Regionalni festival MESS počinje posljednjeg dana septembra, a završava 9. oktobra. Sarajevska publika i brojni gosti moći će vidjeti više od 30 predstava, a planirane su i brojne prateće manifestacije o čemu za RSE govori Dino Mustafić, direktor festivala.
Mustafić: Mi se nakon jubilarnog festivala vraćamo festivalu koji će imati svoj kompeticijski karakter, ali ovoga puta idemo u još jednom širem obimu. Nadam se da ćemo dogodine, sa nekim novim programima, festival inovirati. Mislim da je to važno za jedan festival, za njegov duh i karakter, da se razvija. Ove godine je poseban akcent na festival u festivalu, kako ga mi zovemo, „Future MESS”, festival koji će imati još jednu sekciju.
Reklama za Future MESS, Sarajevo, septembar 2011.
Pored toga što će predstavljati mlade redatelje do 35. godina, to je sekcija u kojoj će se mladi profesionalci predstavljati sa svojim programima jer je festival MESS ušao u jednu vrlo važnu i značajnu asocijaciju Evropskih omladinskih festivala, koji upravo pruža priliku mladim profesionalcima da se prezentiraju na međunarodnom planu.
Festival će imati jedan bitan pedagoški i edukativni segment, sa nizom značajnih radionica iz domena glumačke umjetnosti, spisateljske umjetnosti, pa i menadžmenta u kulturi. Posebno nas je ohrabrilo i raduje nas što za ove radionice vlada jedan veliki regionalni interes i jedan veliki broj aplikanata dolazi izvan granica Bosne i Hercegovine.
Isti kulturni prostor
Mustafić: Festival ćemo otvoriti predstavom „Sconcerto”, teatra di Musica iz Napulja, Italija. Festival će ove godine imati u standardnim programima: World MESS, Chirldren MESS, Mittel Europa MESS i Future MESS, oko 32 predstave, sa više od 40 repriznih izvedbi. Teško je ovako u blicu akcentirati ono što je najvažnije, ali smo posebno ponosni ove godine što smo u suradnji sa Balet festom, koji je upravo u toku, pozvali dva vrlo značajna svjetska koreografa iz domena modernoga plesa. To su Emil Greko sa svojom predstavom „Pakao” i Alain Platel sa svojom predstavom „Gardenija”. Pored njih dvojice izdvojio bih sigurno gostovanje Michala Dočekala iz Praga i „Leonce i Lena”, mađarskog redatelja Gabora Tompe, koji gostuje u manjinskom teatru iz Rumunjske, Cluja.
Veliki broj zanimljivih regionalnih predstava će biti na festivalu. Od toga predstavljam Diega De Brea SNGD-a iz Ljubljane, zatim Ateljea 212 sa „Otac na službenom putu”, „Hipermnezija” od Artefakta i BITEF teatra. Svakako bi trebalo nešto reći o festivalskim premijerama, to su u ovom slučaju tri predstave: „Pismo iz 1920”, koprodukcija Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice i Festivala MESS, kojom se zatvara festival, redatelja Olivera Frljića, dakle redatelja bosanskog porijekla koji živi i radi u Hrvatskoj i koji je proteklih godina itekako intrigirao regionalnu teatarsku javnost. Mogu da najavim da će to sigurno biti predstava koja će izazvati velike kontraverze i polemike, sve ono što prati Olivera Frljića i njegov rad.
Skrećem pažnju i na praizvedbu komada uvaženog pisca iz Prištine, Jetona Naziraja, „Rušenje Ajfelovog tornja” u režiji mladoga makedonskog redatelja Kushritma Bekteshija. To je predstava koja se dotiče odnosa između Islama i savremenog svijeta i nesporazumima između kultura. Govori o vrlo složenim i delikatnim pitanjima stereotipa, predrasuda i zabluda. Naposljetku predstava, koju je prije dva dana uprizorio u Zenici, „Ruže za Annu Teresu – fudbalske priče” zajedno sa Edwardom Clugom, slovenačkim koreografom, redatelj Haris Pašović. Nepravedno bi bilo izostaviti Daliju Aćin i Pozorište Duško Radović sa predstavom „Knjiga lutanja” ili “Padobranci (ili umjetnost o padanju)”, redatelja Ivice Šimića, Male scene iz Zagreba. Tu je i naše Pozorište mladih sa našim „off” projektima poput „Pinokio u nevolji” i lutkarskih predstava.
Mustafić: MESS je svih ovih godina, kako je ponovo rekonstruiran i uspostavljen 1997. godine, bio festival koji je čak dovodio predstave iz zemalja sa kojima Bosna i Hercegovina u tom momentu nije imala diplomatske odnose. Pa ću tako napomenuti da se to dogodilo i sa beogradskom produkcijom – Jugoslovenskim dramskim teatrom. U tom smislu jesmo uvijek išli ispred politike.
Naravno da je umjetnost univerzalna kultura i da je umjetnost nešto što spaja po samom svom biću. Mnoge administrativne granice, koje su proteklih godina uspostavljene, i one na kojim se i danas insistira, koje nameću i podižu barijere među ljudima, kultura preskače u svom sigurno vrlo bitnom i emocionalnom i intelektualnom uzvišenom osjećanju da svi pripadamo istom kulturnom prostoru, kad je u pitanju region.
Budžeti radikalno smanjeni
Reklama za 51. MESS, Sarajevo, septembar 2011.
Mustafić: Mi jesmo nastavili tradiciju. MESS je bio nekada ex-jugoslovenski festival. Vrlo važna kulturna činjenica u bivšoj Jugoslaviji, na kojima su mnogi, danas značajni redatelji evropskog formata, stekli svoju punu profesionalnu afirmaciju. Mi smo od samoga početka, od kada smo struktuirali festival, vodili računa o toj tradiciji. Tamo gdje su naši prethodnici stali, mi smo nastavili i sačuvali fokus ka regionalnim produkcijama. On je nešto proširen u tom smislu i zato se i zove program Mittel Europe jer je to jedan duhovni prostor o kojem su još pisali Danilo Kiš ili naš sunarodnjak Predrag Matvejević, kao o jednom posebnom prostoru iznimno zanimljivih i talentiranih umjetnika. Mi u Mittel Europe svakako uključujemo ono što pripada prostoru Srednje Europe i Zapadnog Balkana, pa sve dole do juga Grčke i Turske.
Mustafić: Već je postalo pomalo degutantno slušati ljude iz kulture, umjetnike i direktore raznih međunarodnih festivala kada govore o odnosu politike spram kulturnih institucija. U tom smislu sam bio suzdržan jer prošle godine je to bio jedan veliki jubilej i rođendan. Osjećao sam neku vrstu civilizacijskog stida i srama govoriti o L jubilarnom MESS-u i izlaziti sa podacima da smo te godine dobili podršku koja je bila na razini kao 1997., kao nakon rata.
Danas nažalost moram reći da je to još više palo, sa nikada manje novca. Toliko je izignorisan ovogodišnji festival, tako da su ti budžeti radikalno smanjeni. Mi jesmo podijelili sudbinu i ostalih kulturnih institucija, pa i festivala. Znamo da je, kada je u pitanju kultura, javni sektor u BiH doživio pravu devastaciju usvajanjem budžeta za prošlu godinu. Neki su budžeti na određenim razinama manji po 30 – 40%, a na nivou Federacije preko 70%. Ove godine BiH nema Vladu već 11 mjeseci. Na državnoj razini nije ni bio konkurs za projekte koji se finansiraju iz granta koji dodjeljuje država BiH.
Tako da jeste, u tako dramatičnim i teškim okolnostima mi pravimo ovaj festival koji će ugostiti 500 izvođača, aktera, ljudi iz tehničkog i organizacijskog osoblja koji će mobilizirati više od 100 ljudi. Ali nekako ti festivali nas drže u nekom kontinuitetu i jednoj neprekidnoj interakciji sa svijetom i Evropom, i oni nas sigurno ovako kalendarski ohrabruju. Oni jesu entuzijastički, oni jesu na leđima pojedinaca, oni jesu oslonjeni na pojedine ljude iz sfere politike i privrede koji imaju senzibilitet ka umjetnosti. Ali nažalost odsustvo sistema, odsustvo strukture, odsustvo zakonske regulative je nešto što se osjeća jako duboku u kulturnom životu BiH.
Mustafić: Također koristim ovu priliku da pozovem sve poklonike teatra, naše goste, našu publiku, zbog kojih mi sve ovo i radimo, i zbog čega ovaj festival ima smisla. Ovo je festival koji je uvijek imao jednu kritičku crtu i društveni angažman. Tako će proći i ovogodišnji festival. Pravit ćemo neke akcije, čak i predstave, u zatvorenoj Umjetničkoj galeriji i na taj način je otvoriti. Imati ćemo MESS-ove forum, okrugle stolove, debate, biće prilike gdje ćemo govoriti o svemu - kako živimo, što nam se to dešava. I ove godine, nakon MESS-ovih predstava, izaći ćemo iz sala oplemenjeni, izmijenjeni i to jeste ideal ovog festivala - da mijenja stvari na bolje.
RSE: Pred nama je 51. izdanje MESS-a, koji se, nakon nekih promjena prošle godine, radi obilježavanja jubileja, vraća svojoj uobičajenoj formi, ali opet sa poboljšanjima.
Mustafić: Mi se nakon jubilarnog festivala vraćamo festivalu koji će imati svoj kompeticijski karakter, ali ovoga puta idemo u još jednom širem obimu. Nadam se da ćemo dogodine, sa nekim novim programima, festival inovirati. Mislim da je to važno za jedan festival, za njegov duh i karakter, da se razvija. Ove godine je poseban akcent na festival u festivalu, kako ga mi zovemo, „Future MESS”, festival koji će imati još jednu sekciju.
Pored toga što će predstavljati mlade redatelje do 35. godina, to je sekcija u kojoj će se mladi profesionalci predstavljati sa svojim programima jer je festival MESS ušao u jednu vrlo važnu i značajnu asocijaciju Evropskih omladinskih festivala, koji upravo pruža priliku mladim profesionalcima da se prezentiraju na međunarodnom planu.
Festival će imati jedan bitan pedagoški i edukativni segment, sa nizom značajnih radionica iz domena glumačke umjetnosti, spisateljske umjetnosti, pa i menadžmenta u kulturi. Posebno nas je ohrabrilo i raduje nas što za ove radionice vlada jedan veliki regionalni interes i jedan veliki broj aplikanata dolazi izvan granica Bosne i Hercegovine.
Isti kulturni prostor
RSE: Inače, festival je podijeljen u četiri programa. Šta ćemo to vidjeti u njima?
Mustafić: Festival ćemo otvoriti predstavom „Sconcerto”, teatra di Musica iz Napulja, Italija. Festival će ove godine imati u standardnim programima: World MESS, Chirldren MESS, Mittel Europa MESS i Future MESS, oko 32 predstave, sa više od 40 repriznih izvedbi. Teško je ovako u blicu akcentirati ono što je najvažnije, ali smo posebno ponosni ove godine što smo u suradnji sa Balet festom, koji je upravo u toku, pozvali dva vrlo značajna svjetska koreografa iz domena modernoga plesa. To su Emil Greko sa svojom predstavom „Pakao” i Alain Platel sa svojom predstavom „Gardenija”. Pored njih dvojice izdvojio bih sigurno gostovanje Michala Dočekala iz Praga i „Leonce i Lena”, mađarskog redatelja Gabora Tompe, koji gostuje u manjinskom teatru iz Rumunjske, Cluja.
Veliki broj zanimljivih regionalnih predstava će biti na festivalu. Od toga predstavljam Diega De Brea SNGD-a iz Ljubljane, zatim Ateljea 212 sa „Otac na službenom putu”, „Hipermnezija” od Artefakta i BITEF teatra. Svakako bi trebalo nešto reći o festivalskim premijerama, to su u ovom slučaju tri predstave: „Pismo iz 1920”, koprodukcija Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice i Festivala MESS, kojom se zatvara festival, redatelja Olivera Frljića, dakle redatelja bosanskog porijekla koji živi i radi u Hrvatskoj i koji je proteklih godina itekako intrigirao regionalnu teatarsku javnost. Mogu da najavim da će to sigurno biti predstava koja će izazvati velike kontraverze i polemike, sve ono što prati Olivera Frljića i njegov rad.
Skrećem pažnju i na praizvedbu komada uvaženog pisca iz Prištine, Jetona Naziraja, „Rušenje Ajfelovog tornja” u režiji mladoga makedonskog redatelja Kushritma Bekteshija. To je predstava koja se dotiče odnosa između Islama i savremenog svijeta i nesporazumima između kultura. Govori o vrlo složenim i delikatnim pitanjima stereotipa, predrasuda i zabluda. Naposljetku predstava, koju je prije dva dana uprizorio u Zenici, „Ruže za Annu Teresu – fudbalske priče” zajedno sa Edwardom Clugom, slovenačkim koreografom, redatelj Haris Pašović. Nepravedno bi bilo izostaviti Daliju Aćin i Pozorište Duško Radović sa predstavom „Knjiga lutanja” ili “Padobranci (ili umjetnost o padanju)”, redatelja Ivice Šimića, Male scene iz Zagreba. Tu je i naše Pozorište mladih sa našim „off” projektima poput „Pinokio u nevolji” i lutkarskih predstava.
Mnoge administrativne granice, koje su proteklih godina uspostavljene, i one na kojim se i danas insistira, koje nameću i podižu barijere među ljudima, kultura preskače.
RSE: Opet su zanimljivi ovi regionalni projekti. Projekti ljudi koji govore da je pozorište mjesto gdje se ne priznaju granice i gdje ljudi prelaze granice najnormalnije u svojim stvaralačkim potencijalima. Imamo Bekteshija sa sarajlijama, Frljića i Sidrana sa Beograđanima, Frljića sa Zeničanima. Zanimljiva je ponuda na MESS-u, taj vid saradnji i drugačijeg načina mišljenja.
Mustafić: MESS je svih ovih godina, kako je ponovo rekonstruiran i uspostavljen 1997. godine, bio festival koji je čak dovodio predstave iz zemalja sa kojima Bosna i Hercegovina u tom momentu nije imala diplomatske odnose. Pa ću tako napomenuti da se to dogodilo i sa beogradskom produkcijom – Jugoslovenskim dramskim teatrom. U tom smislu jesmo uvijek išli ispred politike.
Naravno da je umjetnost univerzalna kultura i da je umjetnost nešto što spaja po samom svom biću. Mnoge administrativne granice, koje su proteklih godina uspostavljene, i one na kojim se i danas insistira, koje nameću i podižu barijere među ljudima, kultura preskače u svom sigurno vrlo bitnom i emocionalnom i intelektualnom uzvišenom osjećanju da svi pripadamo istom kulturnom prostoru, kad je u pitanju region.
Budžeti radikalno smanjeni
RSE: U svakom slučaju, MESS i u ovom izdanju dokazuje svoj visoki standard i mjesto na vrhu, barem kad je u pitanju region.
RSE: Prošle godine, uz jubilej, bio si suzdržan kada je trebalo govoriti o ružnim stvarima. Iskazao si nadu kako će 51. izdanje dobiti neophodnu podršku od nadležnih institucija.
Mustafić: Već je postalo pomalo degutantno slušati ljude iz kulture, umjetnike i direktore raznih međunarodnih festivala kada govore o odnosu politike spram kulturnih institucija. U tom smislu sam bio suzdržan jer prošle godine je to bio jedan veliki jubilej i rođendan. Osjećao sam neku vrstu civilizacijskog stida i srama govoriti o L jubilarnom MESS-u i izlaziti sa podacima da smo te godine dobili podršku koja je bila na razini kao 1997., kao nakon rata.
Danas nažalost moram reći da je to još više palo, sa nikada manje novca. Toliko je izignorisan ovogodišnji festival, tako da su ti budžeti radikalno smanjeni. Mi jesmo podijelili sudbinu i ostalih kulturnih institucija, pa i festivala. Znamo da je, kada je u pitanju kultura, javni sektor u BiH doživio pravu devastaciju usvajanjem budžeta za prošlu godinu. Neki su budžeti na određenim razinama manji po 30 – 40%, a na nivou Federacije preko 70%. Ove godine BiH nema Vladu već 11 mjeseci. Na državnoj razini nije ni bio konkurs za projekte koji se finansiraju iz granta koji dodjeljuje država BiH.
Tako da jeste, u tako dramatičnim i teškim okolnostima mi pravimo ovaj festival koji će ugostiti 500 izvođača, aktera, ljudi iz tehničkog i organizacijskog osoblja koji će mobilizirati više od 100 ljudi. Ali nekako ti festivali nas drže u nekom kontinuitetu i jednoj neprekidnoj interakciji sa svijetom i Evropom, i oni nas sigurno ovako kalendarski ohrabruju. Oni jesu entuzijastički, oni jesu na leđima pojedinaca, oni jesu oslonjeni na pojedine ljude iz sfere politike i privrede koji imaju senzibilitet ka umjetnosti. Ali nažalost odsustvo sistema, odsustvo strukture, odsustvo zakonske regulative je nešto što se osjeća jako duboku u kulturnom životu BiH.
RSE: Od narednog petka, pa narednih devet dana, dođite u prostore, ovdje u Sarajevu i Zenici, da gledate predstave u okviru LI festivala MESS.
Mustafić: Također koristim ovu priliku da pozovem sve poklonike teatra, naše goste, našu publiku, zbog kojih mi sve ovo i radimo, i zbog čega ovaj festival ima smisla. Ovo je festival koji je uvijek imao jednu kritičku crtu i društveni angažman. Tako će proći i ovogodišnji festival. Pravit ćemo neke akcije, čak i predstave, u zatvorenoj Umjetničkoj galeriji i na taj način je otvoriti. Imati ćemo MESS-ove forum, okrugle stolove, debate, biće prilike gdje ćemo govoriti o svemu - kako živimo, što nam se to dešava. I ove godine, nakon MESS-ovih predstava, izaći ćemo iz sala oplemenjeni, izmijenjeni i to jeste ideal ovog festivala - da mijenja stvari na bolje.
