U mostarskom Pavarottiju ponovo je oživljen Kamp animatora Neretva, sedmično školovanje više od 35 mladih autora iz četiri susjedne zemlje. Devet predavača, koji također dolaze iz zemalja odakle i učesnici, u kratkom i sažetom programu, osposobit će ih za pravljenje animiranih filmova, sve od ideje do konačne realizacije.
Ovaj kamp se održava u okviru Festivala animiranog filma NAFF, i jedna je od najznačajnijih manifestacija te vrste u regionu. Tim povodom za RSE govori Jurinko Rajič, osnivač i direktor NAFF-a.
RSE: Bilo je male pauze u okupljanju mladih animatora, ali evo, ponovo druženje u mostarskom Pavarottiju.
Rajič: Jeste. Poslije pauze od pet - šest godina, u Pavarottiju već drugi kamp, i to ovaj put regionalni kamp crtanog filma, u kome učestvuju polaznici i predavači iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, iz 14 gradova.
RSE: I predavači su iz svih ovih država?
Rajič: I predavači su iz regiona, Škole crtanog filma Vranje, Škole crtanog filma Smederevo, Zagreb filma, Croatia filma, iz Visokog, iz Banje Luke, sa Akademije animiranog filma i normalno, moja ekipa i ja, iz Neuma i Mostara.
RSE: U svakom slučaju, kompetentan tim. Radi se o šestodnevnoj kratkoj školi, ali veoma gustom programu, u kom se štošta nauči?
Rajič: Apsolutno. Mi u sedam radnih dana prođemo kompletnu edukaciju crtanog filma, prvenstveno crtanog filma. Nauče osnove teorije, ali se odmah bacimo i na aktivan rad, usput se i teorija provlači. Tokom tih sedam dana oni prođu edukaciju, od knjige snimanja, animacije, faziranja, kompjuterske obrade, izrade scenografija. Grupe su četiri. Raspoređene su tako da se pola vremena radi aktivno na animaciji i faziranju, a pola vremena na scenografijama, knjizi snimanja i kompjuterskoj obradi.
Nakon sedam dana oni dobiju kompletan presjek jednog znanja stvaranja crtanog filma. To im je jedna osnova. Ako hoće da se bave dalje, mi smo im uvijek otvoreni za suradnju. Prošle godine smo ovdje napravili dvominutni crtani film, njih trinaestero, čiji su kadrovi, kao najbolji, ušli u taj crtani film. Oni su pozvani ponovo ove godine i opet će raditi na drugom crtanom filmu.
RSE: Ko dolazi u kamp? Da li su to djeca sa iskustvom iz oblasti animacije ili naprosto zainteresovani mladi ljudi, koji bi se ovim rado bavili?
Rajič: To su uglavnom polaznici i studenti sa likovne akademije i arhitekture, oni koji znaju crtati, imaju taj filing. Tu su i srednjoškolci, gimnazijalci i učenici srednje umjetničke. Biramo ljude koji znaju dobro crtati, tako da u startu nema crtačke edukacije, već se odmah počinje sa poslom.
Po prošlogodišnjem iskustvu, prezadovoljni smo onim kakvi su nam mladi ljudi došli. Mislim da će ove godine biti još bolje jer je selekcija bila strožija, a bit će ih i više. Prošle godine smo imali 32 polaznika, a sada ćemo ih imati 36. Više polaznika, više gradova, a ne sumnjam da grad pošalje svoje najbolje jer oni prezentiraju svoj grad.
RSE: Zanimljivo je, čim se spomene animacija, svi misle na crtani film. Radi se o širokoj primjeni, koja se prostire sve do nauke i svemirskih istraživanja?
Rajič: Prvenstveno forsiram crtani film jer je on osnova animacije. To je osnova pismenosti animacije. Ne možeš se baviti animacijom, ako ne znaš šta je kadriranje, šta su planovi, šta je ubrzaj smanji i tako dalje. Ako hoćeš da pišeš knjigu, nauči pisati.
RSE: Oni koji prođu kroz vaš kamp, imaju dodatna znanja koja, ako ništa, mogu im pomoći u nekim životnim utakmicama.
Rajič: Od naših dosadašnjih polaznika, već smo formirali šest autora. Već je šest mladih ljudi napravilo svoje autorske filmove i ima ih koji već rade. Dvoje ih je otišlo raditi u Ujedinjene Arapske Emirate. Neki rade u Sarajevu, neki rade ovdje, kod nas. Imaju temelje i osnove da se nastave baviti animacijom. Pitanje je, koliko je njima stalo do toga da nastave raditi i kakvi su uvjeti rada. U svakom slučaju, mislim da im ovo pruža strašnu šansu.
Crtani film je jedna od najlicitiranijih struka u svijetu, svugdje je tražen, svugdje su autori crtanog filma traženi, prvenstveno crtanog filma jer pojavom kompjuterizacije mnogi talenti su otišli u kompjutersku obradu, u 3D i tako dalje.
Prirodni dar i onaj glavni filing, osnova animacije je crtani film. Njima je mnogo lakše preći u bilo koju drugu sferu animacije, ako su prošli osnove crtanog filma. Prema tome, to mi forsiramo, na taj način radimo. Nekih 12 naših polaznika je do sada završilo i likovnu akademiju, troje arhitekturu. Znači, nečim smo im valjali i uputili smo ih na neki način.
RSE: U ovoj oblasti je došlo do velikih pomaka, kada je tehnologija u pitanju. Da li su IT alatke povećale kreativne domete?
Rajič: Apsolutno da. Već sam par puta rekao da ne bih bio autor, da nije toga, da se nije pojavila kompjuterska obrada. Cijeli život bih radio u Croatia filmu, gdje smo radili na klasični način. Bez kompjutera, sam ne možeš raditi. Moraš imati opremu, celove, boje, kamere, velike projektore. Te kamere su teške 300 kila. Nekada je to bio robovski posao. Bio si vezan za studio i bez njega nisi mogao ništa.
Sada svako, sa dobrom kompjuterskom obradom, ako ima smisla i talenta, može kući sjediti, sve montirati, kolorirati, muziku nabacivati. Taman da živi i na vrh planine, može se baviti animacijom. Date su velike šanse i kompjuteri omogućavaju kojekakve efekte i trikove, koje smo nekada morali ručno raditi.
Najjednostavnija stvar, svoj prvi crtani film, od pet minuta, sam radio osam mjeseci klasičnom animacijom, dok sam zadnji, od četiri minute, radio za mjesec i po dana. Znači, IT puno pomaže i pojeftinjuje. Tehnologija je velika šansa mladim i talentiranim ljudima da, ako hoće, uz naučene osnove, počnu da čeprkaju, da rade i da se sami usavršavaju.
"Druženje je fenomenalno"
RSE: Mi, sa ovog planeta Mickeyja Mousea, jednostavno ne prepoznajemo ništa bolje u crtanim filmovima, ali mi se čini da filmova uopšte više i nema, barem kada je televizija, kao prirodna platforma, u pitanju?
Rajič: Televizija malo plaća, a htjela bi puno. Malo je i sramotno da čovjek da svoj autorski film televiziji na prikazivanje za 300 maraka (neznatno više od 150 eura), film koji vrijedi oko 100.000 maraka (više od 51.100 eura). Više plaćate za reklamu u procesu prikazivanja. Zbog toga autori uglavnom i ne daju svoje filmove televiziji, već ih šalju na festivale. Više se im isplati poslati film na festival, biti sedam dana na festivalu, u gostima, u Monaku na primjer, nego dati taj film za 300 maraka.
Autorski filmovi imaju svoj festivalski život, koji traje i do pet godina. Daje ti više šanse da iskoristiš, nego da to nešto sitno naplatiš. Ima televizija svojih programa crtanog i animiranog filma, ali to su industrijski filmovi, štampanje filmova, koji su neusporedivo lošija kvaliteta, nego umjetnički film.
RSE: Svakako ne smijemo zaboraviti kako je ovaj kamp nastao iz neumskog festivala animiranog filma i kako ste vi, zapravo, ukorijenili animaciju u Bosni i Hercegovini.
Rajič: Trudimo se. Festival je nastao u Neumu zahvaljujući podršci Gavrila Grahovca, bivšeg ministra kulture. Dok je on bio ministar, to je išlo, moglo se planirati širenje. On je imao veliko razumijevanje za to i bio je zaljubljenik u crtani film. Znao je šta to znači u svijetu jer je to definitivno industrija vrijedna desetine milijardi. Ali, kod nas je to još uvijek i stalno u povojima i ne znam do kada će biti u povojima.
Toliko mladih i talentiranih ljudi je prošlo kroz te kampove. Mogili smo sada biti regionalna sila animacije, da je bilo podrške. Mi smo, nakon tri godine kampova u Neumu, dvadeset mladih autora već formirali u posebnu grupu.
Nadam se da će se, zahvaljujući OSCE-u, koji nas je podržao, prvenstveno zahvaljujući gospodin Jonathanu Mooreu, koji zna o čemu se radi, suradnja mladih, svih nacija i vjeroispovijesti na jednom mjestu, nastaviti.
Druženje je fenomenalno. Prošle godine je najdirljiviji trenutak u Kampu bio kada su se rastajali, pa ih je pola zaplakalo. Naši kampovi nisu samo radi edukacije, već postižemo jedan fini suživot, upoznavanje drugih kultura i različitih tipova ljudi, koji shvaćaju da je suživot sasvim normalna stvar, da se mogu divno družiti. Ostali su svi u vezi. Ovih 13 starih polaznika, koji dolaze ponovo, jedva čekaju da se vide. Kamp nije samo edukacija, već i jedan način učenja života na ovim prostorima, kakav bi trebao biti, po meni.
Facebook Forum