Vrijeme je za pozitivne priče, koje, nažalost nisu dovoljno čitane i ne prikupljaju veliki broj klikova. Portal našapozitiva.ba, za razliku od drugih, nudi upravo to i okrenut je prvenstveno mladim ljudima.
Moto je „Dosta je bilo boje sive, dodajmo svijetu malo pozitive“, kaže za Radio Slobodna Evropa Anesa Agović, urednica portala i izvršna direktorica Centra za društveno istraživanja Global Analitika iz Sarajeva
RSE: Kako je nastala ideja za portal sa samo pozitivnim pričama i ima li ih dovoljno u BiH?
Agović: To je interesantna priča. Grupa mladih ljudi je bila na radionicama BOLD programa (Bihomladinski lideri) kojeg implementira Američka ambasada u Bosni i Hercegovini, a cilj je bio da se oni osnaže kako bi na najbolji način doprinosili zajednici. Iz tog programa nije bilo teško doći do ove ideje.
Ako odete na internet, pregledate vijesti na portalima, od prvih deset vijesti devet su negativne ili uznemirujuće vijesti.
Iz tog razloga sam predložila kolegama da napravimo portal isključivo za pozitivne vijesti, kojima se u medijima daje malo prostora, da li zato što se takve vijesti ne klikaju dovoljno ili ljudi jednostavno nemaju interesa za pozitivne, u moru ovih negativnih. Ili, mediji nisu spremni da na taj način šire pozitivne vibracije. Zato smo odlučili da budemo drugačiji od ostalih i da budemo mjesto gdje se može doći u bilo koje doba dana i kod nas naći dobru vijest. Nju su ljudi možda i negdje čuli, ali mi nudimo više informacija i poruka pozitivnih i uspješnih ljudi kojih ima zaista mnogo u Bosni i Hercegovini.
Čak moramo nalaziti mnogo više vremena da stignemo obraditi te vijesti na najbolji mogući način. Na našem portalu se pozitivne priče mogu vidjeti u tekstualnom obliku, nekih 500-600 riječi, kao fotografije ili u video formatu. Time podstičemo kreativnost.
RSE: Možete li izdvojiti neke priče i na kakav odjek za sada nailazite?
Agović: Na primjer, imamo priču o humanitarki iz Gruda Žani Alpeza, o Belmi Šoljanin koja je sa 25 godina živjela u više gradova i više država, o Maku Selimoviću, koji je kako kaže naslov teksta, svoje snove iz Katara prenio u BiH, o mladim inovatorima i poduzetnicima, o čarima sarajevskih mahala.
S obzirom na to da smo praktično tek startali, naišli smo na veliki odjek, mnogim ljudima smo interesantni, iako je bilo onih koji nisu vjerovali u nas. Bili su sumnjičavi i skeptični da li ćemo imati dovoljno materijala i da li će naša ideja biti podržana. Moram naglasiti da smo imali značajnu podršku Ambasade SAD i Slovačke, koje su prve prepoznale tu ideju i osjetili koliko je važno da širimo pozitivne vijesti i promoviramo mlade i uspješne ljude na nabolji mogući način.
RSE: Da li pozitivni životni primjeri daju mogućnost i za drugačije, uslovno rečeno, kulturnije ophođenje u javnom prostoru, jer su brojni primjeri govora mržnje upravo na internetu?
Agović: Da, to piše i na našem portalu, da je BiH godinama područje podjela, netolerancije i govora mržnje, te da se i pojedini mediji koriste kao alat da se to širi, odnosno da se prednost daje negativnostima. Mi želimo suprotno, pa je naš moto „Dosta je bilo boje sive, dodajmo svijetu malo pozitive''.
Uslov da neko bude korisnik našeg portala je da vijest koju pošalje, naš moderator provjeri, najvažnije je da nije ni u kakvom smislu širenje mržnje ili netrpeljivosti prema nekome ili nečemu. Na našem portalu nisu dozvoljeni nikakvi komentari niti vijesti koje će uvrijediti pojedinca ili neku skupinu ljudi.
Smatram da je jako važno da nas ljudi prate, da budu posmatrači, čitatelji ili da aktivno podržavaju uspješne ljude, a ne samo na neki način vrijeđati druge, bez ikakvog razloga ili povoda. U medijima, ako pogledate komentare, apsolutno je nevažno o čemu govore, većina komentara je negativna, podstiče i mržnju i govor mržnje. Na našem portalu mi to nismo htjeli dozvoliti ni na koji način. Želimo da u tom smislu budemo pioniri, da suzbijamo na taj način govor mržnje, a podstičemo isključivo pozitivne vijesti i dobre vibracije.
RSE: Vi ste izvršna direktorica organizacije Global Analitika koja se bavi društvenim istraživanjima u različitim oblastima života. Pored ostalog, situacijom s migrantima i izbjeglicama u BiH. Šta je prema vašim analizama ključna karika koja nedostaje, da bi ti ljudi imali uslove za život, a država raspolagala neophodnim podacima?
Agović: Mi smo već 2016. godine na poziv Centralno- evropske inicijative učestvovali na međunarodnoj konferenciji kada se tek govorilo o potencijalnoj migrantskoj krizi na zapadno - balkanskoj ruti koja bi uključivala Bosnu i Hercegovinu. U tom periodu nismo u našoj državni nailazili na sagovornike, jer je većina smatrala da će migranti i izbjeglice zaobilaziti Bosnu i Hercegovinu, što i jeste bilo jedno vrijeme, međutim, situacija se vrlo brzo promijenila.
Smatram da je sada, pogotovo uzimajući u obzir dešavanja posljednjih dana u Unsko-sanskom kantonu (na zapadu BiH), neophodno da ljude upozorimo da se na bilo koji način suzdrže od bilo kakve samoorganizacije da zaustave na bilo koji način osobe u pokretu, kako ne bi prolazili ili boravili na tom području. Mi smo kroz naša istraživanja na to naišli, posebno na području Velike Kladuše.
Mi pozivamo nadležne organe i pojedince da se suzdrže od samoorganizacije. Takvih primjera je bilo i u Hrvatskoj i u Sloveniji, i na svaki mogući način je to osuđeno. I ovdje je to već uzelo maha – na FB imate otvorene grupe gdje djeluje tri, četiri hiljade ljudi, u samo nekoliko dana okupljenih.
S druge strane, moramo uspostaviti bolju saradnju, najprije sa zemljama iz kojih dolaze osobe na balkanskoj ruti, iz pravca Grčke i Turske, i izgraditi mnogo bolji i transparentniji odnos i otvoreniju komunikaciju sa zemljama u regionu, to su Hrvatska, Crna Gora i Srbija, kako bi Bosna i Hercegovina na bolji način upravljala migracijama, naravno uz pomoć Evropske unije.
Već sada bi Evropska unija trebala da napravi plan prihvata migranata, s obzirom na to da prema ovakvom načinu Bosna i Hercegovina sve više i više postaje sabirni centar, jer i Slovenija i Hrvatska vraćaju migrante u Bosnu i Hercegovinu. To naravno nije u skladu ni sa zakonima ni sa dobrim praksama, već je suprotno. Potrebno je raditi i na međunarodnim odnosima sa ovim zemljama, a također, i više od strane Evropske unije posvetiti pažnje da bi se moglo upravljati pravilno migracijama.
RSE: Svojevremeno ste se u Global Analitici bavili zaštitom djece od nasilja na internetu. Koliko je ova tema dobila na značaju sada, u vrijeme pandemije COVID-a 19, kada su mladi sve više „online“?
Agović: Mi se i dalje bavimo tom tematikom. Trenutno realiziramo projekat na području opštine Novi Grad Sarajevo, uz podršku lokalne zajednice, gdje smo pokušavali u toku pandemije da barem kroz online kampanje i online radionice, roditelje i učenike adekvatno pripremimo za potencijalne prijetnje koje vrebaju u sajber prostoru. Smatramo da je online nastava neophodna, ali isto tako vrlo je važno pripremiti roditelje za vrijeme koje će njihova djeca provoditi na taj način. Iz rezultata istraživanja je očigledno da roditelji u punoj mjeri nisu upućeni na koji način njihova djeca provode vrijeme na internetu, na šta upozoravamo pogotovo sada kada će uskoro krenuti nova školska godina.
Ja bih savjetovala roditeljima da se potrude i da koriste besplatne aplikacije i u razgovoru sa djecom nastoje vršiti nadzor nad onim što rade. Bez obzira koliko dobar i otvoren bio odnos roditelja sa djecom, oni ih moraju na svaki mogući način zaštititi od opasnosti koje vrebaju u sajber prostoru. Nedavno su bila i hapšenja u Republici Srpskoj povodom pedofilije koja se odvijala online putem, odnosno online pokušaji zlostavljanja djece. Ne treba misliti da se to samo nekom drugom dešava, sutra može biti vaše dijete ili vaša bliska osoba žrtva takvog nasilja. Potrebno je educirati se. Ukoliko roditelji nisu sigurni gdje mogu naći informacije – na web portalu naše organizacije apsolutno imaju sve moguće informacije, od toga na koji način mogu djeca biti zloupotrebljena, do toga kako roditelji mogu da vrše nadzor nad tim vremenom koje dijete provodi na internetu.
RSE: Epidemiološka situacija, odnosno okolnosti zbog zaraze korona virusom, otvorila je brojne teme. Šta Vi mislite, koja bi tema bila među najvažnijim za istraživanje?
Agović: Pandemija je otvorila mnogo pitanja. Međutim, jedno od vrlo značajnih pitanja jeste s jedne strane mentalno zdravlje djece, a s druge strane, ugroženost osoba s invaliditetom. Da li se dovoljno u bh. društvu shvata koliko su osobe s invaliditetom više ugrožene u vrijeme pandemije i poduzetih epidemioloških mjera? Tim temama se svi moramo više baviti i pokazati više solidarnosti s najugroženijim u vrijeme aktuelne epidemiološke situacije.
