Dostupni linkovi

Diamond: Rusija i Kina dobijaju propagandni rat zbog neodlučnosti demokratija


Ruski predsjednik Vladimir Putin i kineski predsjednik Xi Jinping nazdravljaju tokom prijema nakon razgovora u Kremlju u Moskvi 21. marta 2023.
Ruski predsjednik Vladimir Putin i kineski predsjednik Xi Jinping nazdravljaju tokom prijema nakon razgovora u Kremlju u Moskvi 21. marta 2023.

Rusija i Kina dobijaju neku vrstu ideološkog propagandnog rata koji je sistem bolji, kaže za Radio Slobodna Evropa Leri Dajmond (Larry Diamond), profesor Univerziteta Stanford.

"To je zaista perverzno, jer statistički možemo dokazati da su demokratije ostvarile bolje rezultate, da je autoritarna vladavina mnogo podložnija katastrofalnim učincima i ekonomskom kolapsu. Možete pokazati šta se dešava sa ljudskim pravima kada ovakvim vladari preuzmu vlast. Ali, demokratije ne koriste to kao argument da predoče svoju superiornost", ističe Dajmond.

Dodaje da je nejasna i dvosmislena politika demokratskih zemalja rezultirala gubitkom samopouzdanja, energije, uverenja, mašte i tehnološke sofisticiranosti u promociji demokratije.

Larry Diamond
Larry Diamond

"Mislim da se Kina u ovom bliskoistočnom sukobu pokazala da je izuzetno ciničan akter koji pokušava da to iskoristi samo da bi stekla geopolitičku prednost. Kina čini sve što je u njenoj moći da okupi globalni jug i okrene protiv demokratija u svetu. Zato je veoma važno da ta cinična strategija ne uspe", navodi Dajmond.

Po njegovim rečima, svet se zbog geopolitičkih sukoba vraća u neku vrstu Hladnog rata, ali da u nuklearnoj eri "ne možemo sebi priuštiti ni razmišljanje o trećem svetskom ratu".

"Moramo to da izbegnemo. Ali u isto vreme, jednostavno ne možemo dozvoliti Rusiji da koristi implicitnu pretnju od nuklearne eskalacije da bi zastrašila zapadni savez da ne nastavi pružanje sve pomoći Ukrajini koja joj je potrebna", ocenjuje Dajmond.

Profesor Stendforda ukazuje da je produbljivanje socijalnih nejednakosti jedan od razloga za nazadovanje demokratije u svetu.

"Kapitalizam ne može biti održiv bez određenog stepena preraspodele koncentrisanog prihoda i bogatstva. I uvek tražite ravnotežu. Previše je loše. Premalo je takođe loše. Dakle, postoji neoliberalna ideologija koja je verovatno otišla predaleko", smatra Dajmond.

Jedan od problema je i što je radna snaga nije mobilna kao kapital, te postojanje "poreskih rajeva".

"Države se generalno takmiče za kapital, a unutar SAD savezne države se nadmeću za suštinski oprani kapital dozvoljavajući mu da anonimno registruje preduzeća i kupuje nekretnine. Korporacije se upuštaju u besramne transfere kako bi izbegle oporezivanje tako što sklanjaju veliki deo svog profita u utočišta u inostranstvu sa niskim porezima" naglašava Dejmond.

O tome, po njegovim rečima, svedoči nedavno objavljena knjiga "Nevidljivi trilioni" (Invisible Trillions) autora Rejmonda Bejkera (Raymond Baker).

U Poljskoj najveća pobeda za liberalnu demokratiju

RSE: Zašto demokratija nazaduje? Tokom 1990-ih ona je je bila u usponu u postsocijalističkim zemaljama, cvetala je globalizacija. Međutim, 30-tak godina kasnije demokratija posustaje, ne samo u zemljama kao što su Rusiji ili Kini ili Iranu, zatim novim članicama EU, već i u starim. Tako u Nemačkoj jača ultradesničarska Alternativa za Nemačku. Zašto je demokratija u povlačenju širom sveta?

Dajmond: To je neujednačen proces, ali trend je ka kontinuiranoj demokratskoj recesiji. I dalje vidimo da se više zemalja udaljava od demokratije nego što ona jača. Ipak dešavaju se iznenađenja.

Po svoj prilici liberalna opozicija se vraća na vlast u Poljskoj. Ako se potvrde početni rezultati u Poljskoj i Donald Tusk uspe da formira novu liberalnu koaliciju i skine sa vlasti partiju Zakona i pravde, to će biti jedan od najznačajnijih dobitaka za liberalnu demokratiju i otklon od autoritarnog populizma u poslednjoj deceniji.

Dakle, mi moramo da slavimo naše pobede, zar ne? Pomenuo bih i nedavnu pobedu u Češkoj Republici izuzetnog predsednika Petra Pavela. Istina, u Slovačkoj je ishod izbora razočaravajući.

I demokratija u Indiji ozbiljno nazaduje. Vladajuća stranka (BJP) će se suočiti sa nizom žestokih izbornih nadmetanja unutar pojedinih država u Indiji, a kada pokuša da obnovi svoj mandat sledećeg maja, možda će njena većina u nacionalnom parlamentu biti sužena.

Širi trend nazadovanja demokratije ima više uzroka. Jedan od njih je rastuće nejednakosti prihoda i bogatstva što izaziva potrese u mnogim zemljama.

Kako je proruski političar pobedio u Slovačkoj?
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:04:19 0:00

Da ste marksista pomislili bi ste da to treba da podstakne građane da glasaju za neku vrstu levičarskih partija koje bi zagovarale preraspodelu prihoda.

Ali, to dovodi pripadnike srednje i radničke klase u stanje statusne anksioznosti kada je reč, dakle, o njihovom ličnom položaju i identitetskim pitanjima zbog čega jača antiimigratski i antiglobalistički sentiment. Kao rezultat, više se okreću desničarskim strankama.

Tehnologija produbljuje socijalne nejednakosti

RSE: Pomenuli ste veoma važno pitanje produbljivanja socijalnih nejednakosti. Šta je razlog, da li su liberali izdali ključni demokratski princip jednakosti šansi? Mantra o samoregulativnom, slobodnom tržištu kao vrhunskoj vrednosti i principu, vodila je u praksi čestim anomalijama.

Dajmond: Mislim da ima više razloga za to. Postoje neki globalni faktori koji tome doprinose, kao što je tehnologija, uključujući i digitalnu.

Postavlja se pitanje ko kontroliše tu tehnologiju, zatim prednosti koje se stiču u sektoru finansijskog kapitala koji ima monopolsku ili oligopolsku privilegovanu poziciju.

Time se opet vraćamo na pitanje uloge velikih tehnoloških kompanija koje raspolažu i kontrolišu podatke.

Reč je o ekonomskom modelu koji je potencirao labavu regulaciju i fleksibilne, niske poreze.

RSE: To je počelo 1980-ih sa tačerizmom i reganomikom.

Dajmond: Da, to je omogućilo talas ekonomskog rasta, ali nakon veoma bolnog restrukturiranja.

Zato se mora uspostaviti ravnoteža između podsticaja kapitala za stvaranje bogatstva i pravedne raspodele prihoda.

Kapitalizam ne može biti održiv bez određenog stepena preraspodele koncentrisanog prihoda i bogatstva. I uvek tražite ravnotežu. Previše je loše. Premalo je takođe loše.

Dakle, postoji neoliberalna ideologija koja je verovatno otišla predaleko. Stoga su su tržišne ekonomije severne Evrope sa naglašenom socijalnom komponentom bolje prošle, iako je trend ka nejednakosti univerzalan.

Raspodela prihoda u nekim od severnoevropskih ekonomija nakon oporezivanja je mnogo manje nejednaka zbog državne intervencije.

Ali, postoji mnogo drugih uzroka nejednakosti. Mislim na pranje novca i utaju poreza od strane izuzetno bogatih, što je...

'Nevidljivi trilioni'

RSE: Ali, država to dozvoljava.

Dajmond: Tačno. Kapital je mobilan, dok rad nije. Države se generalno takmiče za kapital, a unutar SAD savezne države se nadmeću za suštinski oprani kapital dozvoljavajući mu da anonimno registruje preduzeća i kupuje nekretnine.

Da li dolar gubi primat?
molimo pričekajte
Embed

No media source currently available

0:00 0:04:09 0:00

Korporacije se upuštaju u besramne transfere kako bi izbegle oporezivanje tako što sklanjaju veliki deo svog profita u utočišta u inostranstvu sa niskim porezima.

Mnogo toga je dokumentovano u nedavno objavljenoj knjizi Rejmonda Bejkera "Nevidljivi trilioni".

Zato moramo da uspostavimo bolju ravnotežu između podsticaja za inovacije i stvaranje kapitala sa pravednijim sistemom oporezivanja i mrežom socijalne sigurnosti.

Zašto se ljudi okreću populizmu?

RSE: Pitanje je da li je to moguće u praksi. Kada je reč o autoritarnim populističkim ideologijama, vidimo da su one u nekim situacijama efikasnije od demokratskih sistema.

Da li je reč o njihovoj uverljivosti, političkom inženjeringu, ili je to jednostavno posledica slabosti demokratije? Australijski profesor Džon Kin (John Keane) je definisao populizam kao autoimunu bolest demokratije.

Dajmond: Ljudi osete statusnu anksioznost, kako to sociolozi nazivaju, bilo zbog smanjenja i nesigurnosti prihoda, ili samo opadanja društvenog statusa u vremenu u kome se brzo menjaju vrednosti u pogledu položaja žena i drugih pitanja. Pre svega oni koji su tradicionalno orijentisani i skloni su egalitarnijem poretku osete se ugroženima i pretnju po ono što im je bilo poznato, identitet.

A kada imaju statusnu anksioznost, bilo u materijalnom ili identiteskom odnosno kulturuloškom smislu, oni postaju veoma podložni pojednostavljenim, zaostalim, pa čak ksenofobnim politikama neliberalnog populizma prepunom predrasuda koji potencira na identitetskim pitanjima i pritužbama.

Te pritužbe mogu biti na nacionalističkoj osnovi, verskoj, zatim kada je reč o ulozi polova u društvu i drugim pitanjima.

Stoga demokratske stranke moraju mnogo toga da urade da bi demistifikovale, razotkrile ovo oportunističko i iluzorno gledište da će ljudi postati bolji samo fokusiranjem na nazadne stavove.

Vraćanje u Hladni rat

RSE: Rusija je tokom 1990-ih bila neka vrsta demokratije, iako krhka. Kina nije imala demokratski sistem u zapadnom, liberalnom smislu, ali je promenom na vrhu na svakih deset godina, posle dva mandata, održavala neku vrstu balansa i kontrole.

Sada Putin čvrsto drži vlast u Rusiji, a Si Đinping je obezbedio skoro doživotni mandat. Da li su ovi geopolitički sukobi, kao što je rat u Ukrajini, tenzije oko Tajvana i drugi sukobi širom sveta, između ostalog posledice opadanja demokratije?

Odnosno da su demokratski procesi snažniji, da li bi bila manja opasnost od produbljivanja sukoba, uključujući i rizik od trećeg svetskog rata?

Dajmond: Pa, pitali ste koji su uzroci demokratske recesije. Jedan od njih su višestruki načini na koje se menja ravnoteža moći u svetu između autokratskih i demokratskih zemalja.

Dakle, jedan element promenljive ravnoteže moći bio je izuzetan ekonomski rast Narodne Republike Kine i projekcija njene vojne, tvrde moći, korupcije, investicija i trgovine uticajem širom sveta.

U svakom slučaju, na delu je rekonfiguracija svetskog poretka u pogledu odnosa snaga.

Takođe, oživljavanje moći ruske države koja nije donela kasnija poboljšanja u životima svojih građana. Zapravo je sada izazvala ekonomske nedaće svom narodu.

Ali, jedno vreme, potpomognuta uglavnom naftom i drugim prirodnim resursima, to je ruskoj državi omogućavalo veće prihode, posebno za urbanu elitu.

Takođe, ulagano je mnogo novca u ekspanziju ruske vojske, aparata za digitalno ratovanje i dezinformacije, Vagner grupe i njene groteskne neokolonijalne projekcije oštre moći u cilju, između ostalog, eksploatacije rudnog bogatstva u Africi, i tako dalje.

Tako da smo se nekako vratili nečemu što malo liči na Hladni rat jer ova vrsta sila postaju mnogo ambicioznije, ekspanzivnije, cinične, neokolonijalne. Ne radi se samo o Rusiji i Kini.

I Iran postaje agresivniji, iako se suočava sa velikim problemima.

U usponu su i autoritarne zalivske države sa zapanjujućim količinama bogatstva i suverenih fondova i sposobnošću da utiče na ljude, iako su, barem Ujedinjeni Arapski Emirati i većina drugih, ne i Katar, u sukobu sa Iranom.

U svakom slučaju, na delu je rekonfiguracija svetskog poretka u pogledu odnosa snaga. Rusija i Kina su mnogo moćnije, ili su bar bile donedavno.

Kina je izgledala kao ekonomski džin i mnogi su želeli da dostignu barem ekonomski uspeh njenog modela.

Ustoličenje crvenog kineskog cara
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:02:46 0:00

Rastao je i uticaj drugih zemalja sa nejasnom politikom. Ali, ta njihova dvosmislena politika je rezultirala gubitkom samopouzdanja, demokratske energije, smanjenjem investicija, uverenja, mašte i tehnološke sofisticiranosti u promociji demokratije.

Kao rezultat, Rusija i Kina dobijaju neku vrstu ideološkog propagandnog rata koji je sistem bolji. To je zaista perverzno, jer statistički možemo dokazati da su demokratije ostvarile bolje rezultate, da je autoritarna vladavina mnogo podložnija katastrofalnim učincima i ekonomskom kolapsu.

Možete pokazati šta se dešava sa ljudskim pravima kada ovakvim vladari preuzmu vlast. Ali, demokratije ne koriste to kao argument da predoče svoju superiornost. Mi smo na neki način uzeli građansko obrazovanje zdravo za gotovo.

Ne prenosimo na nove generacije vrednosti, ideje, dostignuća, važnost hrabrosti demokratske borbe, uključujući i borbu koja je donela sadašnju demokratiju u Centralnoj i Istočnoj Evropi.

Predsednik Češke Republike Petr Pavel je rekao da je demokratsko obrazovanje u njegovoj zemlji na neki način okončano 1968. godine. To znači da mlađe generacije ne uče o transformativnim borbama iz 1980-ih i ranih 1990-ih i izvanrednim dostignućima demokratske tranzicije.

Problem je ako ljudi ne nauče ove stvari, ne znaju kako da brane demokratske ideje, ako se širom sveta ne vodi normativna i vrednosna borba za artikulaciju demokratskih principa i ideja. Stoga predstoji mnogo posla u tom pogledu.

Ne može se dozvoliti Rusiji da koristi nuklearnu pretnju

RSE: Nakon izbijanja rata u Ukrajini pojavilo se još nekoliko kriznih žarišta u svetu. Pomenuli ste tvrdu moć koju koriste autoritarni režimi. Kakva je perspektiva? Idemo li u dalje podele, sukobe ili će nekako prevladati demokratske vrednosti i države? Ili preti opasnost od trećeg svetskog rata?

Dajmond: Pa, u nuklearnoj eri, mislim da ne možemo sebi priuštiti ni razmišljanje o trećem svetskom ratu. Moramo to da izbegnemo, da mobilišemo sve naše diplomatske veštine u cilju obuzdavanja ovih sukoba.

Ali, u isto vreme, jednostavno ne možemo dozvoliti Rusiji da koristi implicitnu pretnju od nuklearne eskalacije da bi zastrašila zapadni savez da ne nastavi pružanje sve pomoći Ukrajini koja joj je potrebna.

Mnogo je urađeno u podršci Ukrajini, ali trebalo je da Sjedinjene Države i Evropa urade više i brže, da isporuče sofisticiranije i moćnije oružje, rakete, borbene avione, tenkove.

Trenutna situacija između Hamasa i Izraela i na Bliskom istoku u celini, izuzetno je opasna sa ogromnim potencijalom za eskalaciju.

Ogorčeni smo zbog brutalnosti, cinizma i nehumanosti Hamasovih terorističkih napada, što opravdava izuzetno moćan vojni odgovor Izraela.

Ali, taj odgovor ne može da ignoriše humanitarne posledice jer bi u tom slučaju Izrael izgubio kredibilitet zbog čega bi njegovi saveznici u Evropi i SAD-u takođe trpeli posledice.

Cinična strategija Kine na Bliskom istoku

RSE: Kada je reč o Kini koja je glavni američki takmac. Da li će surevnjivost oko Tajvana i drugih pitanja, dovesti do daljeg udaljava ove dve najmoćnije zemlje na svetu?

Dajmond: Mislim da se Kina u ovom bliskoistočnom sukobu pokazala da je izuzetno ciničan akter koji pokušava da to iskoristi samo da bi stekla geopolitičku prednost.

Izrael je neko vreme razmišljao da bi mogao da sarađuje sa Kinom tehnološki, ekonomski i tako dalje, ne brinući previše o posledicama.

Mislim da je ovaj sukob pokazao ludost takve strategije. Kina čini sve što je u njenoj moći da okupigGlobalni jug i okrene protiv demokratija u svetu. Zato je veoma važno da ta cinična strategija ne uspe.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG