Piše: Reid Standish
Nove investicije u Rusiji preko kineske Inicijative Pojas i put (BRI) pale su na nulu u prvoj polovini 2022., dok je Kina smanjila ulaganja u Pakistanu za 56 procenata tokom istog perioda.
To su navodi novog izvještaja Centra za zelene finansije i razvoj pri Univerzitetu Fudan u Šangaju koji ukazuje na nove tendencije suočene s prepoznatljivim vanjskopolitičkim poduhvatom kineskog predsjednika Si Đinpinga okarakterisanim kao "projekat stoljeća".
I Rusija i Pakistan su se nalazili u vrhu kineskih investicija za razvoj i troškova Inicijative Pojas i put. Moskva je potpisala sporazume vrijedne dvije milijarde dolara samo tokom 2021., dok je Islamabad primio 62 milijarde za infrastrukturne i energetske projekte poznate kao Kinesko-pakistanski ekonomski koridor (CPEC).
Izvještaj Univerziteta Fudan naglašava prirodu promjena Pojasa i puta koji se prilagođava kombinaciji nekoliko faktora: poteškoćama u globalnoj ekonomiji, promjeni položaja Kine u svijetu i činjenici da se mnoge države koje su uzele kredite preko Inicijative sada suočavaju s rastućom dužničkom krizom.
Inicijativa Pojas i put je u opadanju već nekoliko godina kako je Peking postajao sve neskloniji riziku. Izvještaj pokazuje ukupno 28,4 milijarde dolara kineskih investicija u 147 države obihvaćenih Inicijativom tokom prve polovine 2022. što je pad u odnosu na 29,6 milijardi za isti period prošle godine.
Ubrzana ekspanzija Pojasa i puta od 2013. pomogla je Kini da postane najveći svjetski izvor razvojnih kredita, a to kako Peking upravlja programom u budućnosti imaće globalne posljedice.
Kako bismo saznali više, Radio Slobodna Evropa (RSE) je razgovarao sa Christophom Nedopilom Wangom, direktorom Centra za zelene finansije i razvoj pri Univerzitetu Fudan, koji je pomogao u sastavljaju izvještaja.
RSE: Jedna od stvari koje se izdvajaju iz vašeg izvještaja je to da Kina povećava investicije u naftu i prirodni gas, koje čine oko 80 posto kineskih investicija u inostranstvu za prvu polovinu 2022. i 66 procenata kineskih graditeljskih ugovora.
Saudijska Arabija je postala glavni primalac kineskih investicija zajedno s drugim državama na Bliskom istoku. Šta to govori o trenutnom stanju Inicijative Pojas i put i gdje to vodi?
Christoph Nedopil Wang: U izvještaju iz 2021. moglo se vidjeti da je jedan od glavnih primalaca kineskog angažmana Irak, slično je bilo s projektima za fosilna goriva. Mislim da jedna od interpretacija koju objašnjavamo je to da investicije koje podržavaju izvore rastu jer tu postoji način da se smanji rizik.
Kina je pokušavala da upravlja finansijskim rizicima iz niza razloga, uključujući to da generalna kineska ekonomija nakon COVID-19 pandemije, kao i u zemljama članicama Inicijative Pojas i put, nije imala očekivane efekte. Stoga je mnogo teže dobiti projekte koje sponzoriše kineska vlada ili državne garancije od ovih (BRI) zemalja za niz drugih projekata.
Dok, ako imate projekte podržane resursima kao što su nafta i prirodni gas, relativno je jasno kako ćete vratiti uloženi novac. Stoga su ti projekti obično puno manje rizični i prilično unosni, naročito na današnjim tržištima gdje fosilna goriva imaju visoke cijene.
RSE: Još jedna stvar na koju ukazuje izvještaj jeste da neke države koje su bile vodeći partneri u Inicijativi Pojas i put nisu dobile ništa od Kine ove godine, među njima je i Rusija. Da li je razlog za ovaj pad investicija u Rusiji to što Peking želi da izbjegne sekundarne sankcije Sjedinjenih Država zbog rata Moskve u Ukrajini ili da li postoje i drugi faktori koji pomažu da se ovo objasni?
Nedopil Wang: Ovo je prvi put da smo mogli da identifikujemo da nije bilo velikog sporazuma između Kine i Rusije. To se prije nije dešavalo, ali, naravno, sva pitanja i potencijalni razlozi za to zašto se ovo desilo trenutno su spekulacije.
Kina nikada nije potvrdila da pokušava da izbjegne te sankcije, ona i dalje trguje s Rusijom regularno, naročito s fosilnim gorivima. Tako da nije tačno da ne postoji angažman između Rusije i Kine. Radi se o tome da nema izgradnje i investicija koje su zabilježene u prvoj polovini 2022. Može biti da Peking igra na sigurno i smanjuje rizik od bilo kakvih sekundarnih sankcija, ali takođe može biti i drugih faktora koji stoje iza toga.
To se odnosi na druge zemlje koje su zabilježile pad kineskih angažmana, kao što je Egipat. Mislim da nije moguće reći da je to trend i da je razlog ovog pada to što je Egipat izgubio naklonost Pekinga. Kina zapravo gradi dosta novog kapitala u Egiptu i zato je nezahvalno izvoditi velike zaključke za period od pola godine. Neki veći dogovori mogu biti najavljeni kasnije tokom godine tako da je još uvijek donekle teško dešifrovati dugoročne trendove.
RSE: Ali, da li vas ovi padovi iznenađuju? Čini se da je to promjena koju valja primjetiti, naročito što se tiče Rusije, s obzirom na to kako su stvari stajale proteklih godina.
Nedopil Wang: To je definitivno iznenađenje. Prvi put da nismo mogli da vidimo angažman s Rusijom za bilo koji vremenski period.
Ali, ponavljam, trenutno možemo samo spekulisati oko tačnih razloga i neće biti zvaničnog objašnjenja iz Kine o tome zašto se to dešava.
RSE: Angažman Kine u Pakistanu preko CPEC bio je jedan od prepoznatljivih projekata u Inicijativi Pojas i put. Ali vaša otkrića pokazuju da su investicije pale za 56 procenata. Šta biste rekli da je glavni razlog za ovo i šta to govori o budućnosti projekta generalno?
Nedopil Wang: Pakistan je od uspostavljanja Inicijative Pojas i put i CPEC-a bio jedan od najprominentnijih koridora i Kina i Pakistan su razmijenili niz impresivnih ugovora za izgradnju infrastrukture, energetskih postrojenja, puteva i želježničkog transporta tokom proteklih godina.
Pakistan je prošao kroz velike političke promjene prošle godine a ove godine Kina je napravila reevaluacije političkih rizika, kao i reevaluacije o trenutnoj ekonomskoj situaciji u zemlji, koja nije jaka koliko je bila kada su započete mnoge od ovih investicija.
Imajući to na umu, možda i nije iznenađenje. Vjerovatno je dobro da CPEC ima jedan period pauze i napravi procjene kakvi projekti ga vode naprijed i šta radi a šta ne, kao i šta je potrebno.
RSE: Ulazimo u interesantan period kada Inicijativa Pojas i put ulazi u 10. godišnjicu. Poduhvat se već promijenio i prilagodio na mnogo načina. Trenutno se raspravlja o potencijalnoj inostranoj dužničkoj krizi koja raste s Pojasom i putom. Mislite li da ovi problemi potiču Peking na preispitivanje ekonomskih rizika od tipa pozajmljivanja za velike infrastrukture kakav tradicionalno viđamo?
Nedopil Wang: Bio bih veoma iznenađen ako ne bi svi igrači u Kini, od ministara do finasijskih institucija kao i sektora razvoja promislili o svom angažmanu na mnogo različitih načina.
Ovi razlozi su da je generalno ekonomska situacija u mnogo država iz Inicijative Pojas i put sada drugačija. Mnogi sporazumi su postignuti kada su svi bili u harmoničnom raspoloženju vjerujući da mogu da razviju u finansiraju bilo šta. To se promijenilo. Bilo je nekih kriza državnog duga i neispunjavanja obaveza u nekim zemljama BRI-a, a one su s Kinom pokušavale ponovo da pregovaraju o svom dugu.
Sada postoji jasno prepoznavanje rizika kao i smanjeni apetit za daljim finanjskim angažmanom. Trenutno imate i druge prepreke, kao što je to što Kina koja ima vrlo stroge kontrole putovanja zbog COVID ograničenja.
Sada je veoma teško za kineske menadžere i kineske menadžere za razvoj da putuju iz Kine u bilo koju od zemaja Inicijative Pojas i put kako bi pravili dogovore ili da naprave procjene i provjere i planiraju velike projekte. To nanosi velike štete za sklapanje novih poslova. Ne znači da nema novih poslova, jer kineske kompanije i finansijske institucije imaju osoblje na terenu, ali stvari su sada mnogo neprohodnije.
Kina je takođe u drugačijoj situaciji kod kuće od one koja je bila 2015-17. kada je mnogo od ovih dogovora i ugovora iz Pojasa i puta ostvareno i potpisano. Kineske finansijske institucije fokusiraju mnogo svojih napora na podršku domaćoj ekonomiji i potencijalno su manje zainteresovane da dodaju još kredita za strane projekte. Tako da takođe postoji i reevaluacija koja se dešava u finansijskim institucijama.
Generalno gledano, mnogo je razloga zašto vidimo zaokret od velikih projekata ka manjim projektima.
Da se vratim na vaše prvo pitanje, raste fokus na ugovore oko prirodnih resursa. Na neki način, to su savršeni projekti za bilo koji razvojni sektor jer je rizik veoma mali. U osnovi, dobijete finansiranje i postoji direktniji način da se dobije povrat novca, što nije slučaj s drugim velikim infrastrukturnim projektima koji imaju mnogo duži period otplate s mnogo većim nesigurnostima.
Facebook Forum