BiH sigurno prolazi kroz jedan težak period u svojoj višestoljetnoj historiji, ocjenjuje u intervjuu za RSE predsjednik Predsjedništva BiH Željko Komšić .
Komšić: BiH još uvijek traži sebe i unutar sebe, a traži i postavlja se i prema drugim zemljama u regiji, prije svega prema svojim susjedima. Naravno, sve ono što je rat donio u BiH, a počeo je kao realizacija velikodržavnih projekata, poremetio je ustaljene odnose u BiH, pa onda sam Dejtonski mirovni sporazum koji nije riješio osnovno pitanje u BiH, osnovno političko pitanje koje i danas uzrokuje probleme u funkcionisanju političkog sistema, a to je nacionalno pitanje. Zapravo, cijela ta priča oko Dejtona i dejtonskog ustava uzrokovala je jednu veliku frustraciju na nivou kolektiviteta, na nivou naroda.
I bez poštenog rješenja tog pitanja i obračuna s onim što je ratno nasljeđe, a to su prije svega ratni zločini i ratni zločinci, i rješenja nacionalnog pitanja, etničkog pitanja u BiH situacija se neće stabilizovati. Mi smo danas svjedoci da su svi nekako frustrirani kao pripadnici određenih naroda - a ove koji spadaju u red ostalih, nacionalne manjine, njih niko i ne pominje - dakle, Hrvati kao najmalobrojniji narod koji, ruku na srce, nema sve ustavne mehanizme koje imaju ostala dva naroda; Bošnjaci kao narod koji je najviše stradao u ratu i koji očajno želi i treba pravdu da bi vjerovao u pravdu i u dobrotu generalno; Srbi, na kraju-krajeva, koji misle da su Republikom Srpskom zaokružili neki svoj prostor i to drže kao neko svoje prirodno pravo su uvijek frustrirani jer ostali tako neće - neće druga dva naroda, neće ostali, jer hoće ravnopravnost u BiH.
Po meni, izlazak iz ovakve političke krize može se gledati na tri pravca koja držim bitnim: promjena Ustava, možda se mnogi neće složiti sa mnom, ali na principima ZAVNOBiH-a. To je po meni jedino pošteno prema svima u BiH, i prema narodima i prema pojedincima; ekonomski razvoj koji može preporoditi ovu zemlju koja ima puno potencijala, ima puno energetskog i poljoprivrednog potencijala, ima puno drugih vrsta resursa koje mi ne koristimo, da ne govorim o mineralnim bogatstvima i vodi koju imamo. Mi se prema tome tako bahato ponašamo. Znate šta je voda danas u svijetu? To je u dobrom dijelu svijeta skuplje od nafte i od zlata; i ono što je naše ratno nasljeđe, što mi moramo završiti u ime naše djece, a to je obračun sa ratnim zločinima i ratnim zločincima, a podrazumijeva da svi sami sebi priznamo prvo istinu o sebi, ma kakva ona bila, pa da onda drugima dijelimo lekcije.
Komšić: Ja mislim da se oni neće dogovoriti, nažalost. I ono što je meni problem, ono što je bilo ponuđeno i što je kolalo po papirima kao prijedlozi, po mom mišljenju daleko je od idealnog, daleko je od onoga što bih ja volio, ali ipak bio je neki prijdlog. Po meni nije dobar, ali je bio neki prijedlog. Međutim, ne postoji nikakva spremnost za bilo kakav dogovor, koliko ja dosad vidim. Možda se desi čudo, ali ne postoji nikakva spremnost za dogovor. To je koncept koji, prije svega, diktira Milorad Dodik. Može mu se, ustavno uređenje BiH mu je to omogućilo, nažalost. On to ne upotrebljava, nego zloupotrebljava. I dok je tako, dok pričamo na način da ja moram pristati na sve što on hoće, a on ne mora na ništa što bih ja možda volio da vidim ili hoću, onda tu nema nikakvog kompromisa i dogovora. Ne može se dogovarati na načinda da vi pričate sa ljudima, sa politikama, sa bilo kim koji kažu .’Ja neću ništa da mijenjam i hajdemo se dogovarati.’ O čemu se onda dogovaramo? Dogovaramo se onda da ja priznam samo to što ti hoćeš. A to nije tako, nije pametno, nije dobro. Nije dobro zbog unutrašnjopolitičke situacije u BiH, nije dobro ni zbog NATO-a i EU koji su pred nas postavili zadatke i rekli: ’Vi morate promijeniti Ustav ako hoćete i u NATO i u EU’. Dakle, ako je to uvjet oko kojeg se slažemo, a k’o biva svi se slažemo da hoćemo i u NATO i u EU, pa šta je onda je logično? Dajte da sjednemo, da se dogovrimo kako ćemo živjeti u ovoj BiH. Ne mora ništa radikalno biti, ali malo, pomalo, mora biti pomak na bolje, a ne da mi kažeš: ’Meni je dobro, ja neću ništa’, a živimo u istoj zemlji. Pa ne može tako.
Komšić: Znate šta, može mu se. Neću ja reći da je to strah međunarodne zajednice od Dodika. Nije to strah. Prije svega, pogledajte koga predstavljaju ti predstavnici međunarodne zajednice, pa će vam biti sasvim jasno da se oni ne plaše gospodina Dodika, ali očigledno da idu uz dlaku Dodiku. Zašto? Zato što međunarodna zajednica, pogotovo neki krugovi u EU su bili jako zabrinuti time šta će se desiti kad Kosovo proglasi nezavisnost. I sad pokušavaju Srbiju da smire kompenzirajući joj gubitak Kosova povećanjem političkog uticaja u BiH. Dodik im se tu apsolutno uklapa. Kod Milorada Dodika je jasno šta je on i ko je on. On je, po meni, čovjek koji ne samo BiH kao cjelinu nego prije svega one na koje se on najviše poziva, a to su Srbi, ljudi koji žive u RS-u, pa i njegova partija pa i njegovo okruženje, može skupo koštati. Jer znate kako se kaže, i to je stvarno istina - i Milošević je slično mislio kao i on: ’Mogu kako hoću i dokad hoću.’ Možeš kako hoćeš, ali ne možeš dokad hoćeš - to je uvijek tako bilo tako u životu, ne samo ovdje kod nas nego bilo gdje. Dakle, morao bi da vodi računa o tome, a ne da nastupa na ovakav način koji će možda upravo on da plati, na kraju-krajeva, najviše. Milošević vam se isto tako ponašao. Ko je bio kao on? Pun sile i moći. I njemu su tetošli ti isti stranci. A kad krenu kola nizbrdo, onda te svi ostave. Dakle, tako se može i njemu desiti.
Komšić: Nije nikakav tajna koji je to diplomata. Riječ je o Carlu Bildtu - i te smo informacije dobili iz Švedske. Naš ambasador u Švedskoj je prije godinu dana dobio zadatak da upita ministra Bildta da li je to tačno da on osuđenog ratnog zločinca obilazi u zatvoru na njegov rođendan, što je samo po sebi suludo. Odgovor koji smo dobili tada preko šefa njegovog kabineta jeste bio da gospodin Bildt ne želi da odgovori na to pitanje, što je po meni sasvim dovoljan odgovor. Pazite koincidencije - počinje suđenje Karadžiću, Biljana Plavšić na slobodi. Zamislite da su naciste puštali poslije 1945. iz zatvora i da je neko tražio za njih pomilovanje pod izlikom stari su, bolesni su. Pa proglasili bi ga svi luđakom. Dakle, puno je licemjera prošlo kroz ovu zemlju - mislim prije svega na strance, mada i u nas ima puno, pogotovo političara, licemjera. Ne sumnjam da će to prestati, ali bar nismo toliko naivni da ne znamo da ih prepoznamo.
RSE: Gospodine Komšiću, da kažemo riječ-dvije o sadašnjem trenutku u kojemu se nalazi BiH.
Komšić: BiH još uvijek traži sebe i unutar sebe, a traži i postavlja se i prema drugim zemljama u regiji, prije svega prema svojim susjedima. Naravno, sve ono što je rat donio u BiH, a počeo je kao realizacija velikodržavnih projekata, poremetio je ustaljene odnose u BiH, pa onda sam Dejtonski mirovni sporazum koji nije riješio osnovno pitanje u BiH, osnovno političko pitanje koje i danas uzrokuje probleme u funkcionisanju političkog sistema, a to je nacionalno pitanje. Zapravo, cijela ta priča oko Dejtona i dejtonskog ustava uzrokovala je jednu veliku frustraciju na nivou kolektiviteta, na nivou naroda.
I bez poštenog rješenja tog pitanja i obračuna s onim što je ratno nasljeđe, a to su prije svega ratni zločini i ratni zločinci, i rješenja nacionalnog pitanja, etničkog pitanja u BiH situacija se neće stabilizovati. Mi smo danas svjedoci da su svi nekako frustrirani kao pripadnici određenih naroda - a ove koji spadaju u red ostalih, nacionalne manjine, njih niko i ne pominje - dakle, Hrvati kao najmalobrojniji narod koji, ruku na srce, nema sve ustavne mehanizme koje imaju ostala dva naroda; Bošnjaci kao narod koji je najviše stradao u ratu i koji očajno želi i treba pravdu da bi vjerovao u pravdu i u dobrotu generalno; Srbi, na kraju-krajeva, koji misle da su Republikom Srpskom zaokružili neki svoj prostor i to drže kao neko svoje prirodno pravo su uvijek frustrirani jer ostali tako neće - neće druga dva naroda, neće ostali, jer hoće ravnopravnost u BiH.
Po meni, izlazak iz ovakve političke krize može se gledati na tri pravca koja držim bitnim: promjena Ustava, možda se mnogi neće složiti sa mnom, ali na principima ZAVNOBiH-a. To je po meni jedino pošteno prema svima u BiH, i prema narodima i prema pojedincima; ekonomski razvoj koji može preporoditi ovu zemlju koja ima puno potencijala, ima puno energetskog i poljoprivrednog potencijala, ima puno drugih vrsta resursa koje mi ne koristimo, da ne govorim o mineralnim bogatstvima i vodi koju imamo. Mi se prema tome tako bahato ponašamo. Znate šta je voda danas u svijetu? To je u dobrom dijelu svijeta skuplje od nafte i od zlata; i ono što je naše ratno nasljeđe, što mi moramo završiti u ime naše djece, a to je obračun sa ratnim zločinima i ratnim zločincima, a podrazumijeva da svi sami sebi priznamo prvo istinu o sebi, ma kakva ona bila, pa da onda drugima dijelimo lekcije.
RSE: Naš narod ne zna kako izgleda na tim skupovima, jer kad političari iziđu iz tog zatvorenog prostora svak govori svoju istinu. Kako to izgleda za tim stolom i zapravo koliko se oni hoće dogovoriti, mislim na ove stranke koje obnašaju vlast u BiH?
Komšić: Ja mislim da se oni neće dogovoriti, nažalost. I ono što je meni problem, ono što je bilo ponuđeno i što je kolalo po papirima kao prijedlozi, po mom mišljenju daleko je od idealnog, daleko je od onoga što bih ja volio, ali ipak bio je neki prijdlog. Po meni nije dobar, ali je bio neki prijedlog. Međutim, ne postoji nikakva spremnost za bilo kakav dogovor, koliko ja dosad vidim. Možda se desi čudo, ali ne postoji nikakva spremnost za dogovor. To je koncept koji, prije svega, diktira Milorad Dodik. Može mu se, ustavno uređenje BiH mu je to omogućilo, nažalost. On to ne upotrebljava, nego zloupotrebljava. I dok je tako, dok pričamo na način da ja moram pristati na sve što on hoće, a on ne mora na ništa što bih ja možda volio da vidim ili hoću, onda tu nema nikakvog kompromisa i dogovora. Ne može se dogovarati na načinda da vi pričate sa ljudima, sa politikama, sa bilo kim koji kažu .’Ja neću ništa da mijenjam i hajdemo se dogovarati.’ O čemu se onda dogovaramo? Dogovaramo se onda da ja priznam samo to što ti hoćeš. A to nije tako, nije pametno, nije dobro. Nije dobro zbog unutrašnjopolitičke situacije u BiH, nije dobro ni zbog NATO-a i EU koji su pred nas postavili zadatke i rekli: ’Vi morate promijeniti Ustav ako hoćete i u NATO i u EU’. Dakle, ako je to uvjet oko kojeg se slažemo, a k’o biva svi se slažemo da hoćemo i u NATO i u EU, pa šta je onda je logično? Dajte da sjednemo, da se dogovrimo kako ćemo živjeti u ovoj BiH. Ne mora ništa radikalno biti, ali malo, pomalo, mora biti pomak na bolje, a ne da mi kažeš: ’Meni je dobro, ja neću ništa’, a živimo u istoj zemlji. Pa ne može tako.
RSE: Kako komentirate toliku Dodikovu samouvjerenost i prkošenje međunarodnoj zajednici?
Komšić: Znate šta, može mu se. Neću ja reći da je to strah međunarodne zajednice od Dodika. Nije to strah. Prije svega, pogledajte koga predstavljaju ti predstavnici međunarodne zajednice, pa će vam biti sasvim jasno da se oni ne plaše gospodina Dodika, ali očigledno da idu uz dlaku Dodiku. Zašto? Zato što međunarodna zajednica, pogotovo neki krugovi u EU su bili jako zabrinuti time šta će se desiti kad Kosovo proglasi nezavisnost. I sad pokušavaju Srbiju da smire kompenzirajući joj gubitak Kosova povećanjem političkog uticaja u BiH. Dodik im se tu apsolutno uklapa. Kod Milorada Dodika je jasno šta je on i ko je on. On je, po meni, čovjek koji ne samo BiH kao cjelinu nego prije svega one na koje se on najviše poziva, a to su Srbi, ljudi koji žive u RS-u, pa i njegova partija pa i njegovo okruženje, može skupo koštati. Jer znate kako se kaže, i to je stvarno istina - i Milošević je slično mislio kao i on: ’Mogu kako hoću i dokad hoću.’ Možeš kako hoćeš, ali ne možeš dokad hoćeš - to je uvijek tako bilo tako u životu, ne samo ovdje kod nas nego bilo gdje. Dakle, morao bi da vodi računa o tome, a ne da nastupa na ovakav način koji će možda upravo on da plati, na kraju-krajeva, najviše. Milošević vam se isto tako ponašao. Ko je bio kao on? Pun sile i moći. I njemu su tetošli ti isti stranci. A kad krenu kola nizbrdo, onda te svi ostave. Dakle, tako se može i njemu desiti.
RSE: Vi ste izravno optužili švedske diplomate da su sudjelovali u oslobađanju gospođe Biljane Plavšić, pa čak joj i nosili torte u zatvor.
Komšić: Nije nikakav tajna koji je to diplomata. Riječ je o Carlu Bildtu - i te smo informacije dobili iz Švedske. Naš ambasador u Švedskoj je prije godinu dana dobio zadatak da upita ministra Bildta da li je to tačno da on osuđenog ratnog zločinca obilazi u zatvoru na njegov rođendan, što je samo po sebi suludo. Odgovor koji smo dobili tada preko šefa njegovog kabineta jeste bio da gospodin Bildt ne želi da odgovori na to pitanje, što je po meni sasvim dovoljan odgovor. Pazite koincidencije - počinje suđenje Karadžiću, Biljana Plavšić na slobodi. Zamislite da su naciste puštali poslije 1945. iz zatvora i da je neko tražio za njih pomilovanje pod izlikom stari su, bolesni su. Pa proglasili bi ga svi luđakom. Dakle, puno je licemjera prošlo kroz ovu zemlju - mislim prije svega na strance, mada i u nas ima puno, pogotovo političara, licemjera. Ne sumnjam da će to prestati, ali bar nismo toliko naivni da ne znamo da ih prepoznamo.
