Piše: Reid Standish
Od 24. februara i početka invazije na Ukrajinu, Moskva se uhvatila u koštac sa ozbiljnim sankcijama usmjerenim na njenu ekonomiju i poplavu političke i vojne pomoći Kijevu sa Zapada, što je Kremlj dočekalo nespremnim.
Za Kinu, ruski rat u Ukrajini već je predočio seriju poučnih epizoda.
Zakonodavci u Pekingu pažljivo posmatraju kontinuirani odgovor Zapada prema Moskvi kako bi bolje shvatili moguću reakciju u slučaju da Kina izvrši invaziju Tajvana. Kina tvrdi da polaže pravo na teritoriju Tajvana i prijeti da izvrši invaziju u slučaju da Taipei odbije da preda kontrolu.
Peking je zbog toga "uznemiren" onim što je uslijedilo nakon ruske invazije, prema navodima direktora CIA-e Williama Burnsa, koji je za Financial Times 7. maja rekao da je čvrsti odgovor Zapada protiv Moskve bio iznenađenje za kinesko vođstvo i mogao bi da utiče na kinesku računicu u vezi Tajvana.
Ali Burns je dodao da on ne vjeruje da se dugogodišnja želja kineskog predsjednika Si Đinpinga da ostvari kontrolu nad Tajvanom promijenila.
Pa, kakve to lekcije Peking izvlači iz rata u Ukrajini?
Kinesko vođstvo čini se da gura naprijed oslanjajući se samo na sebe, što je i prije bio trend koji je već bio na putu dok ga je rat u Ukrajini samo pojačao kao imperativ za Peking. U međuvremenu, kineske kompanije oprezno koračaju u interakciji sa ruskom ekonomijom pod sankcijama uprkos tome što su u februaru Si Đinping i ruski predsjednik Vladimir Putin proglasili "bezgranično" partnerstvo njihovih zemalja.
Sa zabrinutošću koje se gomila u Pekingu da bi mogao biti blokiran od strane zapadnih ekonomija sankcijama i kaznama sličnim onima koje su nametnute Rusiji, Radio Slobodna Evropa je razgovarao sa Alicijom Garcijom Herrero, glavnom ekonomistkinjom za Azijski Pacifik u investicionoj banci Natixis.
RSE: U posljednje vrijeme smo vidjeli mnogo naslovnih strana o tome kako neke manje kineske rafinerije kupuju rusku naftu po sniženoj cijeni. Šta kažete na ove poteze i šta nam to govori o tome kako će Kina pristupiti ruskoj ekonomiji ubuduće?
Alicia Garcia-Herrero: Ovdje nema očiglednog odgovora. Kina pristupa Rusiji, makar na površini vrlo prijateljski. Kada pogledamo riječi prije nego djela, narativ je izuzetno pozitivan i zvanično ali i u medijima. Međutim, u stvarnosti Kina oklijeva i vrlo je oprezna u izbjegavanju sekundarnih sankcija od Sjedinjenih Država.
Vidimo, naročito kada se radi o bankama da su generalno prestale da nude akreditive Rusiji. Takođe znamo iz ličnih observacija da neke manje kineske rafinerije kupuju naftu, često po sniženim cijenama. Ali, za mene to nije dovoljan dokaz ogromne podrške jer Indija radi isto kao i mnoge druge države. Zato to ne vidim kao presudno.
Ono što bi moglo da bude presudno jeste kineski izvoz u Rusiju, ali izvoz pravih stvari, što znači izvoz poluprovodnika, naročito komercijalnih i vojnih poluprovodnika, jer znamo da je Rusiji to potrebno za njenu vojnu opremu. Ali, to može biti mnogo teže za praćenje.
Međutim, iz onoga što možemo da pratimo, rekla bih da, sve u svemu, Kina je veoma oprezna u svojim stvarnim akcijama. Ako Peking mora da preuzme rizik to će biti tamo gdje je to najpotrebnije za Rusiju, a ne mislim da se tu radi o uvozu energenata jer oni uvijek mogu da dobiju popust.
RSE: Čini se da se neki investitori povlače iz zemlje i postoje izvještaji da su kineski regulatori održali hitan sastanak sa domaćim i stranim bankama kako bi razgovarali kako da zaštite državnu imovinu u inostranstvu od potencijalnih budućih sankcija SAD slično onim uvedenim Rusiji zbog invazije na Ukrajinu. Tako da, kako rat u Ukrajini pogađa kinesku ekonomiju?
Garcia-Herrero: Prvo moramo da primjetimo da iza Rusije i rata, Kina prolazi kroz svoj pakao zbog COVID-a, što je ogroman šok za zemlju. Tako da mislim da je to teško odvojiti, po mom stanovištu. COVID i restriktivne mjere su mnogo veći ekonomski udarac. Tako da čak iako ambivalentna pozicija Kine u pogledu rata u Ukrajini može imati neki učinak, možda ga nećemo vidjeti jer COVID ima mnogo veći učinak.
Ali izvan ovog neposrednog učinka bilo je poprilično velikog odliva portfolija investitora iz Kine u martu i aprilu. Dakle, moglo bi se reći da je to znak da se ulagači boje sankcija, ali mislim da postoji mnogo drugih razloga koji to objašnjavaju.
Na primjer, razlika u prinosu sa Sjedinjenim Državama je nestala jer smo već daleko iznad tri posto za američki budžet, tako da jednostavno nema previše smisla držati svoje kineske državne obveznice upravo sada uz valutu koja opada. Zbog toga mi je teško reći da Kina stvarno pati zbog svog stava prema Ukrajini. Umjesto toga, rekla bih da je Peking tjeskoban zbog toga šta bi se moglo dogoditi Kini zbog Ukrajine, što nije nužno nešto neposredno.
Mislim da je u tome ključ. Više se radi o tome kako Kina može da reaguje. To je strah zbog toga šta se može desiti Kini i kako to zapravo može da promijeni sliku prije nego bilo kakve sankcije.
- Si rekao Šolcu da se mora izbeći intenziviranje sukoba u Ukrajini
- Kineski predsednik se protivi upotrebi ekonomskih sankcija
Ovo me dovodi to navodnog vanrednog sastanka da je Narodna banka Kine održala u slučaju eventualnih sankcija Kini. Tu i tamo ponešto procuri o tom sastanku, tako da nije jednostavno znati o čemu su oni razgovarali. Ali ono što je moj osjećaj na osnovu onoga što je procurilo je to da se nije govorilo o sekundarnim sankcijama. Mislim da je Kina jako zabrinuta oko toga šta se može desiti ako Peking napravi nešto Tajvanu.
Kada tumačite te informacije, više se radi o zaštiti kineskih rezervi stranih valuta. To znači da se zapravo priprema na neku vrstu ruskog scenarija, ali na steroidima, jer kineske strane rezerve su mnogo veće od ruskih.
Mislim da je važno uzeti u obzir da cijeli svijet upravo sada uči od zapadne reakcije na rusku invaziju, a u slučaju Kine čak i preventivno reaguje na temelju onoga što uči iz ovog rata.
RSE: Očigledno da je vrlo teško predviđati budućnost, ali šta je realistično predviđanje za ono što možemo da očekujemo od kineske ekonomije i dalje u njenom odnosu sa Rusijom?
Garcia-Herrero: Mislim da će Kina nastaviti da donosi preventivne izolacionističke odluke. Već smo to vidjeli sa Velikim vatrenim zidom koji je blokirao internet i vidjeli smo više poteza povezanih sa trgovinskim ratom sa Sjedinjenim Državama koji se desio pod administracijom predsjednika Donalda Trumpa.
Peking već pravi prepreke, ali ovaj proces se ubrzao zbog Trumpa, a onda i COVID-a, pa rata u Ukrajini, a onda opet zbog COVID-a u Kini. Ne mislim da ćemo vidjeti promjene u tim trendovima.
Da me se pita da savjetujem kinesku vladu, što ne mislim da će se desiti, o tome kako smanjiti rizik od sankcija, ja bih uradila upravo suprotno od onoga što oni sada rade. Oni bi trebali da povećavaju svoju međuzavisnost jer se tako izjednačavaju sa Zapadom. Činjenica da to čak ni ne vide na taj način je zbog toga što se taj izolacionistički mentalni sklop već primio.
To me dovodi do Rusije, koja takođe ima sličan mentalni sklop. To je čini tipom strateškog partnera, ali na jedan slučajan način. Peking i Moskva vide svijet na sličan način sa istim mentalnim sklopom, što ih je zbližilo. Ali mislim da je važno napomenuti da takve vrste partnerstava iz koincidencije ne traju dugo, naročito ako pogledate rusku i kinesku istoriju. Niz koincidencija koje su od njih napravile partnere može se promijeniti vremenom i iznenada kada se desi.
Mislim da je to neizbježno za Rusiju i Kinu da budu bliske, ali to nije izbor. To je prijateljstvo iz nužde, ne iz želje. Desilo se da se nađu u sličnim okolnostima, i ne želim ni da kažem da su one bile prisiljene na te okolnosti, tu se prije svega radi o njhovoj viziji svijeta.
A što se tiče Zapada, mislim da je važno shvatiti razloge zašto, jer pored Kine i Rusije mnogo je drugih država koje posmatraju sa strane i koje mogu da se počnu osjećati isto tako.
Facebook Forum