U vijeme kada je emitovana prva emisija Radija Slobodna Evropa, prije 20 godina, predsjednik RFE/RL je bio Kevin Klose. On je svoju karijeru nastavio kao predsjednik američkog javnog servisa - National Public Radija, a zatim kao profesor žurnalistike na Maryland univerzitetu u SAD, odakle se ponovo vraća na RFE/RL u ulozi predsjednika, u januaru prošle godine.
Povodom dvadesetog rođendana RSE Kevin Klose govori za Balkanski servis.
Klose: Pamtim da je to bilo vrijeme intenzivnih događaja i vrijeme velike nade, upravo na ovom radiju, jer smo tada vjerovali, kao što i sada vjerujemo, da najveću vrijednost ima informacija koja se saopštava na lokalnom jeziku i novinarstvo koje je bazirano na činjenicama, bez bilo kakve cenzure, novinarstvo koje podstiče slobodnu razmjenu mišljenja. Željeli smo pokazati da je dijalog moguć čak i između onih koji ratuju, da mogu ostaviti oružje i saslušati jedan drugog u tolerantonoj atmoseferi.
Klose: Ja mislim da je originalna ideja o tome kako RFE treba da koncipira svoje programe i gdje RFE treba da emituje te programe u atmosferi nakon Drugog svjetskog rata i na samom početku Hladnog rata, bila dosta jasna. Jugoslavija je imala seriju komplikovanih problema poslije rata. Tito nije bio poslušnik Kremlja. Postojalo je i snažno osjećanje nezavisnosti u tadašnjoj Jugoslaviji koja nije bila članica Varšavskog pakta. To su sigurno bile činjenice koje su osnivači Radija imali u vidu.
Havelov poziv
Klose: Istina, biši čehoslovački predsjednik Havel, koji je bio izuzetna ličnost, u jednom pismu upućenom tadašnjem američkom predsjedniku Klintonu, napravio je odličnu ponudu. Predložio je da Radio promijeni svoje sjedište i da će renta u Pragu biti samo 6 čeških kruna dnevno, što je u to vrijeme bilo oko 25 centi. Ja se tako sjećam tih događaja, ali ja lično nisam vidio to pismo. Mislim da je to pismo negdje u arhivi Radija ili u arhivi bivšeg američkog predsjednika Klintona ili u arhivi američke diplomatske pošte tog perioda (rane 90-te). To je bila sjajna ponuda, jer je zgrada bila na vrhu Vaclavaka (centralnog trga u Paragu). Čehoslovački parlament je raspolagao tom zgradom u vrijeme komunizma, od početka sovjetske invazije, 1968. godine, pa sve do demokratskih promjena koje su počele sa Havelom.
Klose: Predsjednik Havel je bio izuzetna ličnost, veliki vizionar, posvećen ideji izgradnje demokratskog društva, posvećen ideji civilnog društva u kojem važno mjesto pripada slobodnoj štampi, nezavisnim i od svake cenzure slobodnim medijima. Kako je i sam bio dramski pisac, esejista i vrhunski intelektualac, Havel je naravno značajan dio života posvetio borbi za umjetničke slobode. Kada govorimo o Havelu kao privatnoj osobi, mogu reći da je bio veoma skroman, nije sebi pridavao veliku važnost i imao je nevjerovatan smisao za humor. On je znao da je stvaranje demokratske države dug i težak proces. Pred kraj života, zapravo prije njegove prerane smrti, jednom prilikom, upitan oko demokratije, Havel je odgovorio: “ Pitate me o demokratiji? Tek sada vidim tunel na kraju svjetla.” Uvijek je mobilisao i motivisao ljude oko sebe, govorio im je da ne mogu važne odluke prepustiti nekom drugom, da mi kao građani moramo uzeti incijativu, da moramo biti informisani i da moramo pronaći ljude koji nas mogu predstavljati, braniti naše građanske slobode.
Klose: Da, zahvaljujući tome što imamo dobre odnose sa češkom vladom, imamo zajedničku fondaciju koja obezbjeđuje “Vaclav Havel” stipendije. Svake godine troje novinara iz država u kojima je sloboda štampe još uvijek samo san, pohađa jedan program koji im približava RFE model novinarastva – privrženost činjenicama, ničim uslovljena i beskompromisna odanost profesiji. Dio tog programa finansira češko Ministarstvo vanjskih poslova, dio su privatne donacije ali i kroz tu stipendiju čuvamo aktivno sjećanje na Havela.
Medij masovne imaginacije
Klose: Imajući u vidu sve medije masovne komuikacije, štampu, radio, televiziju, digitalne medije, jedna stvar oko radija je to što nema sliku i upravo zbog toga, ako imate sposobnost slušanja i ako slušate radio, to postaje medij masovne imaginacije. Vi možete biti u autu ili sjediti kod kuće, možete čitati knjigu i slušati radio. Može to biti neka simfonija ili opera ili emisija s posljednjim vijestima. Ali vi možete čitati i slušati radio. Tu vrstu intimnosti nemaju drugi mediji. Televizija je čarobna i neopisivo moćna. Ali upravo zato što nema sliku radio se na drugi način se obraća našim čulima.
Klose: U to vrijeme jedan moj djeda je bio urednik novina na američkom srednjem zapadu u "bijesnim dvadesetim", kako se taj period u SAD zvao, u vrijeme krijumčara i flapper plesačica ali bio je to i vrlo romantičan period, a moj deda je bio sjajan narrator i imao je desetine priča za svoje unuke. Ja sam bio opčinjen njegovim pričama. Odrastao sam u porodici u kojoj su roditelji bili stalno za pisaćom mašinom, bilo da se stvarao neki scenarij za radio-show, pisao plan neke emisije ili esej za novine. Vjerovao sam da je novnarstvo posao koji se radi s pisaćom mašinom, a ja sam od rane mladosti znao šta da radim s tom spravom koja je danas gotovo nepoznata. Bilo mi je fascinantno da slušam druge ljude, da budem svjedok dogadjaja i da to iskustvo prenosim.
Klose: Najprije želim u ime svih nas na Radiju da zahvalim slušaocima na tome što su sve ove godine sa nama, što su bili ne samo slušaoci, nego su se neki od njih javljali u forumima i postali sudionici u ovom našem poslu. To je moćna i dinamična grupa ljudi privržena ovom radiju. Društvena stvarnost i društvena potreba je novinarstvo bazirano na činjenicama. RSE je kredibilan medij ima važnu ulogu. Na dvadesetu godišnjicu naš cilj je da produžimo život ovog servisa koliko god je to moguće. Posvećeni smo novinarstvu koje služi interesima građana, hvala vam što nas slušate.
Povodom dvadesetog rođendana RSE Kevin Klose govori za Balkanski servis.
RSE: Program RSE počinje s prvom emisijom 31. januara 1994. godine, usred rata u Bosni. Kako se Vi sjećate tog vremena?
Klose: Pamtim da je to bilo vrijeme intenzivnih događaja i vrijeme velike nade, upravo na ovom radiju, jer smo tada vjerovali, kao što i sada vjerujemo, da najveću vrijednost ima informacija koja se saopštava na lokalnom jeziku i novinarstvo koje je bazirano na činjenicama, bez bilo kakve cenzure, novinarstvo koje podstiče slobodnu razmjenu mišljenja. Željeli smo pokazati da je dijalog moguć čak i između onih koji ratuju, da mogu ostaviti oružje i saslušati jedan drugog u tolerantonoj atmoseferi.
RSE: Od svog osnivanja, nakon Drugog svjetskog rata, RFE je imao programe za sve zemlje koje su bile u interesnoj sferi Sovjetskog saveza. Program za Balkan počinje tek nakon kraja Hladnog rata. Šta su bili razlozi te odluke?
Klose: Ja mislim da je originalna ideja o tome kako RFE treba da koncipira svoje programe i gdje RFE treba da emituje te programe u atmosferi nakon Drugog svjetskog rata i na samom početku Hladnog rata, bila dosta jasna. Jugoslavija je imala seriju komplikovanih problema poslije rata. Tito nije bio poslušnik Kremlja. Postojalo je i snažno osjećanje nezavisnosti u tadašnjoj Jugoslaviji koja nije bila članica Varšavskog pakta. To su sigurno bile činjenice koje su osnivači Radija imali u vidu.
Havelov poziv
RSE: Vi ste bili predsjednik RFERL i u vrijeme kada Radio preseljava iz Minhena u Prag. Da li je tačno da je bivši čehoslovački, a kasnije i češki predsjednik Vaclav Havel ponudio prostor za Radio uz rentu od samo jednog dolara?
Klose: Istina, biši čehoslovački predsjednik Havel, koji je bio izuzetna ličnost, u jednom pismu upućenom tadašnjem američkom predsjedniku Klintonu, napravio je odličnu ponudu. Predložio je da Radio promijeni svoje sjedište i da će renta u Pragu biti samo 6 čeških kruna dnevno, što je u to vrijeme bilo oko 25 centi. Ja se tako sjećam tih događaja, ali ja lično nisam vidio to pismo. Mislim da je to pismo negdje u arhivi Radija ili u arhivi bivšeg američkog predsjednika Klintona ili u arhivi američke diplomatske pošte tog perioda (rane 90-te). To je bila sjajna ponuda, jer je zgrada bila na vrhu Vaclavaka (centralnog trga u Paragu). Čehoslovački parlament je raspolagao tom zgradom u vrijeme komunizma, od početka sovjetske invazije, 1968. godine, pa sve do demokratskih promjena koje su počele sa Havelom.
RSE: Imali ste priliku da lično upoznate Havela?
Klose: Predsjednik Havel je bio izuzetna ličnost, veliki vizionar, posvećen ideji izgradnje demokratskog društva, posvećen ideji civilnog društva u kojem važno mjesto pripada slobodnoj štampi, nezavisnim i od svake cenzure slobodnim medijima. Kako je i sam bio dramski pisac, esejista i vrhunski intelektualac, Havel je naravno značajan dio života posvetio borbi za umjetničke slobode. Kada govorimo o Havelu kao privatnoj osobi, mogu reći da je bio veoma skroman, nije sebi pridavao veliku važnost i imao je nevjerovatan smisao za humor. On je znao da je stvaranje demokratske države dug i težak proces. Pred kraj života, zapravo prije njegove prerane smrti, jednom prilikom, upitan oko demokratije, Havel je odgovorio: “ Pitate me o demokratiji? Tek sada vidim tunel na kraju svjetla.” Uvijek je mobilisao i motivisao ljude oko sebe, govorio im je da ne mogu važne odluke prepustiti nekom drugom, da mi kao građani moramo uzeti incijativu, da moramo biti informisani i da moramo pronaći ljude koji nas mogu predstavljati, braniti naše građanske slobode.
RSE: Havel je vodio prvi kolegij RFE u novoj zgradi ali je i nakon njegove smrti na različite načine ostao pristan?
Klose: Da, zahvaljujući tome što imamo dobre odnose sa češkom vladom, imamo zajedničku fondaciju koja obezbjeđuje “Vaclav Havel” stipendije. Svake godine troje novinara iz država u kojima je sloboda štampe još uvijek samo san, pohađa jedan program koji im približava RFE model novinarastva – privrženost činjenicama, ničim uslovljena i beskompromisna odanost profesiji. Dio tog programa finansira češko Ministarstvo vanjskih poslova, dio su privatne donacije ali i kroz tu stipendiju čuvamo aktivno sjećanje na Havela.
Medij masovne imaginacije
RSE: Dramatično se promijenio način kako do nas dopiru vijesti, ali izgleda da je radio, kao “stari” medij preživio izazove?
Klose: Imajući u vidu sve medije masovne komuikacije, štampu, radio, televiziju, digitalne medije, jedna stvar oko radija je to što nema sliku i upravo zbog toga, ako imate sposobnost slušanja i ako slušate radio, to postaje medij masovne imaginacije. Vi možete biti u autu ili sjediti kod kuće, možete čitati knjigu i slušati radio. Može to biti neka simfonija ili opera ili emisija s posljednjim vijestima. Ali vi možete čitati i slušati radio. Tu vrstu intimnosti nemaju drugi mediji. Televizija je čarobna i neopisivo moćna. Ali upravo zato što nema sliku radio se na drugi način se obraća našim čulima.
RSE: Vi dolazite iz porodice radio novinara, da li je to bilo odlučujuće u vašem izboru profesije?
Klose: U to vrijeme jedan moj djeda je bio urednik novina na američkom srednjem zapadu u "bijesnim dvadesetim", kako se taj period u SAD zvao, u vrijeme krijumčara i flapper plesačica ali bio je to i vrlo romantičan period, a moj deda je bio sjajan narrator i imao je desetine priča za svoje unuke. Ja sam bio opčinjen njegovim pričama. Odrastao sam u porodici u kojoj su roditelji bili stalno za pisaćom mašinom, bilo da se stvarao neki scenarij za radio-show, pisao plan neke emisije ili esej za novine. Vjerovao sam da je novnarstvo posao koji se radi s pisaćom mašinom, a ja sam od rane mladosti znao šta da radim s tom spravom koja je danas gotovo nepoznata. Bilo mi je fascinantno da slušam druge ljude, da budem svjedok dogadjaja i da to iskustvo prenosim.
RSE: Šta je vaša poruka novinarima, našm biroima i slušaocima za dvadeseti rođendan RSE?
Klose: Najprije želim u ime svih nas na Radiju da zahvalim slušaocima na tome što su sve ove godine sa nama, što su bili ne samo slušaoci, nego su se neki od njih javljali u forumima i postali sudionici u ovom našem poslu. To je moćna i dinamična grupa ljudi privržena ovom radiju. Društvena stvarnost i društvena potreba je novinarstvo bazirano na činjenicama. RSE je kredibilan medij ima važnu ulogu. Na dvadesetu godišnjicu naš cilj je da produžimo život ovog servisa koliko god je to moguće. Posvećeni smo novinarstvu koje služi interesima građana, hvala vam što nas slušate.