Nenad Novaković: Pozorište mora da ukazuje na probleme

U Narodnom Pozorištu Republike Srpske, od 17. – 24. maja, održan je XX po redu Teatar fest „Petar Kočić“. Banjalučka publika imala je priliku vidjeti šta je to novo u teatarskom izrazu. Teatar fest „Petar Kočić“ postao je i dio evropske festivalske zajednice, te mu je dodjeljena oznaka Evropa za festivale, festivali za Evropu, za ovu i 2018. godinu.

Sve to je povod da razgovaramo sa direktorom Narodnog pozorišta Republike Srpske, Nenadom Novakovićem.

RSE: Završen je još jedan Teatar fest „Petar Kočić“. Koliko ste zadovoljni festivalom, predstavama, ali i odazivom publike?

Nenad Novaković: Prezadovoljan sam publikom, reagovanjem publike i interesovanjem publike za Teatar fest. Mi smo deset dana prije početka Teatar festa sve karte rasprodali. Isto tako sam zadovoljan i selekcijom pozorišta, koja su došla u Banja Luku. Selektor (Boris) Mišković je dao sebi zadatak da u Banja Luku dovede one predstave koje su imale „živuću“ stvarnost, koje obrađuju aktuelne teme - problem dječije delikvencije, problem u porodici, problem velikih umjetnika koji zapostavljaju porodicu, problem ugroženih manjina u pojedinim sredinama, problem identiteta u pojedinim sredinama naroda i narodnosti. Ove aktuelne teme su glumci i pozorišta postavili na jedan ozbiljan i promišljen, pozorišni način.

Istovremeno, to su pozorišta teatri i grupe, koji su na najbolji način prezentovali svoje stvaralaštvo, svoje glumačke i kreativne potencijale. Još sam ponosniji što je to bio teatar prave regije, od Đevđelije do Sljemena. Nismo dobacili do Triglava, ali ćemo i to idućih godina svakako uraditi.

RSE: Koliko je bitno da se u pozorištu govori i skreće pažnja na aktuelne probleme u društvu? Spomenuli ste već neke.

Nenad Novaković: Pozorište mora da prednjači, mora da ukazuje na probleme, mora sa njima da se bori na pozorišni način i da svojoj publici, kao i sami sebi, govori o anomalijama, pa i pozitivnim stvarima u društvu koje se događaju. Mislim da je to zadatak, funkcija i obaveza pozorišta u svojoj hiljadugodišnjoj tradiciji. Pozorište ima takvu obavezu od svog početka, pa i danas.

Možda ponekada preangažovani teatar postane svrha sam sebi, ali ovako angažovane predstave, naročito o aktuelnim temama iz života, koje nas pritišću, svakako su potrebne i poželjne. Na kraju, to je i funkcija pozorišta. Mislim da sa time ovaj teatar nije pretjerao, ali istovremeno tu treba imati i dobre mjere i takta. To trebaju raditi profesionalci, kao što je to rađeno ovdje.

RSE: Možemo li onda reći da je i ovaj festival još jedan od načina, ali istovremeno i potvrda da je pozorište opstalo i da njeguje svoju angažiraonst, kao dio umjetnosti?

Nenad Novaković: Pozorište ima svoje trajanje i pored svih kritika, vapaja i galame. To je unutrašnji marketing pozorišta jer mi hoćemo da imamo više i bolje, slobode, sredstava i mogućnosti. Mislim da pozorište ima budućnost, ima smisla, može da opstane. Pozorište, u ovakvim vremenima, kakva jesu, ima možda i najviše plodnog tla u kome može da pravi svoje kreacije, da pravi ostvarenja koja bi trebala, morala i jesu zanimljiva za publiku.

Festivali su posebna prilika da se na jednom mjestu sretnu sva ta pozorišta, da se poravnaju, da se ljudi vide, da se druže. Možda od samog tog takmičarskog duha važnije je da su se neki stari znanci vidjeli, iz Skoplja, Zagreba, Beograda, Sarajeva, Podgorice i tako dalje. Ponovo smo se našli na jednom mjestu, malo popričali i konstatovali da se ništa nije promijenilo u zadnjih dvadeset ili trideset godina. Gdje smo bili, tu smo. Svi imamo iste probleme ili varijacije na temu problema. Hoćemo da ih rješavamo pozorišnim jezikom, pozorišnim izrazom i da počnemo da prednjačimo u kulturi, u spajanju, u stvaranju boljih uslova za život svih nas. Bar mi u BiH vrlo dobro znamo da imamo čim da razvijamo kulturu, možemo, samo treba da se organizujemo.

RSE: Koliko je predstava bilo u konkurenciji i iz kojih država?

Nenad Novaković: Bilo je šest predstava u konkurenciji iz Makedonije, Crne Gore, BiH, Srbije i Hrvatske. Čitav region stare Jugoslavije je bio obuhvaćen. Naš teatar je posvećen više tekstu i jeziku na kome se razumijemo. Svi dobro razumijemo makednski, titlovi skoro da nisu ni potrebni. I slovenački razumijemo sasvim pristojno. Planiramo da u našem regionu napravimo ozbiljnu saradnju.

Imali smo i premijeru predstave iz Švajcarske, u izvođenju Narodnog pozorišta Republike Srpske, sa kojom je otvoren Teatar fest. Ona nije bila u takmičarskoj konkurenciji. Teatar fest je zatvorilo pozorište iz Sombora sa predstavom „Julije Cezar“, u režiji Kokana Mladenovića. Jedna ozbiljna predstava, koja na angažovan način govori o problemu društva, o problemu tiranije, prisutne sve više u sistemima, koja se predstavljaju kao demokratska.

RSE: Komad „Čuvar tvog poštenja“, u izvođenju Gradskog pozorišta iz Podgorice, najbolja je predstava ovogodišnjeg XX Teatar festa „Petar Kočić“. Kako su Banjalučani reagovali na predstavu, obzirom da se kroz cijelu predstavu proteže pitanje - šta je bitnije - novac ili poštenje?

Nenad Novaković: Publika je veoma dobro prihvatila tu temu jer to je tema koja opterećuje i pritiska sve roditelje, sve đake i sve studente. Pritiska i nas svakodnevno. Da li smo mi postali robovi nekakvih materijalnih stvari ili je ostalo nešto i od tog, kako su rekli u prestavi, čojstva, junaštva i poštenja, koje je krasilo ove naše narode, gdje je bila posebna vrlina upravo na tom fonu?

Mislim da je ova predstava odgovorila na tu temu. I pored svih naših svakodnevnih pošasti i ljudskih slabosti, ipak, poštenje i istrajnost, čestit rad i ozbiljan pristup čovjeku do sebe, mora da pobijedi. Upravo možda zbog te angažovanosti, jednog ujednačenog, mladog ansambla, sa Dubravkom (Drakić), koja je vrlo dobro vodila čitavu predstavu, sa Borisom Lijaševićem, koji je odličan reditelj i koji je uspio da dobar, aktuelan tekst, prevede na dobar i razumljiv pozorišni jezik, ta predstava će imati svoj vijek trajanja.

Mislim da je sa pravom, i sa još nekim predstavama, na vrhu ostvarenja u pozorišnim predstavama, na jeziku na kome se razumijemo.

RSE: Festival traje već dvije decenije. Koliko je teško održati kontinuitet u vremenu, u kojem je jako malo sluha za kulturu uopšte?

Nenad Novaković: Dvije decenije ovo funkcioniše i ja sam prezadovoljan, i tradicijom i onim što smo mi do sada uradili. Ubjeđen sam, na osnovu građenja priče za ovaj Teatar fest, da on ima svoju budućnost, ima svog smisla, ima svoju svrhu. Veliko je interesovanje publike, ali i drugih segmenata.

Ove godine nisam imao apsolutno problema sa finansijama. Čudnovato. Nijedan čovjek u BiH, kojeg sam pozvao, koga sam zamolio i kome sam se obratio za pomoć, nije me odbio. Svi su se odazvali puna srca, koliko je ko mogao, koliko je ko cijenio, pomogao je Teatar festu. Tako je bilo i sa i institucijama. To je vrlo zanimljiva stvar, to me ohrabruje jer i one su podržale, više nego što sam očekivao, ovu manifestaciju.

Prema tome, mislim da se i u BiH polako rađa svijest. Osvješćuju se ljudi koji odlučuju o nama, koji promišljaju o kulturi. Mi sa kulturom imamo mogućnost, šansu, prostor da se pokažemo civilizovanom svijetu u mnogo boljem svjetlu nego što nas svijet vidi.

RSE: Teatar fest „Petar Kočić“ postao je dio evropske festivalske zajednice. Šta to konkretno znači i kakve vam beneficije donosi?

Nenad Novaković: To nama znači, prije svega, jedno priznanje da neko prati naš rad, da nas smatra ozbiljnim i da nas je uvrstio u tu ozbiljnu evropsku priču o festivalima. To za nas znači da moramo, već danas, formirati umjetnički tim za idući Teatar fest, imenovati novog selektora, žiri i tako dalje. Moramo premišljati. Moramo se uskladiti sa velikim festivalima. Ne možemo se zatvarati u lokalne atare. Ne možemo se zatvarati u to da smo samo sebi zadovoljni. Moramo svaku vrstu autizma, naročito u kulturi, preskočiti i prenebregnuti. Oni nas prate, ne u smislu da nas kontrolišu. Postoji ozbiljan monitoring da ne smijemo spustiti ljestvicu izvan neke ponuđene granice.

RSE: Svjedoci smo da se brojne kulturne institucije bore za opstanak. Kako komentarišete pokušaj saradnje institucija kulture, nerijetko, i zajedničko djelovanje?

Nenad Novaković: Naježim se kada čujem strategije ujedinjavanja, razjedinjavanja i tako dalje. Meni ne treba nikakvo razjedinjavanje, niti ujedinjavanje na nivou politika. Meni treba iskrena i otvorena saradnja, da može da nam dođe Opera Narodnog pozorišta iz Sarajeva, koje nema u Banja Luci, da ovde gostuje i da se ljudi oduševe. Da nam dođe balet iz Narodnog pozorišta, da ovdje gostuje. Moramo da imamo jedno ljudsko razumijevanje.

Šta će politike da urade? One možda iz najbolje namjere mogu da nam nametnu nešto, što možda nama nije najbolje. Samo znam da moramo raditi i sarađivati. Mi hoćemo raditi i hoćemo sarađivati. U BiH to je po difoltu, to je dah, to je vazduh, to dišemo.

Moramo sarađivati i šire. Moramo izaći iz BiH, moramo izaći iz okvira stare Jugoslavije. Mislim da imamo i Evropi šta da ponudimo. Do tada ćemo naći načine. Što god urade političari, nama će ostati da radimo isto što i sada radimo, u nekoj varijanti, ovakvoj ili onakvoj. U suštini, moramo napraviti proizvod koji treba i može neko da prepozna kao vrijednost.