U Sarajevu se završava šesti po redu Pravo ljudski film festival, smotra koja je posvećena filmovima što se na ovaj ili onaj način bave ljudskim pravima.
Ukupno će biti prikazan ukupno 61 film iz 28 zemlja, a biti će održan i niz popratnih manifestacija, o čemu razgovaramo sa Kumjanom Novakovom, kreativnom direktoricom i selektorkom smotre.
Novakova: Ovogodišnji Festival zapravo nudi jako puno filmova koji su na neki način obilježili 2010. i 2011. godinu u dokumentarnom smislu. Prije svega bih izdvojila film mladog autora iz Beograda koji je zapravo otvorio VI Pravo ljudski. Radi se o filmu „Pisma ocu”. Jako lična i snažna priča, koja je najbliža onome što Pravo ljudski zapravo pokušava učiniti, a to je otvoriti određena zatvorena pitanja u javni prostor i pokrenuti diskusiju.
Pored tog filma, imali smo i film Restrepo, redateljske dvojke Tima Hetheringtona i Sebastian Jungera i posvećena je in memoriam Tim Hetheringtonu koji je nažalost 20. aprila poginuo u Libiji, pokrivajući tamošnji konflikt. Imamo isto tako jednog izvrsnog mladog umjetnika koji dolazi iz Francuske, Jean Gabriel Periot. To je trenutno jedan od najboljih mladih reditelja koji se bave eksperimentalnim dokumentarnim filmom i član je žirija Extra Muros.
(Video: Trejler Pravo ljudski film festivala)
Također imamo i film koji je blizu nama jer je regionalna priča. Radi se o kratkom filmu Teta ritam, Bojana Fajfrića, mladi reditelj iz Srbije, koji radi, živi i školovao se u Holandiji. Film problematizira zadnju sjednicu Centralnog komiteta saveza komunista kada su se zapravo prvi put izartikulisali i izprofilisali neki naicionalistički apetiti odnosno diskursi.
Izdvojila bih cjelokupan program Logike ljubavi koji je posvećen Barbari Hammer. Ona je osnivačica nečeg što možemo nazvati feminističkim filmom, odnosno queer filmom. Bavi se jako puno pitanjima ravnopravnosti spolova, pitanjima poštovanja LGBTIQ populacije. Pored toga što prikazujemo tri njena filma, prikazujemo i film Popodnevne mreže Maje Darine i Aleksandra Hamida. To je dokumentarni film iz 1923. godine i strašno smo ponosni da smo dobili arhivsku kopiju originalnog filma na 16 mm traci. Tako da je to poslastica za filmske ljubitelje.
Anti-festival
Novakova: Zumiraj prava je program koji je posvećen mladima. To je zapravo nešto što funkcioniše kao festival u festivalu. Tu imamo u programu, pored toga što prikazujemo filmove namijenjene samo mladim ljudima između 15 i 22 godine, jako puno radionica koje se bave ulogom dokumentarnog filma, odnosno dokumentarne fotografije u obrazovanju o ljudskim pravima. Znači to je jedan program koji je prije svega edukativnog karaktera, ali isto tako i zabavnog i informativnog karaktera.
Pored filmova i radionica Zumiraj prava ima i sekciju koja se bavi dokumentrarnom fotografijom. Imali smo natječaj za najbolju fotografiju za mlade koji smo raspisali prije dva mjeseca. Dobili smo preko 150 fotografija iz čitave Bosne i Hercegovine i to je zapravo jedini element festivala koji stvarno okuplja Bosnu i Hercegovinu. Dio fotografija koje smo dobili neće biti predstavljene u galeriji ili zatvorenom prostoru već, budući da je tema konkursa bila „okupacija javnog prostora”, izlazimo u Sarajevo i mladi ljudi će okupirati grad svojim dokumentarnim umjetničkim radovima.
Novakova: Ulaz nije besplatan, ulaz je slobodan. Mi radimo neku koncepcijsku razliku između ta dva pojma, budući da sam koncept „Pravo ljudski“ jeste da transformira jako skupe umjetničke radove u javno dobro, odnosno „Pravo ljudski“ jako često za jako puno filmova pokriva poprilično skupe „screening fees” dok javnosti se sve nudi slobodno. Ideja proizlazi da kultura jeste javno dobro, odnosno svi imamo pravo pristup informacijama i pristup kulturnom dobru.
Novakova: Prije svega ono što trebamo naglasiti da smo se mi formirali tako što je nas dvoje-troje radilo na magistarskom programu iz ljudskih prava i demokratije i prikazivali smo filmove u obrazovne svrhe u sklopu tog magistarskog programa. Budući da je ta inicijativa nešto što je jako dobro funkcionisalo sa studentima i studenticama tog magistarskog programa, mi smo odlučili izađi u javnost, odnosno na neki način kopirati koncept koji smo već koristili sa određenom malom populacijom. I u tom smislu „Pravo ljudski“ je jedna građanska inicijativa koja nije nastala od preporuke donatora, ili preporuke vlasti, ili teoretičara demokratije.
Kada smo izašli u javni prostor i počeli organizovati projekcije za javnost, odnosno oformili filmski festival, mi nismo imali ambicije, a nemamo ih ni danas, širiti se i graditi festival u klasičnom smislu. Kada sam maloprije govorila o slobodnom pristupu otvorila sam to pitanje. Znači, od samog početka do dan danas ambicije Pravo ljudski jeste ponuditi mogućnost javnosti pristupu alternativnih izvora informacija i produktima nezavisne kulture. Neću da ulazim u pitanje koliko postoji nezavisna kultura u BiH, međutim Pravo ljudski jeste jedna nezavisno kulturna platforma i imamo ambicije jedino osnažit se u tom smislu. Mi ne smatramo da se trebamo graditi u klasičnom festivalskom smislu zato što tim Pravo ljudski vjeruje da jedan od problema, ne samo BiH već i Balkana, jeste festivalizacija kulture i smatramo da trebamo u tom pogledu djelovati subverzivno na sistem koji podržava komercijalizaciju iste a kroz festivalizaciju kulture. U suštini, Pravo ljudski jeste anti-festival.
Ukupno će biti prikazan ukupno 61 film iz 28 zemlja, a biti će održan i niz popratnih manifestacija, o čemu razgovaramo sa Kumjanom Novakovom, kreativnom direktoricom i selektorkom smotre.
RSE: Oduzelo bi nam previše vremena da pobrojimo sva ostvarenja ovogodišnjeg festivala, zato pitam - šta su to, prema stanovištu selektorice, autorski vrhovi šeste smotre?
Novakova: Ovogodišnji Festival zapravo nudi jako puno filmova koji su na neki način obilježili 2010. i 2011. godinu u dokumentarnom smislu. Prije svega bih izdvojila film mladog autora iz Beograda koji je zapravo otvorio VI Pravo ljudski. Radi se o filmu „Pisma ocu”. Jako lična i snažna priča, koja je najbliža onome što Pravo ljudski zapravo pokušava učiniti, a to je otvoriti određena zatvorena pitanja u javni prostor i pokrenuti diskusiju.
Pored tog filma, imali smo i film Restrepo, redateljske dvojke Tima Hetheringtona i Sebastian Jungera i posvećena je in memoriam Tim Hetheringtonu koji je nažalost 20. aprila poginuo u Libiji, pokrivajući tamošnji konflikt. Imamo isto tako jednog izvrsnog mladog umjetnika koji dolazi iz Francuske, Jean Gabriel Periot. To je trenutno jedan od najboljih mladih reditelja koji se bave eksperimentalnim dokumentarnim filmom i član je žirija Extra Muros.
(Video: Trejler Pravo ljudski film festivala)
Također imamo i film koji je blizu nama jer je regionalna priča. Radi se o kratkom filmu Teta ritam, Bojana Fajfrića, mladi reditelj iz Srbije, koji radi, živi i školovao se u Holandiji. Film problematizira zadnju sjednicu Centralnog komiteta saveza komunista kada su se zapravo prvi put izartikulisali i izprofilisali neki naicionalistički apetiti odnosno diskursi.
Izdvojila bih cjelokupan program Logike ljubavi koji je posvećen Barbari Hammer. Ona je osnivačica nečeg što možemo nazvati feminističkim filmom, odnosno queer filmom. Bavi se jako puno pitanjima ravnopravnosti spolova, pitanjima poštovanja LGBTIQ populacije. Pored toga što prikazujemo tri njena filma, prikazujemo i film Popodnevne mreže Maje Darine i Aleksandra Hamida. To je dokumentarni film iz 1923. godine i strašno smo ponosni da smo dobili arhivsku kopiju originalnog filma na 16 mm traci. Tako da je to poslastica za filmske ljubitelje.
Anti-festival
RSE: Posebno mjesto u okviru Festivala zauzima sekcija Zumiraj prava. O čemu se tu radi?
Novakova: Zumiraj prava je program koji je posvećen mladima. To je zapravo nešto što funkcioniše kao festival u festivalu. Tu imamo u programu, pored toga što prikazujemo filmove namijenjene samo mladim ljudima između 15 i 22 godine, jako puno radionica koje se bave ulogom dokumentarnog filma, odnosno dokumentarne fotografije u obrazovanju o ljudskim pravima. Znači to je jedan program koji je prije svega edukativnog karaktera, ali isto tako i zabavnog i informativnog karaktera.
Pored filmova i radionica Zumiraj prava ima i sekciju koja se bavi dokumentrarnom fotografijom. Imali smo natječaj za najbolju fotografiju za mlade koji smo raspisali prije dva mjeseca. Dobili smo preko 150 fotografija iz čitave Bosne i Hercegovine i to je zapravo jedini element festivala koji stvarno okuplja Bosnu i Hercegovinu. Dio fotografija koje smo dobili neće biti predstavljene u galeriji ili zatvorenom prostoru već, budući da je tema konkursa bila „okupacija javnog prostora”, izlazimo u Sarajevo i mladi ljudi će okupirati grad svojim dokumentarnim umjetničkim radovima.
RSE: U svakom slučaju, osim projekcija, ima dosta ovih veoma korisnih manifestacija. Ulaz je svuda besplatan?
„Pravo ljudski“ jako često za jako puno filmova pokriva poprilično skupe „screening fees” dok javnosti se sve nudi slobodno. Ideja proizlazi da kultura jeste javno dobro, odnosno svi imamo pravo pristup informacijama i pristup kulturnom dobru.
RSE: Da se vratimo na početak kada ste prije pet – šest godina krenuli. Koji su ambicije tada bile? Šta ste zapravo htjeli postići ovom smotrom?
Novakova: Prije svega ono što trebamo naglasiti da smo se mi formirali tako što je nas dvoje-troje radilo na magistarskom programu iz ljudskih prava i demokratije i prikazivali smo filmove u obrazovne svrhe u sklopu tog magistarskog programa. Budući da je ta inicijativa nešto što je jako dobro funkcionisalo sa studentima i studenticama tog magistarskog programa, mi smo odlučili izađi u javnost, odnosno na neki način kopirati koncept koji smo već koristili sa određenom malom populacijom. I u tom smislu „Pravo ljudski“ je jedna građanska inicijativa koja nije nastala od preporuke donatora, ili preporuke vlasti, ili teoretičara demokratije.
Kada smo izašli u javni prostor i počeli organizovati projekcije za javnost, odnosno oformili filmski festival, mi nismo imali ambicije, a nemamo ih ni danas, širiti se i graditi festival u klasičnom smislu. Kada sam maloprije govorila o slobodnom pristupu otvorila sam to pitanje. Znači, od samog početka do dan danas ambicije Pravo ljudski jeste ponuditi mogućnost javnosti pristupu alternativnih izvora informacija i produktima nezavisne kulture. Neću da ulazim u pitanje koliko postoji nezavisna kultura u BiH, međutim Pravo ljudski jeste jedna nezavisno kulturna platforma i imamo ambicije jedino osnažit se u tom smislu. Mi ne smatramo da se trebamo graditi u klasičnom festivalskom smislu zato što tim Pravo ljudski vjeruje da jedan od problema, ne samo BiH već i Balkana, jeste festivalizacija kulture i smatramo da trebamo u tom pogledu djelovati subverzivno na sistem koji podržava komercijalizaciju iste a kroz festivalizaciju kulture. U suštini, Pravo ljudski jeste anti-festival.
