Nema tu velike dileme - izjava godine veže se uz još uvijek posve neobjašnjeni potez godine - ostavku bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera, koji je u lipnju s visoka, dok je još bio visoko, podnoseći ostavku bez obrazloženja, upitao novinare:
„Što me tako gledate?“
Gledali su novinari Sanadera u čudu kako odlazi. Neka objašnjenja će u vezi nekih korupcionaških afera, kako stvari stoje, trebati dati i USKOK-u. Prije ostavke, bivši premijer je početkom godine digao prašinu jer se vozio u skupocjenom BMW, istovremeno priznajući da je država u banani.
Nije skupocjena limuzina mogla proći bez komentara predsjednika države, Stipe Mesića:
„Mislim da je bolje se voziti u BMW, nego u banani.“
Provozao se i Mesić primorskim dijelom Slovenije početkom godine, u siječnju, kad je rekao: „Da nije bilo hrvatskih partizana, Slovenci bi gledali more s 20 kilometara udaljenosti“. Poslije je malo reterirao:
„To je slikovito izražavanje.“
BANANA REPUBLIC, REPUBLIC BANANA
Stiješnjeni u sadašnjosti, bila to slovenska blokada ili rastući kriminal za kojeg hrvatska ima premalo zatvora, hrvatski političari rado zagrabe u ropotarnicu povijesti. Damir Kajin ode tako u veljači 60 godina unazad, na Goli otok:
„Možda bi mogli obnoviti na neki način i taj otok. Čuo sam ovdje u klupama jedan originalni prijedlog - kako staviti arene u funkciju. Možda bi ih privremeno, dok se ne održavaju velika takmičenja, mogli pretvoriti u zatvore.“
Arene za svjetsko rukometno prvenstvo uglavnom zjape prazne, kao kakvi mali Obrovci, a i kad se igralo, početkom godine, hrvatski rukometaši nisu uspjeli osvojiti zlato. Zašto? Objasnila nam je baba Ivana Balića:
„Puno su se trudili, ali su za sve suci krivi.“
A koješta nam objašnjava i splitska grupa Zinedin Zidan:
„Naša ekonomija - savršenstvo
Na životni standard čisto blaženstvo
Koji će nam đava inozemstvo
Koji će nam đava svjetsko prvenstvo.
Banana Republic, Republic Banana.“
Arene su promakle zemlji koja je debelo ulazila u krizu. Da bi se pokrpao proračun, dolaskom Jadranke Kosor uveden je krizne porez, kaže vlast, a narod i opozicija ga drugačije zovu.
„Harač rajo, harač treba. Oni odgovaraju: Hljeba, hljeba gospodaru, ne vidjesmo davno hljeba“, recitirao je ljetos saborski zastupnik HNS-a, Goran Beus Richemberg.
Štednja je stisla sa svih strana. Dok su u Hrvatskim autocestama po dva puta bojali tunele, ministar financija Šuker je zazivao srednjoškolce da ne idu na ekskurzije u inozemstvo, a glasne kritike su doživljavali i Romi radi veselica za svoj dan. Saborski zastupnik, Nazif Memedi:
„Neće biti pretjerano, kao što je neko mislio. Normalno, svjetski Dan Roma je manifestacija koja se slavi glazbom. Alkohol i piće u granici mjere. Svjetski dan je jednom godišnje i nemamo tu što razgovarati.“
"MAJ NAJME JE..."
Tko će obilježiti godinu svojim izjavama nego političari? Splićani su, kritizirajući političare, za gradonačelnika izabrali Željka Keruma, koji se ubrzo pokazao kao političar i to do zla boga štetan:
„Srbi nisu nikada dobro donijeli, pa neće ni sada, kao ni Crnogorci. Ko god sa njima posluje, neće dobro proći.“
A da bi bio pravi političar, Kerum, koji je rodom iz Muća, iz splitske Zagore, osnovao je i stranku koju je nazvao Građanskom.
Pisac i Splićanin Igor Mandić se na HTV-u nije mogao čudom načuditi:
„On je građanin iz Muća, ili iz Zagore, pa prema tome on predstavlja pretežno taj element. Teško da tamo, neko osnuje Građansku stranku. Mogla bi biti Mućka, Mućkaroška ili Vlaška stranka, ali Građanska teško.“
Čudio se Mandić ili ne, stranka je Građanska. Kerum kaže „tako joj se ime zove“, potvrđujući kvalifikaciju da ne govori ni jedan strani jezik, a da se materinjim služi pasivno.
No, tu je splitski gradonačelnik pošteniji od zagrebačkog, Milana Bandića, koji ima sličan problem, ali i potrebu da tvrdi da korektno govori francuski i engleski, na kojem se ovako predstavlja:
„Maj najme je Milan Bandić.“
Kad mu je takav engleski, kakav mu je tek francuski? Pokazat će, ako slučajno postane predsjednik. Tada neće biti više „maj najme“ nego „meni ajme“.
„Što me tako gledate?“
Gledali su novinari Sanadera u čudu kako odlazi. Neka objašnjenja će u vezi nekih korupcionaških afera, kako stvari stoje, trebati dati i USKOK-u. Prije ostavke, bivši premijer je početkom godine digao prašinu jer se vozio u skupocjenom BMW, istovremeno priznajući da je država u banani.
Nije skupocjena limuzina mogla proći bez komentara predsjednika države, Stipe Mesića:
„Mislim da je bolje se voziti u BMW, nego u banani.“
Provozao se i Mesić primorskim dijelom Slovenije početkom godine, u siječnju, kad je rekao: „Da nije bilo hrvatskih partizana, Slovenci bi gledali more s 20 kilometara udaljenosti“. Poslije je malo reterirao:
„To je slikovito izražavanje.“
BANANA REPUBLIC, REPUBLIC BANANA
Stiješnjeni u sadašnjosti, bila to slovenska blokada ili rastući kriminal za kojeg hrvatska ima premalo zatvora, hrvatski političari rado zagrabe u ropotarnicu povijesti. Damir Kajin ode tako u veljači 60 godina unazad, na Goli otok:
„Možda bi mogli obnoviti na neki način i taj otok. Čuo sam ovdje u klupama jedan originalni prijedlog - kako staviti arene u funkciju. Možda bi ih privremeno, dok se ne održavaju velika takmičenja, mogli pretvoriti u zatvore.“
Arene za svjetsko rukometno prvenstvo uglavnom zjape prazne, kao kakvi mali Obrovci, a i kad se igralo, početkom godine, hrvatski rukometaši nisu uspjeli osvojiti zlato. Zašto? Objasnila nam je baba Ivana Balića:
„Puno su se trudili, ali su za sve suci krivi.“
A koješta nam objašnjava i splitska grupa Zinedin Zidan:
„Naša ekonomija - savršenstvo
Na životni standard čisto blaženstvo
Koji će nam đava inozemstvo
Koji će nam đava svjetsko prvenstvo.
Banana Republic, Republic Banana.“
Arene su promakle zemlji koja je debelo ulazila u krizu. Da bi se pokrpao proračun, dolaskom Jadranke Kosor uveden je krizne porez, kaže vlast, a narod i opozicija ga drugačije zovu.
„Harač rajo, harač treba. Oni odgovaraju: Hljeba, hljeba gospodaru, ne vidjesmo davno hljeba“, recitirao je ljetos saborski zastupnik HNS-a, Goran Beus Richemberg.
Štednja je stisla sa svih strana. Dok su u Hrvatskim autocestama po dva puta bojali tunele, ministar financija Šuker je zazivao srednjoškolce da ne idu na ekskurzije u inozemstvo, a glasne kritike su doživljavali i Romi radi veselica za svoj dan. Saborski zastupnik, Nazif Memedi:
„Neće biti pretjerano, kao što je neko mislio. Normalno, svjetski Dan Roma je manifestacija koja se slavi glazbom. Alkohol i piće u granici mjere. Svjetski dan je jednom godišnje i nemamo tu što razgovarati.“
"MAJ NAJME JE..."
Tko će obilježiti godinu svojim izjavama nego političari? Splićani su, kritizirajući političare, za gradonačelnika izabrali Željka Keruma, koji se ubrzo pokazao kao političar i to do zla boga štetan:
„Srbi nisu nikada dobro donijeli, pa neće ni sada, kao ni Crnogorci. Ko god sa njima posluje, neće dobro proći.“
A da bi bio pravi političar, Kerum, koji je rodom iz Muća, iz splitske Zagore, osnovao je i stranku koju je nazvao Građanskom.
Pisac i Splićanin Igor Mandić se na HTV-u nije mogao čudom načuditi:
„On je građanin iz Muća, ili iz Zagore, pa prema tome on predstavlja pretežno taj element. Teško da tamo, neko osnuje Građansku stranku. Mogla bi biti Mućka, Mućkaroška ili Vlaška stranka, ali Građanska teško.“
Čudio se Mandić ili ne, stranka je Građanska. Kerum kaže „tako joj se ime zove“, potvrđujući kvalifikaciju da ne govori ni jedan strani jezik, a da se materinjim služi pasivno.
No, tu je splitski gradonačelnik pošteniji od zagrebačkog, Milana Bandića, koji ima sličan problem, ali i potrebu da tvrdi da korektno govori francuski i engleski, na kojem se ovako predstavlja:
„Maj najme je Milan Bandić.“
Kad mu je takav engleski, kakav mu je tek francuski? Pokazat će, ako slučajno postane predsjednik. Tada neće biti više „maj najme“ nego „meni ajme“.
