Izbori u BiH: Između govora mržnje i prava na mišljenje

Iako je broj pristiglih prigovora i žalbi u toku dosadašnje izborne kampanje bio manji u odnosu na prethodne godine, to ne znači da je govora mržnje manje.

Štefica Galić danas preživljava vjerovatno najteže trenutke u svom životu. Nakon što je u javnost izašao film o njenom pokojnom suprugu, humanisti Neđi Galiću koji je u ratu spasio mnoge bošnjačke porodice, pretučena je i verbalno zlostavljana u svom rodnom Ljubuškom.

Iako je od premijere dokumentarnog filma prošlo dva mjeseca, zahvaljujući medijskom linču pojedinih hercegovačkih portala, Štefica i danas živi u strahu:

„Mediji su sve potakli. Ljubuški online info portal je pozvao na linč moje familije i mene. Oni su to danima svojim komentarima činili. I još neki novinari su pisali tekstove pozivajući na linč.“

Iako je udruženje BH novinari podnijelo sedam kaznenih prijava zbog klevete, teško je vjerovati da će bilo ko za patnje ove žene odgovarati. To je, kaže Štefica, inače urednica portala Tačno.net, i svojevrsna poruka, posebno novinarima u manjim sredinama - što se može desiti ako niste dio mase:

„Danas, poslije ovoga svega što se meni desilo, ja za sve što kažem odmah sutra očekujem hajku na mene ponovo.“

Primjer Štefice Galić na najbolji način opisuje što može napraviti govor mržnje u BiH koji prozvođači takve retorike često poistovjećuju sa uvredama ili, pak, pravom na drugačije mišiljenje, što se uvažava i u tijelima koja su u BiH zadužena za regulaciju medija.

Nedavna izjava Milorada Dodika u Srebrenici kako tamo nije počinjen genocid, odnosno kontekst u kojem je novinar napravio priču, zvanično nije govor mržnje, jer, kako pojašnjavaju iz Regulatorne agencije za komunikacije (RAK), u BiH za negiranje genocida ne postoje sankcije.

"Samo po sebi to nije govor mržnje. Čovjek iznosi svoje mišljenje šta se desilo uprkos i presudama Međunarodnog suda pravde. Postavlja se pitanje i njegovog prava na iznošenje mišljenja s obzirom da to konkretno pitanje nije regulisano zakonom. Ovdje, dakle, nije zabranjeno negirati genocid. I to samo po sebi u datom trenutku nije govor mržnje“, navodi Helena Mandić iz RAK-a.

Javni servisi eksponenti politike podjela

Inače, broj pristiglih prigovora i žalbi u toku dosadašnje izborne kampanje mnogo je manji u odnosu na prethodne godine, poručili su iz Centralne izborne komisije (CIK). Tek jedna prijava odnosila se na govor mržnje političkog subjekta.

Zanimljivo je kako su u tijelu zaduženom za elektronske medije, RAK-u, također zabilježili manje prijava u predizbornoj kampanji, i one su gotovo identične onima koje se odnose na političke partije.

„Do sada smo primili sedam žalbi i oko 13 prigovora. Do sada je mislim samo jedan slučaj vezan za govor mržnje i on je trenutno u postupku“, navodi Irena Hadžiabdić iz CIK-a.

Manji broj registrovanih slučajeva ne znači da govora mržnje u BiH nema, naprotiv, u haotičnom političkom stanju, kakvo živi BiH, ponekad je teško povući distanacu između govora mržnje i prava na mišljenje, odnosno uređivačku politiku, slaže se i ekspert Vijeća Evrope za političke kampanje i medijsko izvještavanje Henrik Hensen. S druge strane podvlači:

„Izvještavanje je i dalje dalako od profesionalnih standarda. Mnogo toga se treba uraditi na profesionalizaciji, što podrazumijeva nepristrasno izvještavanje. To također podrazumijeva medije koji su u stanju da se nose sa nacionalističkom retorikom, ne samo da ponavljaju ono što je rečeno nego da postavljaju kritička pitanja.“

A kritička pitanja je gotovo nemoguće postaviti u zemlji koja i danas ima podijeljen medijski prostor. Najočitiji primjer su tri javna servisa koja su podijeljena i teritorijalno i etnički. I koja su, kako dodaje Mehmed Agović, nekadašnji direktor Javnog RTV servisa, često eksponenti upravo politike koja producira govor mržnje:

„Ako mi imamo tako podijeljene javne servise, tako podijeljenu medijsku scenu, to će u jednom dijelu zemlje biti normalno, u drugom će biti nenormalno. Podijeljeni medijski prostor u BiH zapravo proizvodi tri istine, proizvodi neslaganje, proizvodi cijepanje, proizvodi podjele među ljudima.“

„Srbi pretukli Bošnjaka u klubu“, „Bošnjačko Sarajevo opet ponizilo Hrvate“, „U Sarajevu brutalno pretučena Srpkinja“... - ovo su samo neki od naslova koji su se mogli pročitati posljednjih dana u bh. dnevnim novinama i koji nisu direktno vezani za izbore u BiH, ali jesu za govor mržnje i službeno su registrovani putem Vijeća za štampu BiH koje regulira ovo pitanje. O sankcijama za sada nema informacije.

Vijeće koje odnedavno prati i web portale oštro je reagiralo na tekstove kojima se nastavlja medijski linč Štefice Galić. Umjesto isprike koja je zatražena, za vijeće je stigla naslovinca sa fašističkim sloganom i pozdravom iz „trećeg entiteta“.