Povodom obilježavanja 70. godišnjice velikog istorijskog događaja, rezolucije Informbiroa, Udruženje za modernu historiju Sarajevo, objavilo je knjigu nekadašnjeg visokog zvaničnika Raifa Dizdarevića, "Sudbonosni podvig Jugoslavije", podsjećanje na istorijsko "Ne" staljinizmu, događaj koji je opredijelio budućnost Jugoslavije. Knjiga se bavi kontinuitetom odnosa Jugoslavije i Sovjetskog Saveza (SSSR), od izbijanja sukoba 1948. do Deklaracije o međusobnim i međunarodnim odnosima, 1988. godine. Zašto je to sudbonosni podvig jedno je od pitanja koje smo postavili Raifu Dizdareviću.
RSE: Šta je bio povod za pisanje ove knjige?
Dizdarević: Savremenik sam događanja o kojima sam pisao u ovoj knjizi. Svjedok sam tih događanja. S obzirom na poslove koje sam radio, učesnik sam mnogih od tih događaja. Naslov knjige je "Sudbonosni podvig Jugoslavije". Bilo je ideja da se naslov možda modifikuje i mijenja, ali sam ga žustro branio. Za devet dana je Vidovdan, dan kada je objavljena rezolucija Informbiroa, koja je u suštini značila svojevrsnu objavu rata Jugoslaviji.
Prošlo je 70 godina od tada. Uz to, ideja je potekla u jednom razgovoru između mene i Husnije Kamberovića. U međuvremenu ću doživjeti jedan ozbiljan defekt, povredu i pet mjeseci nisam izlazio iz kuće. Pošto sam se bojao da ću pasti u depresiju, mislio sam da bi bilo dobro da se nečim ozbiljnim bavim. Onda sam odlučio da napišem ovu knjigu. U zlu ima i dobrog.
RSE: O ovom događaju se jako malo govori. Kada se spominje, nekako se više govori o sukobu između Tita i Staljina. Zašto je to tako?
Dizdarević: Mislim da je nekako prašina vremena prekrila taj događaj. O njemu se uglavnom istorijski netačno piše, prema aktuelnim potreba političara. Svodi se često na priču da je to bio sukob između Josipa Broza Tita i Josifa Visarijonoviča Staljina. Često se sve svodi samo na Goli otok, čemu sam posvetio posebnu pažnju u ovoj knjizi.
Smatrao sam da saznanja do kojih sam došao, radeći na poslovima koji su mi povjereni, nisu moje privatno vlasništvo i da sam, iz ovih i drugih razloga, dužan da moja saznanja ostavim, da eventualno posluže nekome ko će pokazivati interes za taj period i za ta događanja, ko će istraživati, da ovo bude neki mali prilog istorijskoj istini.
Često se puta postavlja pitanje šta je uzrok sukobu do koga smo došli? Jesu li to razlike između Tita i Staljina? Da li to bio neki politički dvoboj ili su to korijeni razlika, koje su postojale? Mislim da se radi o strateškim razlikama od samog početka, strateški sukob dva koncepta, dva pogleda na razvoj, pogotovo u onome što se govorilo da je socijalizam, u onome što su bile ogromne razlike u shvatanju i traženju puteva ostvarivanja socijalističkih ideala.
RSE: Zašto je to sudbonosni podvig?
Dizdarević: Mi nismo htjeli da idemo na Informbiro jer smo već bili osuđeni. Došla su pisma Staljina, dolazile su prijetnje. To istorijsko ne je taj sudbonosni podvig. Da Jugoslavija nije to uradila, pitanje je šta bi uopšte bilo sa zemljom, da je postala satelit, kako bi se uopšte razvijali odnosi na Balkanu i u Evropi. Jugoslavija se nije pojavila kao međunarodni problem ili slučaj, postala je faktor međunarodnih odnosa tim činom. Iskazala je veliku državničku i političku hrabrost da kaže jednom velikom SSSR-u, a još većem Staljinu, "Ne".
Goli otok i Kardeljeva inicijativa
RSE: U odluci da se kaže "Ne" SSSR-u da li je bilo uticaja Zapada?
Dizdarević: Kada je riječ o odluci vrha Jugoslavije da kaže "Ne", Zapad nije imao nikakvog uticaja jer smo bili izolovani. Mi smo imali loše odnose. Mi smo dosta crno-bijelo gledali na svijet, na Zapad.
Nas je sukob sa Staljinom i staljinizmom natjerao da se sami oslobađamo staljinizma, koji je bio u našim glavama, da se oslobađamo dogmatizma, da se oslobađamo crno-bijelog gledanja na svijet i straha izlaska u svijet, da se otvaramo prema svijetu. Mi smo se našli pred pitanjem kuda i kako dalje. Kakav režim graditi, kojim postulatima, na kojim opredjeljenjima, kakvu strategiju međunarodnog angažovanja Jugoslavija treba da gradi? Da li graditi na tome što ćemo nastaviti pljuvati imperijalizam ili ćemo zdravorazumski cijeniti o svijetu u kom mi živimo i u kome treba da tražimo sebi svoje mjesto? Tim više što je to "Ne" bio jedan veliki kapital.
RSE: U ovoj knjizi posebnu pažnju posvećujete postojanju Golog otoka. U javnosti je mnogo mistifikacija oko toga. Čija je ideja bila osnivanje Golog otoka?
Dizdarević: Prvo je pitanje zašto je nastao Goli otok? Mi smo se morali braniti. Mi smo imali u Jugoslaviji preko 9.000 ljudi koji su na ovaj ili onaj način bili vezani za obavještajne i sigurnosne službe SSSR-a i satelita. To baš i nije mala snaga, ako uzmete jedan priličan broj ljudi koji su se priklonili Informbirou. Normalno je da smo se morali braniti od eventualnih organizovanih, destruktivnih djelovanja unutar zemlje. Rezolucija Informbiroa je završena pozivom na pobunu i obaranje rukovodstva Jugoslavije.
Čini mi se da sam zabilježio da je u stvari Kardelj, u jednom razgovoru sa Titom, bio inicijator da bi trebalo sve one, koji su se eksponirali i koji predstavljaju stvarnu opasnost, držati na jednom mjestu, pod punom kontrolom.
- Rehabilitacija i obeštećenje za golootočke zatvorenike
- Goli otok čeka kupca, bivši logoraši rehabilitaciju
- Oralna historija čuva sjećanja žrtava
RSE: Iako više ne postoje ni SSSR ni Jugoslavija, šta mislite o današnjem uticaju Ruske Federacije na zapadni Balkan?
Dizdarević: Nikada se Rusija, bilo da je bila SSSR, bilo da je Ruska Federacija nije riješila ili odbacila ili napustila svoje pretenzije da izađe na topla mora, a mi smo tu negdje oko tih toplih mora. Postoji zaista jedna pretenzija prisustva političkog uticaja u zemljama Balkana.
To je jako izraženo, trenutno, kada je riječ o Srbiji, pokušajima u Crnoj Gori, koji su na sreću propali. To je prisutno u BiH. Ta politika pretenzija, ta politika nastojanja ostvarivanja svog uticaja i svojih interesa je prisutna u politici kroz Milorada Dodika. Sve ono što on čini, veže se za te pretenzije, on je eksponent tih pretenzija. Dakle, nismo mi van, mi smo debelo uključeni u to.
Facebook Forum