Autor: Charles Recknagel (Prevela: Ena Stevanović)
Došao je na vlast tako što je obećao svom narodu vratiti staru slavu i tradicijske vrijednosti. Autoritaran je i ne tolerira oporbu. Postao je lice svoje nacije i pretvorio je vodeću političku funkciju u osobnu aferu.
Da li je to ruski predsjednik Vladimir Putin ili turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan (Redžep Tajip Erdoan)?
Opis odgovara obojici jer su u mnogim stvarima slični.
Već godinama njihovi vrlo slični profili autoritarnih vođa čine da se ovi lideri vrlo dobro razumiju. Međutim, sada bi te iste osobine mogle otežati kompromis u vezi sa turskim obaranjem ruskog aviona 24. novembra.
U posljednjih desetak godina, Putin i Erdogan su često hvalili jedan drugoga i pokušavali učvrstiti ekonomske veze svojih zemalja.
Još u decembru prošle godine Putin je hvalio Erdogana nazvavši ga "čovjekom snažnog karaktera". Samo nekoliko mjeseci ranije, u septembru 2014., Erdogan je posjetio Moskvu da bi sa Putinom otvorio jednu od najvećih džamija u Europi.
Danas, međutim, izgleda da će se ova naklonost između dvojice lidera pretvoriti u neprijateljstvo. A iste one osobine koje su ih učinile prijateljima bi mogle igrati ključnu ulogu u održavanju tog neprijateljstva.
Imperijalistička raskoš
"Ako Putin podsjeća na cara, onda Erdogan podsjeća na sultana", napisao je turski novinar Hilmi Toros 2009. godine.
Mnogo je znakova da ova dvojica lidera imaju apsolutistički karakter koji im je omogućio da dugo ostanu na vlasti. Putin je uspješno na vlasti već 16, a Erdogan 12 godina.
"Obojica su nostalgični za imperijama, Putin za Sovjetskim savezom, a Erdogan za Osmanskim carstvom", kaže Gareth Jenkins, politički analitičar iz Istanbula i suradnik na projektu Silk Road Studies sa sjedištem u Washingtonu i Stockholmu.
To se najlakše može ilustrirati njihovim palačama.
Erdogan je prošle godine završio predsjedničku palaču u osmanskom stilu sa hiljadu prostorija vrijednu 615 milijuna dolara. Palača, navodno, služi da bi oslikala prosperitet zemlje i važnost Erdogana za preoblikovanje moderne Turske.
Putin ima raskošnu vilu na Crnom moru navodno vrijednu milijardu dolara i izgrađenu u baroknom stilu Zimske palače iz Sent Petersburga.
Međutim, Putin i Erdogan imaju i druge zajedničke sklonosti. Obojica su izgradili imidž snažnih vođa, obojica su potisnula opoziciju i kritičare i uvela strogu kontrolu nad medijima.
Putin, koji je kao i Erdogan odrastao u siromaštvu, bavi se sportom i njeguje imidž macho muškarca. Mediji su objavili njegove fotografije kako pozira pored tigra i kreće u ronilačku ekspediciju. Erdogan je izgradio imidž snažnog vođe svojim javnim istupima i bespoštednošću prema neprijateljima.
Osim toga, obojica lidera se predstavljaju kao moralni stubovi društva. Erdogan je pobožan musliman i vođa na religiji zasnovane Stranke pravde i razvitka (AKP). Putin, koji je rekao da je osobno duboko religiozan, razvio je bliske odnose između Kremlja i Ruske pravoslavne crkve.
Sve navedeno ne samo da čini ovu dvojicu lidera beskompromisnim u domaćoj politici, ali i oblikuje njihov pristup međunarodnim odnosima.
"Obojica se donekle igraju međunarodne politike na način iz 19. stoljeća, sve ili ništa, ako jedan pobijedi, druga strana gubi. Mislim da se nijedan od njih neće povući jer oni su takva vrsta ljudi", kaže Bill Park sa Odsjeka za obranu i sigurnost King’s Collegea u Londonu.
Prostor za dijalog
Kada je 24. novembra Turska oborila ruski vojni avion, i Putin i Erdogan su zauzeli stav koji je u potpunosti u skladu sa njihovim karakterom.
Putin je nazvao obaranje "zabijanjem noža u leđa", sugerirajući da smatra Erdoganovu odluku izdajom starog prijatelja. Nakon toga je povisio ulog i rekao da su Rusiji nož u leđa zabili "saučesnici terorizma".
Erdogan je rekao da je Turska oborila avion da bi "obradila svoje granice i zaštitila braću u Siriji", misleći pritom na turkmenske pobunjeničke skupine u Siriji koje Ankara odavno podržava, a koje je Rusija bombardirala u blizini turske granice. Ti pobunjenici nisu cilj Moskve, njihov cilj je, kako kaže Kremlj, samo "Islamska država".
Obaranje ruskog aviona jedan je od najozbiljnijih incidenata između NATO-a i Moskve od završetka Hladnog rata i nemoguće je predvidjeti kojim smjerom će se kriza nastaviti nakon ovoga.
Obje države su 25. novembra signalizirale da neće započeti vojnu akciju jedna protiv druge.
"Nemamo namjeru ratovati sa Turskom", rekao je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov.
Erdogan je, također, kazao da Ankara nema namjeru povećavati napetost sa Rusijom.
Međutim, s obzirom na prirodu ruskog i turskog predsjednika, malo je razloga za očekivati da će se ove dvije države vratiti nekadašnjim prijateljskim odnosima, unatoč njihovim ekonomskim vezama.
"Nadam se da sukob neće eskalirati, ali smatram da ćemo sada svjedočiti Hladnom ratu između Turske i Rusije. Putin ovo neće oprostiti, a Rusija ima mnogo sredstava na raspolaganju da učini stvari vrlo teškim za Tursku", kaže Jenkins.
Turska je glavno tržište za izvoz ruskog gasa putem cjevovoda koji ide ispod Crnog mora, a posjetitelji iz Rusije čine znatan udio u turskom turizmu. Turska se istovremeno bori sa tursko-kurdskim separatističkim skupinama, tzv. Kurdistanskom radničkom strankom (PKK) na svom jugoistoku, što Moskvi nudi dodatnu potencijalnu tačku za stvaranje pritiska.
S druge strane, Turska ima vrlo malo utjecaja u Rusiji. Turska ima najveću važnost za Rusiju kao tranzitna država u planovima Moskve da jednog dana izgradi plinovod prema Južnoj Europi.
Međutim, taj projekt nazvan "Turski tok" prošle godine blokirala je Europska unija zbog optužbi da ruska kompanija Gazprom na taj način pokušava zavesti monopol na europskom tržištu.
