Pobuna u Egiptu nije utihnula

Dr Ivan Iveković, profesor na Američkom sveučilištu u Kairu, u intervjuu za Radio Slobodna Evropa ocjenjuje kako nijedan od problema koji su izazvali pobunu u Egiptu nije riješen, ta navodi kako je libijska revolucija nešto drugačija od egipatske.

RSE: Mnogi zapadni analitičari ističu da se u arapskom svijetu događa jedna nova 1848. godina ili govore o arapskom padu Berlinskom zida. Kako Vi vidite te događaje?

Dr. Ivan Iveković

Iveković: Nešto se novoga sigurno događa, nešto različito od onoga što smo znali od ranije. Rekao bih da je to novo buđenja arabizma i to na drugačiji način nego što je to bilo 50-tih ili 60-tih godina sa Naserovom revolucijom u Egiptu i obaranjem monarhije, te tadašnjim oslobodilačkim borbama Arapa protiv stranog tutorstva i Izraela. Na scenu su sada stupili novi društveni slojevi, nove klase, posebno mladi, koji imaju sasvim druge ciljeve. Nove generacije su proizvod razvoja prethodnih godina i oni traže nešto više. Traže više životnog prostora i bolju perspektivu života. Životni uvjeti su im sve teži, oni su frustrirani, nemaju perspektivu. Mladi se sa nostalgijom sjećaju onoga što nisu sami doživjeli i sada pokušavaju nametnuti jedan novi dnevni red, sa više sloboda, sa više prostora za djelovanje i sa boljim perspektivama života. Arapski režimi, koji su do sada bili uspostavljeni, bez obzira pod kojim zastavama bili, bili su opresivni. Tako se poslije samospaljivanja mladog Tunižanina pokrenuo jedan pokret, govori se o arapskom domino efektu, koji se sada proširio na cijelu regiju Sjeverne Afrike i Bliskog Istoka, pa čak i na neke zemlje koje nisu arapske. Ponovo dolazi do protesta u Iranu.

RSE: Kakva je sadašnja situacija u Egiptu? Vladajući vojni vrh obećao je reforme i novi Ustav. Kao da su ti procesi utihnuli nakon prvih dana revolta?

Iveković: Procesi nisu utihnuli. Ponovo će se okupiti 100.000 i više ljudi u Kairu na Trgu oslobođenja, pritiskujući vojnike da brže idu u te reforme. Vojnici sjede na vlasti i oni bi trebali upravljati procesom tranzicije, za koji su rekli da će trajati šest mjeseci. Za sada, niti jedan od onih problema koji su izazvali pobunu u Egiptu, nije riješen. Otišao je Mubarak, no problemi su ostali. Privremena vlada je zapravo presložena od starih ministara. Vojnici su preuzeli vlast i sada kormilare vodama za koje ne znaju kuda idu. Šta će od toga ispasti, ne znam, a mislim da ni oni ne znaju. Ostaju problemi nezaposlenosti i nepravedne raspodjele društvenog proizvoda. Privredna je potpuno stala u Egiptu. To će trajati godinu, a možda i više. Za to vrijeme bi se neke stvari trebale učvrstiti, ali kako i na koji način, to je sada nejasno.

Gadafi će konačno pasti

RSE: Kojim smjerom bi mogla ići daljnja demokratizacija Egipta? Mnogi strahuju od dolaska na vlast Muslimanskog bratstva i islamizacije Egipta, koji je važan saveznik Amerike u tom dijelu svijetu. Da li je to realna opcija?

Iveković: Budući sistem, kada se vrati sve u neku normalu, će morati biti politički otvoreniji, nego što je bio do sada. To znači da će se morati uključiti u legalne političke procese i političke snage koje su do sada bile eliminirane ili su ih vlasti kontrolirale. Muslimanska braća u Egiptu su jedina organizacija bivše opozicije koja ima stvarnu strukturu, zaleđinu i podršku među svojim članovima, koja raspolaže ogromnim financijskim sredstvima. Ta organizacija je lokalna ekspozitura financijskog islamskog carstva sa centrom u Saudijskoj Arabiji. Oni se nude za partnere budućim vlastima. Šta će biti, ne znam. Oni nisu protiv neoliberalne globalizacije, jer su oni dio tog procesa. Politički, oni ne predstavljaju ono strašilo na koje se stalno pozivaju Amerikanci i zapadni Evropljani. Oni nisu nikakva ekstremistička organizacija. Oni su jedna jako umjerena snaga i oni nisu alternativa ovome što je do sada bilo, ali će biti dio tog procesa u budućnosti. Mubarak je plašio Amerikance time da ako ga ne podrže, Muslimanska braća će doći na vlast. Ali, to je apsolutno fikcija Zapada i to nema neke veze.

RSE: Odnosi Egipta i Izraela svakako su ključni za budućnost regije. Smatrate li da bi nova egipatska vlast mogla tražiti izmjenu dogovora iz Camp Davida?

Iveković: Ne. Vojnici su već rekli da priznaju sve međunarodne ugovore Egipta. Najvažniji od tih ugovora je Mirovni ugovor sa Izraelcima. To se neće mijenjati. Politika prema palestinskom pitanju može doživjeti izvjesne korekcije. Mislim da zajednička blokada Gaze od strane Egipćana i Izraelaca neće moći trajati i da će se isporuke prirodnog plina, koje Egipćani šalju prema Izraelu po nekim smiješnim cijenama, morati iskorigirati.

RSE: Libija je ovih dana u središtu pozornosti. Kako vidite ishod zbivanja u toj zemlji?

Iveković: U Libiji se događa nešto drugo jer Libija je drugačija zemlja. Društvena struktura Libije je još uvijek plemenska. Libijci su podijeljeni na plemena, ali ne na ona stara plemena, već na neo-plemena, koje je Gadafi reaktivirao na svoj način, pokušavajući ih međusobno blokirati da mu ne prave probleme. Među ta plemena je regrutirao svoje „narodne komitete“, koji imaju svoje milicije. Nekima je davao više, a nekima nije davao ništa. Tu se sada lome stvari. Konačno će Gadafi pasti, ali šta će biti poslije, nije baš sasvim jasno.

***
Dr Ivan Iveković, profesor je političkih znanosti na Američkom sveučilištu u Kairu. Između 1980 i 1990 je radio u diplomacije nekadašnje SFRJ, kao ambasador u Tanzaniji i Egiptu.

Autor je niza knjiga i znanstvenih radova o Blakanu i Sjevernom Kavkazu. Objavljuje u državama regije, kao i u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Italiji, Brazilu, Indiji i SAD. U posljednje vrijeme bavi se Bliskim istokom, osobito fenomenom političkog islama.