Mladi jazz muzičari su u sarajevskoj Muzičkoj akademiji održali koncert. Sarajevo remake je svirao mladi pijanista Zlatan Božuta, a autor Sarajevo remake-a, je muzičar i umjetnik, Sinan Alimanović, i zaslužan je što je prvi put u istoriji Muzičke akademije organizovan koncert jazz muzike.
RSE: Prvi put u istoriji Muzičke akademije, koncert jazz muzike. Zbog čega se ovako dugo čekalo?
Alimanović: Odgovor je težak. Nekadašnje naše klasične muzičke akademije, do Bolonjskog procesa, nisu imale ni jedan predmet vezan za jazz muziku. Zahvaljujući Bolonjskom procesu, jazz je uključen na svim muzičkim akademijama. Jazz je, ipak, muzika XX i XXI stoljeća, može se reći savremena muzika. On je ušao u sferu seriozne muzike.
RSE: Oni koji su mogli ući da slušaju vaše studente, kažu da je to bila "Noć za pamćenje". Mala sala u Muzičkoj akademiji nije mogla da primi sve one koji su željeli da vas čuju i da vide šta ste to pripremili. Znači li to da jazz ima mjesto koje zaslužuje u Sarajevu?
Alimanović: Jazz je uvijek imao mjesto u Sarajevu, gledajući istorijski. Čak su i bendovi prije Drugog svjetskog rata svirali na igrankama takozvanu plesnu muziku, a svirao se zapravo jazz. Nakon Drugog svjetskog rata, naš arhiv muzičke produkcije RTV BiH, je bio prepun malih i velikih bendova jazz sastava. Više ih je bilo koji su snimali za naš arhiv, da bi već 70-ih godina u muzičkoj produkciji bio napravljen big bend RTV Sarajevo. Sarajevo je išlo uvijek, što se u kulturnom i muzičkom smislu tiče, ukorak sa Evropom i SAD-om.
Nije jazz došao sa Sinanom Alimanovićem. I prije su postojali pravi muzičari i pravi kompozitori, da ne spominjem imena poput Duška Gojkovića, koji je rođen u Sarajevu, Mladena Muteše, sarajevskog Nijemca, koji je pisao i dirigovao. Iza nas je ipak velika istorija. Nije to slučajno.
RSE: Stoji istorija, a da li je i danas tako? Mlade ljude više interesuje nešto, što će se u kulturnim krugovima, ocijeniti kao kič ili šund?
Alimanović: U ovim vremenima u svim evropskim zemljama, pa i u samom SAD-u, postoji kič i šund. Sve što se bazira na komercijalnoj osnovi je de facto i definitivno kič i šund. Zato i postoje neke institucije, kao što su muzičke akademije. Postoje, ne samo u sferi umjetnosti, instituti koji se bave ozbiljnim stvarima. To je dobro.
Kod nas se raja dosta raslojava, neko će reći, na urbanu i ruralnu scenu, mada, po meni, te dvije kategorije nisu ispravne. Mnogi idu na koncerte, znam da mnogi idu na izložbe, knjige se pišu. Dobro je da postoji raslojavanje. Država je ta koja mora da podrži umjetnost. To je osnovno pravilo u svim evropskim zemljama.
U SAD-u je sve na komercijalnom osnovu. Herbie Hancock je u jednom svom intervjuu rekao da je napravio muziku za film "Round about midnight", za koju je dobio Oscara, a da taj film nikada nije prikazan u SAD-u, ali su svi pregledali i progutali taj film u Kanadi, Evropi, Japanu, Australiji, Južnoj Koreji. Veliki umjetnici su umirali na ulici.
RSE: Koliko su studenti Muzičke akademije zainteresovani za jazz, za predmet jazz, koji na Muzičkoj akademiji, ako se ne varam, postoji od 2007. godine?
Alimanović: Od 2008. godine sam počeo da predajem na Muzičkoj akademiji. Već devet godina postoji predmet jazz aranžiranje, Uvod u pop i jazz, tako se zove predmet. Na prvoj godini sam predavao osnovne stvari, a već u drugoj godini smo ulazili u suštinu muzike i jazza. Dosta mojih studenata već ima uspješnu karijeru. Jedan je završio u Valensiji, a drugi u Bostonu. Nekoliko mojih studenata je u Istri i u Njemačkoj.
U triju Zlatana Božute na Sarajevo remake su svirali: Zlatan Božuta – klavir, Jasmin Avdagić – bubanj i Dinko Šimunović – kontrabas. Vedran Vujica je imao solo na gitari. Kvartet Dario Kos je bio u sastavu: Dario Kos, Zlatan Božuta, Davor Maraus – bubanj i Dinko Šimunović – kontrabas. Šejla Grgić je vokal, a u njenom sastavu su bili Haris Kartal – klavir, Davor Maraus – bubanj, Jasmin Avdagić – udaraljke i Dinko Šimunović - kontrabas. Ariana Piknjač svira flautu. U njenom sastavu su bili Haris Kartal – klavir, Davor Maraus – bubanj i Dinko Šimunović – kontrabas. Haris Kartal, pijanista, je odsvirao dvije kompozicije, a u njegovom sastavu su bili Jasmin Avdagić - bubanj i Dinko Šimunović.
Svi su studenti, osim Dinka Šimunovića, koji je moj kolega sa televizije, i Davora Marausa. Selma Droce je odsvirala na klaviru jednu prekrasnu kompoziciju i jednu kompoziciju je otpjevala sa Dinkom Šimunovićem.
Oni su studenti sa zadnjih godina Muzičke akademije, koji su bili kod mene. Napravili smo koncert. Na YouTube-u su postavili nekoliko kompozicija. Čekamo da neke završimo, pa da i njih postavimo. To je nešto što će otići u istoriju, ne samo Akademije i jazza u Sarajevu. Dalje ćemo imati još jedan koncert, negdje početkom jula, u Muzičkoj akademiji u velikoj dvorani i idemo na Jazz festival u Crnu Goru. To su aktivnosti do jula mjeseca.
RSE: Koliko vam je teško bilo napraviti selekciju i napraviti sve te kombinacije? Koliko dugo ste na tome radili?
Alimanović: Nezahvalno je. Imamo novog dekana koji malo drugačije vidi stvari. Tada sam predavao Uvod u pop i jazz. Trebao je da bude samo teoretski predmet, ali sam izašao iz teoretskih okvira. Već na početku sam im neke osnovne stvari objasnio. Na Muzičkoj akademiji su već raščistili sa teorijom muzike i harmonije. Međutim, teorija muzike i harmonija u jazzu je malo drugačija, to je dosta skraćen put. Te stvari sam pokušao da im skratim i ušao sam u suštinsku varijantu rada sa njima. Taj rad se zasnivao na sviranju svih instrumenata, jazz poznatih standarda, razumijevanja tih kompozicija.
Imao sam sreće da radim sa muzikalnim ljudima, sa kojima sam mogao brzo neke stvari da raščistim. Nije mala stvar, koliko je tu studenata, oni su održali koncert. Niko do sada to nije uradio u tako kratkom roku. Oni su skromni i dobri ljudi, tako da se to moglo sa njima napraviti.
Muzička produkcija potpuno urušena
RSE: Kakav je odnos države BiH prema umjetnicima i kulturi?
Alimanović: To je teško pitanje i ne bih mogao o tim stvarima da govorim. U principu, svaka stranka, kada pobijedi, dovede novu administraciju, nove ljude. Uglavnom imate neke ljude koji dobro plivaju, dobijaju sredstva od države, zaustavljaju ove druge. To je jedna katastrofa. Tako je u svim zemljama EX YU, osim u Sloveniji. Moraš biti podoban da bi dobio neka sredstva, da bi nešto uradio.
RSE: Zaista se malo novca izdvaja za značajne projekte u kulturi. Muzika nije izuzetak. Kako, u ovakvom poretku, mladi, ali i stari muzičari, uopšte mogu da opstanu u BiH?
Alimanović: Teško je to. V i ste postavili suštinsko pitanje. Radim na BHRT-u (Radio-televizija BiH), nekada se zvala RTV Sarajevo. Mi smo prije rata imali veliki Simfonijski orkestar, imali smo Kamerni orkestar, Big bend, dakle jazz orkestar, veliki Tamburaški orkestar, narodni, mješoviti i dječiji hor.
Od svih tih stvari, mi više nemamo simfonijski orkestar, nemamo veliki narodni orkestar, nemamo hor, nemamo tamburaški orkestar. Imamo mali Zabavni orkestar, koji neke stvari obavlja, imamo mali Narodni orkestar. Studenti, kada završe svoje fakultete ili muzičke akademije, oni bi trebali da budu ta snaga u našim orkestrima. Kao da se namjerno sve to urušilo. Nisam siguran da mladi mogu da nađu posao, mada ima odličnih muzičara.
(TV Liberty, februar 2015.)
RSE: Koliko simfonijski orkestar, i sve ostalo što nedostaje, nedostaje toj televiziji i društvu uopšte?
Alimanović: Mi smo članica EBU-a, Evropske difuzne unije. Pravila EBU-a su takva da morate imati muzičku produkciju. Svaka ta muzička produkcija mora imati simfonijski orkestar, mora imati jazz orkestar ili big bend, mora imati u svom sastavu narodni orkestar, koji se bavi muzikom naroda Bosne i Hercegovine. Tako je u svim tim sistemima.
Mi smo nekada bili članica JRT šeme (Jugoslovenska radio-televizija), a JRT šema je bila članica EBU-a. Sada smo nastavili da to budemo, kao RTV BiH, ali ništa od toga. Urušili su se orkestri, u pitanju je već, ne samo pretplata.
Naša kuća, prevashodno, bi trebala da se bavi kulturom, dakle kulturno-umjetničkim, dramskim, dječijim, filmskim i muzičkim programom. To bi trebala da bude snaga kuće koju je nekada imala RTV Sarajevo. Mi to sada nemamo, a između ostalog imamo problem sa pretplatom. Kako što sve to zadovoljiti? U pitanju je opstrukcija države, definitivno.
RSE: Ima li naznaka, da li vi vidite u nekoj skorijoj budućnosti, da će televizija opet imati simfonijski orkestar, opet imati big bend pod svojim pokroviteljstvom i sve ostalo što je važno za muzičku produkciju i sve ostalo što je važno za funkcionisanje jedne državne televizije?
Alimanović: Osnovna zadaća ove kuće je da se bavimo kulturom prije svega. Naš news nije ništa bolji od svih ovih privatnih kuća, ali snaga ove kuće je u kulturno-umjetničkom programu. Mi taj program nemamo, ne daju nam da radimo svoj posao. Namjerno urušavaju onu kuću. Volio bih da se to vrijeme vrati. Svi mi sada, kao i ja, Sinan Alimanović, na neki način soliramo, tražimo svoj neki mikrokosmos da se dobro osjećamo.
RSE: Čini se da je muzička produkcija u BiH, i mimo ovoga o čemu smo pričali, dakle o BHRT-u, potpuno osiromašena. Imate li vi taj dojam?
Alimanović: Poništena definitivno. Urušena totalno. Dolazili su pogrešni ljudi. Jedan od njih je Ninoslav Verber, koji je definitivno uništio ovu kuću, ugasio je Simfonijski orkestar, smanjio je Narodni. Onda je 2008. godine otišao. Nije odgovarao za to što je uradio. Za to ovdje nema nikakve odgovornosti. Prodavao je muzičke instrumente, da se nikada ne napravi ništa dalje.
Mi smo imali festivale. Vaš šlager sezone je radila naša muzička produkcija. Imali smo i Mali šlager sezone, dječiji festival. Imali smo SVEM, Sarajevske večeri muzike. To je bio festival ozbiljne muzike, gdje su se promovirali domaći autori. Imali smo Ilidžanski festival i Festival za mlade u Banja Luci. Nema tih festivala. Ne samo to.
Ninoslav Verber je privatizovao SVEM, festival ozbiljne muzike. To je sada njegova firma, on je to uzeo. Sve se uzima bez pitanja, a ovi naši šefovi se ne žale. To mi nikako nije jasno.
Facebook Forum