U istom izvještaju, kompanija hvali svoje ekološke standarde i tvrdi da ima dobar odnos sa lokalnim zajednicama.
Smješten u tadžikistanskoj Romitskoj klisuri, seljani koji žive u blizini rudnika kažu da je jedina korist koju su osjetili od rudnika zlata to što je CNG izgradio put za pristup njegovim nalazištima koje seljani iz udaljenog, planinskog područja takođe mogu da koriste.
Međutim, oni kažu da se zagađenje širi iz rudnika u vlasništvu kineske kompanije.
Stanovnici nekoliko uzvodnih sela u toj oblasti rekli su za RSE da kompanija izliva otpadnu vodu iz rafinerije direktno u prostranu rijeku Romit. Nekoliko mještana je reklo da su prestali da koriste vodu za piće iz rijeke nakon što se nekoliko ljudi razboljelo.
Tokom posjete ušću rijeke Romit u blizini rudnika Pokrud 2023. godine, reporteri RSE vidjeli su cijev koja dolazi direktno iz rafinerije i dovodi neprečišćene otpadne vode u rijeku.
Bianchini, stručnjak za rudarstvo iz Source International-a, rekao je da je takva praksa veoma opasna.
"Voda koja izlazi iz procesa (prečišćavanja) je otrovna", rekao je on. "Ne možete ostaviti vodu tako. Nije samo pitanje zagađivanja rijeke. To bi moglo ubiti ljude."
Uprkos velikim zabrinutostima, tadžikistanska vlast minimalno kontroliše kinesku kompaniju. Istovremeno, operacija je dobila političku podršku na visokom nivou.
Kada je prva zlatna poluga iz rudnika izlivena 2016. godine, Rahmon je posjetio lokaciju i u prilogu na državnoj televiziji pohvalio kinesku investiciju od 256 miliona dolara, dok je ponosno držao dva grumena zlata.
Tadžikistanski komitet za zaštitu životne sredine rekao je za RSE da je pregledao rafineriju CNG-a u ljeto 2023. godine, nekoliko nedelja nakon što je RSE vidio da se otpadne vode izbacuju u rijeku, i rekao da je pronašao "brojne nedostatke, uključujući nepoštovanje procedure upravljanja čvrstim kućnim otpadom i prekomjerno ispuštanje otpada u atmosferu.”
Komisija nije komentarisala snimak ispuštanja otpadnih voda u rijeku.
Velika obećanja usred nestašice vode
U Zarnisoru, gradu u sjevernom Tadžikistanu od oko 5.000 ljudi, oko 60 kilometara sjeverno od Hujanda na granici sa Uzbekistanom, postoji još jedan kineski rudarski projekat visokog profila koji utiče na obližnje zajednice.
Osnovana 2007. godine kao podružnica kineske državne kompanije Tibet Everest Resources, Tadžikistansko-kineska rudarska industrija (TCMIC) kopa olovo, cink i bakar na tom području. Proces rudarenja tih minerala zahtijeva ogromne količine vode, za koju stanovnici kažu da im stvara nestašicu.
Idiboj Fozilov, penzioner koji živi u Zarnisoru, rekao je da od početka kineske operacije ljudi imaju pristup čistoj vodi za piće samo jedan sat dnevno i da su primorani da vodu za piće čuvaju u rezervoarima.
Rekao je da su tokom sovjetske ere mještani izgradili vodovod za dovod vode za piće u selo. Ali on je dodao da stanovnici imaju pristup vodi za piće samo uveče jedan sat dnevno, otkako je kineska kompanija stigla.
Pored nedostataka vode, nekoliko mještana koji su govorili za RSE reklo je da se kompanije ne pridržava svojih obaveza da investira u lokalnu infrastrukturu.
TCMIC se složio da popravi i obnovi lokalne puteve i postavi uličnu rasvjetu u selu. Ali, pored puta koji vodi do glavne kancelarije kompanije, drugi putevi u području su u lošem stanju.
RSE je vidio veoma loše puteve u Zarnisoru, ulice nisu dobro osvijetljene dok je lokalnoj školi hitno potrebno renoviranje dok je put ka glavnoj kancelariji kineske kompanije i zgrada za smještaj kineskih radnika u dobrom stanju.
Kao i druge kineske kompanije koje su uključene u rudarenje u Tadžikistanu, TCMIC igra naročito važnu ulogu u ekonomiji zemlje.
Krovna kompanija Tibet Everest Resources u julu 2022. obavezala se da će izgraditi industrijski kompleks u Tadžikistanu koji bi kreirao 10.000 novih radnih mjesta. Međutim, dvije godine kasnije, nema novih informacija o ovom projektu.
Druge brojke koje je objavio Tibet Everest Resources o svojim ekonomskim aktivnostima takođe se poklapaju.
Tokom godina, u intervjuima i javnim izjavama izvršnih direktora TCMIC-a su tvrdili da kompanija zapošljava više od 4.000 ljudi u Tadžikistanu, ali u drugim prilikama su govorili da se radi o 3.000 radnika.
Slična nepoklapanja su se pojavila i u vezi svote poreza i honorara koje je kompanija platila u državni budžet.
Nezavisna tadžikistanska novinska agencija Asia-Plus citirala je 2022. godine šefa TCMIC-a Lija Jaohuija koji je rekao da je kompanija platila 33 milijarde somonija (oko 3,1 milijardu dolara) poreza i naknada otkako je počela da radi u zemlji 2009. godine.
Ali u javnom obraćanju iz 2021. Li je rekao da je kompanija platila mnogo manju svotu 4,2 milijarde somonija (oko 383 miliona dolara), vladi Tadžikistana od svog osnivanja.
U komentarima za RSE, TCMIC je branio svoju evidenciju o radu sa lokalnim zajednicama i izgradnji infrastrukture, tvrdeći da je izvršio popravke škole u Zarnisoru, a takođe da je izgradio gradsku vijećnicu i popravio bolnicu u Gulistonu, obližnjem gradu od oko 50.000 ljudi. Kompanija je takođe finansirala rekonstrukciju 38 kilometara udaljenog puta koji povezuje gradove Baston i Zarnisor, što je koštalo oko 100 miliona somonija (9,1 milion dolara).
Zvaničnik gradske vlade Gulistona rekao je za RSE da TCMIC i Tadžikistansko-kineska planinska kompanija razvijaju plan za bolje snabdijevanje grada i okoline vodom za piće.
Zvaničnik je dodao da postoje dijelovi Gulistona koji imaju pristup vodi samo u određeno doba dana, ali radnici kineske kompanije koji žive u nizu četvorospratnih zgrada u ulici Rafokat imaju vodu 24 sata dnevno. Tadžikistanske snage sigurnosti nisu dozvolile dopisnicima RSE da uđu u poslovnu zgradu kineske rudarske kompanije ili u obližnji hostel u kojem se nalaze kineski radnici kako bi potvrdili informaciju. Put koji vodi do zgrada bio je veoma dobro održavan.
Nakon pritužbi drugih ljudi koji žive u ulici Rafokat, koji su imali veoma ograničene zalihe vode, pristup je povećan na 12 sati dnevno.
Nevolje u uzgoju pamuka
Dok su prodori kineskih kompanija u unosni rudarski sektor u Tadžikistanu ostavili zdravstvene i ekološke brige, tako je i ambiciozna inicijativa za uzgoj pamuka koja uključuje kineske farmere koji rade na zemlji u okrugu Jovon u zapadnom Tadžikistanu, samo 25 kilometara od Dušanbea.
Mirzoali Azizov, načelnik Odjeljenja za poljoprivredu okruga Jovon, rekao je za RSE u junu 2023. da Kinezi iznajmljuju 960 hektara poljoprivrednog zemljišta u Jovonu. Lokalni stanovnici rekli su za RSE da krajem 2000-ih, kada je javno zemljište dodijeljeno za poljoprivredu, većina tadžikistanskih poljoprivrednika nije imala novac potreban za kupovinu sjemena, mašina i drugih troškova potrebnih za poljoprivredu i da su mnogi ljudi otišli u Rusiju da pronađu rad.
Mještani kažu da su Kinezi iskoristili ovu situaciju i počeli da iznajmljuju zemljište 2014.
Poljoprivredni zvaničnici okruga Jovon rekli su za RSE da je količina zemlje koju su Kinezi koristili u početku bila ogromna, ali su kasnije neki tadžikistanski poljoprivrednici preuzeli dio zemlje od Kineza.
I zvaničnici i lokalni stanovnici rekli su da kineski farmeri imaju više novca i finansijskih mogućnosti, kao što su bankarski krediti, i stoga mogu da koriste bolje đubrivo i poljoprivrednu opremu od Tadžikistanaca.
Kao rezultat toga, zvaničnici kažu da tadžikistanski poljoprivrednici daju u prosjeku četiri tone pamuka po hektaru zemlje, dok kineski farmeri u Tadžikistanu beru skoro sedam tona po hektaru.
Ali mnogi mještani su zabrinuti zbog prekomjerne upotrebe određenih đubriva i nedostatka propisa za koje i koliko hemikalija se može koristiti.
Kineska firma Poljoprivredni razvoj Tadžikistana i Kine posjeduje skoro 1.000 hektara zemlje u okrugu Jovon, dok Juntai-Khatlon-Sin Silu posjeduje 3.365 hektara zemlje u jugozapadnom okrugu Dusti.
Saidžafar Usmonzoda, predsjednica Demokratske partije Tadžikistana, koja je bila parlamentarka 2019. kada se raspravljalo o pitanju davanja zemlje kineskim poljoprivrednicima u zakup, rekla je za RSE da je postavila pitanja o tome koja će se đubriva koristiti, ali nikada nije dobila odgovor uprkos tome što je vlada odobrila dogovor.
"Zar se zemlja ne bi mogla pretvoriti u pustinju nakon godina prekomjerne upotrebe?" prisjetila se svog pitanja koje je tada postavila.
Uprkos zabrinutosti koju su iznijeli Usmonzoda i lokalni poljoptivrednici, stručnjaci su za RSE rekli da nije rađeno nezavisno istraživanje o vrstama đubriva ili drugih hemikalija koje koriste kineski farmeri i o tome da li oni mogu imati štetne posljedice po zemlju. Poljoprivredni zvaničnici okruga Jovon takođe su rekli za RSE da im nedostaje laboratorijska oprema potrebna za sprovođenje takvih testova.
Ruzimurod Boimurodov, vanredni profesor poljoprivredne hemije i nauke o zemljištu na Poljoprivrednom univerzitetu Tadžikistana u Dušanbeu, kaže da prekomjerna upotreba đubriva i pesticida jako zabrinjava, jer se veliki procenat đubriva ne apsorbuje u usjevu i umjesto toga odlazi u zemljište, što može izazvati dugotrajne, štetne efekte.
"Postoje odloženi efekti ovih preostalih supstanci i u budućnosti mogu imati negativan uticaj na sastav, kvalitet i plodnost zemljišta i rast biljaka", rekao je on za RSE.
Boimurodov je rekao da, prema njegovom istraživanju, tadžikistanski poljoprivrednici obično koriste oko 450-600 kilograma azotnog đubriva po hektaru ili 200-260 kilograma fosfornog đubriva po hektaru.
'Sigurna budućnost za našu djecu'
Međutim, Usmon Jatimov, zvaničnik za poljoprivredu okruga Jovon, kaže za RSE da prema njegovim podacima kineski farmeri koji uzgajaju pamuk na ovim parcelama koriste oko 1.500-1.600 kilograma azotnog i fosfornog đubriva.
Prekomjerna upotreba đubriva i drugih hemikalija je dugo bila problem u Kini, što je dovelo do velikih žetvi, ali i opadanja kvaliteta zemljišta tokom vremena. Poljoprivrednici u Kini su posljednjih godina počeli da smanjuju upotrebu đubriva, ali je njihova primjena i dalje visoka u poređenju sa globalnim prosjecima.
Uprkos široko rasprostranjenoj zabrinutosti stanovnika Tadžikistana i žalbama na zagađen vazduh, zemljište i rijeke zbog rada kineskih kompanija, kao i na nedostatak ulaganja u zajednice u kojima rade kineske kompanije, zvaničnici u Tadžikistanu nastavljaju da ih podržavaju.
Mnogi stanovnici područja u kojima rade kineske firme kažu za RSE da nisu protiv kompanija, već samo žele da vode računa o životnoj sredini i razumno ulažu u zajednice u kojima rade, kao što su se kompanije obavezale.
Ali zbog lošeg stanja ekonomije i niskog životnog standarda, velika zavisnost Tadžikistana od Kine i njenih ekonomskih resursa omogućiće kineskim kompanijama da rade kako žele.
Seljanin koji živi pored kineskog rudnika zlata u Kumgaronu sažeo je osjećanja mnogih.
"Mi ne želimo novac od Kineza, samo želimo sigurnu budućnost za našu djecu."
Facebook Forum