Piše: Chris Rickleton
Ruska invazija na Ukrajinu i kasnija vojna mobilizacija Moskve pokrenuli su masovni egzodus ruskih građana u susjedne zemlje.
Također je iznjedren novi izraz, "relokant", koji se koristio za opisivanje stotina hiljada Rusa koji su se preselili u bivše sovjetske zemlje poput Kazahstana, Kirgistana i Gruzije od invazije u februaru 2022., piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Rusi su pobjegli iz svoje domovine kako bi izbjegli služenje vojnog roka, pobjegli od sve represivnije političke atmosfere i pronašli ekonomske mogućnosti koje su u njihovoj domovini, kako se činilo, brzo nestajale.
Priliv Rusa podstakao je žestoke rasprave u mnogim bivšim sovjetskim zemljama i imao je uticaja čak i nakon što su neki od migranata otišli dalje.
Iskustva ruskih migranata bila su u centru pozorišne predstave pod naslovom "Ovdje.Almati", koja je 11. februara izvedena u najvećem kazahstanskom gradu Almatiju.
Produkcija ruske trupe 2act izvedena je u obliku niza monologa koji su se temeljili na intervjuima s ruskim migrantima, ukrajinskom izbjeglicom i lokalnim Kazahstancem.
Prvi monolog obuhvatio je iskustvo Tatjane, Ruskinje koja je pobjegla u Kazahstan automobilom sa suprugom nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin proglasio djelimičnu vojnu mobilizaciju u septembru 2022.
Naredba je izazvala prizore haosa na ruskim granicama dok su hiljade ljudi mahnito pokušavale napustiti zemlju avionom, automobilom ili pješice.
"Za početak, otišli smo u Pavlodar", rekla je Tatjana o njihovom putovanju u sjeveroistočni grad u Kazahstanu u koji je par prvi put stigao. "Ljudi su samo dolazili. Za lokalno stanovništvo ta brojka bila je nestvarna."
"Rusi su trčali od bankomata do mjenjačnica", rekla je. "Dočekali su nas volonteri. Dali su nam piće i hranu."
Njen muž, u 40-im godinama, nije očekivao vojni poziv. Ali nakon što su oficiri počeli ići od vrata do vrata u njihovom selu, koje se nalazi u blizini ruskog grada Kemerova, "skupili smo svoje stvari u roku od sat vremena", rekla je.
Tatjana je rekla da su ih roditelji smatrali izdajicama. Međutim, ni ona ni njen suprug nisu sumnjali da je rat bio pogrešan. "Samo su odlučili umjesto nas. Samo su odlučili učiniti grozne stvari u naše ime", rekla je, misleći na rusku vladu.
Oni koji nisu mogli pobjeći od regrutacije postali su svjedoci drugačije vrste haosa.
Još jedan monolog u predstavi temeljio se na iskustvima čovjeka koji je pogriješio otvorivši svoja vrata regrutima i našao se među više od 300.000 muškaraca mobiliziranih u Rusiji, prije nego što je na kraju pronašao način da pobjegne iz zemlje.
Pijanstvo i zbunjenost vladali su u vojnoj bazi gdje je prevezen u pripremi za upućivanje u Ukrajinu.
"Često nije bilo jasno zašto stojimo tamo po 45, 50 minuta", rekao je glumac koji glumi sredovječnog muškarca. "Svako malo bi prošao koji oficir. Ko je raspoređen u koji vod, ko ima koju specijalnost? Na kraju mi je sinulo da sam se mogao izvući odatle nakon dvije sedmice na poligonu jer nisam bio ni na jednoj listi!"
Rusi koji su se preselili u Kazahstan pronašli su gradove u kojima su mogli slobodno govoriti ruski i stanovništvo koje je uglavnom bilo gostoljubivo.
Ali njihov dolazak u Almati, baš kao i u gradovima u Kirgistanu, Uzbekistanu i Gruziji, povećao je troškove života. Sve veće cijene ubrzo su postale izvorom lokalnog gnjeva.
"Prije sam mogao iznajmiti jednosobni stan za 80.000 tenge ili do 120.000 tenge (manje od 300 dolara). Nakon poplave izbjeglica, koštao je 200.000-250.000", požalio se Kazahstanac Artur, čiji je monolog pročitao jedini kazahstanski glumac u predstavi.
Mješoviti parovi i složeni identiteti
Ispostavilo se da je Artur rođen u Rusiji od roditelja etničkih Kazahstanaca, a kasnije se u životu preselio u Kazahstan, svoju pradomovinu.
Njegovi stavovi su na neki način obojeni iskustvima iz Rusije, gdje su mu, kako je rekao, ruski ultranacionalisti ubili ujaka.
Nikada se nije osjećao dobrodošlim u najvećim gradovima Rusije, rekao je, a sada zahtijeva "čvrstu migracijsku politiku". Novopridošli Rusi, požalio se, mogli bi barem pokušati da pravilno nauče kazahstanski jezik.
Format monologa prekinut je samo jednom prilikom, kako bi se rekonstruisali intervjui trupe s parom, anonimnim etničkim Tatarom iz Rusije i njegovom ukrajinskom partnericom Marijom.
Par se upoznao na internet stranici Black Desert, online ratnoj igrici za više igrača, gdje se Marija našalila da ju je njen budući dečko "konstantno ubijao".
Međutim, rat je postao stvarnost kada se neimenovani grad te žene našao na meti ruskih zračnih napada tokom prvih sedmica invazije.
"Isprva nisam razumjela", rekla je glumica koja je glumila ženu. "Tada su počele eksplozije. Bilo me je strah. Ili sam sjedila u podrumu ili se skrivala u kupatilu."
Muškarac se prvo preselio u Kazahstan, gdje ju je čekao. Kad su se napokon lično upoznali, par se smjestio u ljetovalište u blizini Almatija.
Marija je kao migrantica dobila zabranu rada. Njen partner se oslanjao na nestabilan posao kao slobodni računovođa za ruske klijente. "Ali kako je posao bio plaćen u rubljama, zarađivao sam sve manje nakon preračunavanja (u tenge)", rekao je glumac koji glumi tog čovjeka.
Njihovi su se finansijski problemi umnožili nakon požara u kući u kojem su izgubili većinu svoje imovine.
Vlasnik stana tražio je odštetu kao i pasoš Marijinog partnera kao garanciju.
Rado ga je predao. "Samo bih volio da se mogu tako lako odreći ruskog državljanstva", rekao je glumac koji igra tog čovjeka.
Nade za budućnost
Intervjui trupe 2acta zamrznuti su u vremenu, a reditelj predstave Vitalij Šengirejev kaže da su se neki od sagovornika u međuvremenu vratili u Rusiju.
Početkom 2023. Kazahstan je pooštrio imigracijska pravila, otežavajući Rusima boravak u zemlji duže vrijeme bez stalnog boravka, kojeg je teško dobiti.
Nekoliko Rusa intervjuisanih za produkciju također je priznalo da žude za domom.
Gotovo svi sagovornici izrazili su nadu da će ruski rat u Ukrajini završiti, iako je jedan rekao da ne može u potpunosti podržati ideju ukrajinske pobjede. "Ako ukrajinske oružane snage pobijede, (Rusija) će biti poražena zemlja i u tome nema ničeg dobrog", rekao je glumac koji igra tog čovjeka.
Ta vrsta ambivalencije iritira neke lokalne stanovnike u zemljama u koje su se ruski migranti preselili. U zemljama poput Kazahstana, koji je patio od ruskog imperijalizma, neki aktivisti su pozvali Ruse da zauzmu čvrst stav prema Kremlju i riješe se istorijskih nevolja.
Međutim, u centralnoj Aziji, autoritarne vlade pod pritiskom Kremlja i znatnih proruskih segmenata društva oklijevale su tolerisati antiratni aktivizam novih ruskih migranata.
Predstava je samo posljednja u produkciji trupe 2acta, čija se mala dvorana nalazi u stražnjem dijelu jednog od najstarijih trgovačkih centara u Almatiju. Na čelu trupe su Šengirejev i njegova supruga, oboje iz ruskog grada Magnitogorska.
Grupa tvrdi da je lokalni interes za njenu produkciju, koja je nekad komična a ponekad ozbiljna, sada porastao nakon teškog početka.
No, za jednog člana publike, potresne priče u predstavi "Ovdje.Almati" pokazale su se kao previše. Taj gledalac je bio ruski migrant koji je rekao da je nevoljko donio odluku da će se idućih dana vratiti u domovinu.
Prolazeći pokraj Šengirejeva tokom pauze, reditelju predstave je rekao: "Hvala vam što ste me pripremili za moju zemlju".
Facebook Forum