Napuštajući ratom pogođenu Gazu, palestinska porodica El-Barawi stigla je prije gotovo dvije godine u mostarski kamp Salakovac, očekujući da će on biti, tek, kratka i usputna stanica na njihovom izbjegličkom putu.
U Bosnu i Hercegovinu su došli krajem novembra 2023., bježeći pred stradanjima i s nadom u skoro okončanje rata, koja je raspršena nakon niza bezuspješnih pokušaja primirja.
"Bili smo uvjereni da ćemo se vratiti. No, loše vijesti i danas dolaze iz Gaze. Imam tamo sestru i do sada je 13 puta preselila iz jednog dijela zemlje u drugi. Naravno da bismo se voljeli vratiti, ali je to nemoguće", kaže 62-godišnji Samir El-Barawi.
Porodična kuća, koja se nalazila oko 700 metara od granice sa Izraelom, zapaljena im je na samom početku rata, a Samir ističe da je vrijeme da izbjeglički kamp zamijene trajnim domom u BiH.
"U izbjegličkom kampu nije loše, ali ne možeš tu zauvijek ostati. Djeca su porasla i ne možeš cijeli život biti u kampu, moraš imati svoj krov nad glavom", kaže on za Radio Slobodna Evropa (RSE).
U grupi bh. državljana i njihovih srodnika, 30-ak Palestinaca pronašlo je utočište u BiH, otkako je Izrael započeo rat u Pojasu Gaze, kao odgovor na napad Hamasa koga Evropska unija i Sjedinjene Države smatraju terorističkom grupom.
U mostarskom izbjegličkom kampu do danas je ostala smještena Samirova višečlana porodica - supruga koja je državljanka BiH, te djeca i unuci.
Ostali Palestinci koji su izbjegli iz Gaze borave na privatnim adresama.
Kako do novca za kupovinu kuće?
U mostarskom izbjegličku kampu Salakovac, kojim rukovodi Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, porodica El-Barawi, ima osiguranu hranu i osnovnu medicinsku pomoć.
"Strpljivi smo i u kampu nije loše. Imamo mjesto za spavanje, hranu, struju, toplu vodu. Imaju i pravila, pa recimo moraš najaviti posjete, što je razumljivo. No, moraš imati svoj krov nad glavom. Navikli smo u Mostaru. Djeca tu idu u školu", kaže Samir.
Rješenje za svoju porodicu i put ka napuštanju izbjegličkog kampa, on vidi u kupovini kuće u Mostaru, koja bi ih koštala 130.000 maraka (oko 65.000 eura).
Iako su svi počeli raditi, a i on ima povremene poslove, cijena je za njih i dalje previsoka, pa im podršku pruža humanitarna ogranizacija Pomozi.ba.
Ta organizacija pokrenula je sredinom jula akciju pomoći, a samo u prva četiri dana građani BiH donirali su više od 60.000 maraka (više od 30.000 eura).
"Kuća će trebati i adaptaciju. U njoj će živjeti svi, dakle, nekoliko porodica s petoro djece. Skromni su to ljudi i žele raditi, a ne milostinju. Žao nam je što ne mogu ostvariti veća prava i trudimo se koliko god možemo da im pomognemo", kazala je za RSE Saliha Rokša iz organizacije Pomozi.ba.
Više od 58.000 osoba poginulo je od početka rata u Gazi, od kojih je više od polovine žena i djece, podaci su tamošnjeg ministarstva zdravlja pod kontrolom Hamasa.
Rat je počeo upadom Hamasa na jug Izraela 7. oktobra 2023. godine, kada je prema izraelskim podacima, ubijeno oko 1.200 ljudi, a oteta 251 osoba. Većina talaca je puštena tokom prethodnih primirja.
Bez izbjegličkog statusa
Zakoni u Bosni i Hercegovini za tražitelje azila predviđaju dvije vrste zaštite - izbjeglički status i supsidijarnu zaštitu, koje odobrava Ministarstvo sigurnosti BiH.
Izbjegli Palestinci su, po dolasku u BiH, zatražili azil i većina ih je dobila tzv. supsidijarnu zaštitu, koja omogućava jednogodišnji boravak u BiH i ograničena prava.
Najveći obim prava, kao što su neograničeni boravak i mogućnosti dobijanja pasoša BiH, omogućava izbjeglički status, ali do danas, po dostupnim podacima, nije dodijeljen nijednom Palestincu iz Gaze.
Da izbjeglice iz Gaze nisu u BiH dobile odgovarajuću zaštitu upozoravao je posljednju godinu i UNHCR, ističući da supsidijarna zaštita ograničava pristup pravima i ne pruža izglede za trajno rješenje u BiH.
Osim grupe Palestinaca, koji su izbjegli iz Gaze, gdje rat ne jenjava gotovo dvije godine, posao u BiH traže i pojedini Palestinci sa Zapadne obale.
Mehatronički inženjer Ismail Suwan od početka godine stanuje u Sarajevu, sa suprugom koja je državljanka BiH.
U BiH mu je odobren jednogodišnji boravak, a nedavno je objavio oglas u kome traži posao, na jednoj od online platformi za zapošljavanje.
Sa iskustvom menadžera u industrijskoj proizvodnji, za RSE kaže da je aplicirao na nekoliko konkursa i dobio nekoliko poziva za razgovor.
Ukoliko ne dobije posao ili mu ne bude produžena dozvola za boravak u BiH, kaže da će se vratiti kući.
"Vratio bih se na Zapadnu obalu, sa suprugom, a ako do toga ne dođe, mislim da ću ostati ovdje, jer osjećam da mi je ovo kao drugi dom. Plaće su slične, ali su tamo životni troškovi veći", kaže on za RSE.
Izrael je osvojio Zapadnu obalu, Pojas Gaze i Istočni Jeruzalem - područja povijesne Palestine koje Palestinci žele za državu - u ratu na Bliskom istoku 1967. i od tada je izgradio naselja na Zapadnoj obali i stalno ih širio.
Izraelski čelnici tvrde da teritorije nisu okupirane u pravnom smislu, jer se nalaze na spornim područjima, ali ih Ujedinjene nacije i veći dio međunarodne zajednice smatraju okupiranim teritorijem.
Ismail ističe da je situacija na Zapadnoj obali neuporediva s ratom u Gazi, ali da je izuzetno teška.
Zbog toga, kako kaže, trpi i tržište rada, pa su mnoge firme, ili zatvorene, ili rade tek nekoliko dana u sedmici.
"Oni koji rade izvan prebivališta moraju imati jastuke u automobilima, jer ne znaju hoće li, zbog sve većeg broja izraelskih kontrolnih punktova, morati satima biti u automobilu, ili čak prespavati u njemu", kaže on.
Najviši sud Ujedinjenih naroda objavio je u julu prošle godine da je izraelska okupacija palestinskih teritorija i tamošnjih naselja nezakonita.
Suci Međunarodnog suda pravde (ICJ) u odluci su naveli da bi se Izrael trebao povući i da naseljima na Zapadnoj obali i u istočnom Jeruzalemu krši međunarodno pravo.
Slučaj proizlazi iz zahtjeva za pravnim mišljenjem Generalne skupštine UN-a iz 2022. godine, godinu prije rata u Gazi.
