S pandemijom COVID-19 smo naučili koliko kvalitetna informacija bukvalno može spasiti život, a koliko ga ona loša, može ugroziti, ističe Lejla Turčilo, profesorica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, odsjek komunikologija/žurnalistika.
"Ako smo nešto naučili iz ove situacije, upravo je lekcija da informacije služe da olakšaju život i da ga učine kvalitetnijim, ukoliko ih znamo dobro koristiti. I suprotno, da mogu biti velika opasnost ukoliko ih ne znamo koristiti", kaže uz ostalo Turčilo u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Odgovorna uređivačka politika
RSE: Različiti su komentari građana o tome kako se mediji trebaju ponašati u vrijeme pandemije COVID-19. Jedni prosto "gutaju" sve vijesti vezane za epidemiološku situaciju, dok drugi misle kako je previše takvih informacija. Gdje je 'zlatna' sredina, odnosno šta je po Vašem mišljenju odgovorna uređivačka politika u ovoj, posebnoj situaciji?
Turčilo: Odgovorna uređivačka politika je zasnovana na društvenoj odgovornosti medija i novinara za obezbjeđivanje kvalitetnih informacija, kako bi se građani mogli snaći u ovoj situaciji. Treba napomenuti da je i medijima i novinarima pandemija bila nešto novo. Zapravo smo svi zajedno učili o ovome. Naravno da je to jako teško zbog činjenice da se dogodilo nešto što nam svima ugrožava živote, ali i uobičajeni način života.
Novinari i mediji su imali dodatnu obavezu da prije drugih saznaju i znaju više od građana o samom virusu, o pandemiji, načinima zaštite i slično, i u tom procesu da nauče ko su relevantni sagovornici. To nije nimalo lagan zadatak.
U tom smislu usudila bih se reći da se veliki broj medija i novinara zaista dobro snašao. Imali smo, nažalost i medije koji su potpuno irelevantne teoretičare i ljude koji ne znaju gotovo ništa o pandemiji, predstavljali kao stručnjake i relevantne sagovornike i time zapravo zbunjivali javnost.
Dakle, odgovorna uređivačka politika medija bila bi - ne širiti paniku, davati optimalnu količinu informacija. Jer, osim informacija o epidemiološkoj situaciji građanima su potrebne i druge, jer život nije stao.
Spinovanje i manipulacije
RSE: Kako ocjenjujete ulogu medija u otkrivanju afera vezanih za nabavku neophodne medicinske opreme?
Turčilo: Apsolutno su mediji tu imali ključnu ulogu. Opet, moramo nekako, kao u svim drugim situacijama, razdvojiti profesionalne, odgovorne, časne medije i novinare od onih koji su medij koristili u svrhu neprofesionalnog djelovanja, usudiću se reći, širenja lažnih vijesti i informacija.
U medijskom prostoru Bosne i Hercegovine ja i dalje vidim veliki broj ovih prvih, odgovornih, profesionalnih medija koji suodigrali gotovo ključnu ulogu u otkrivanju različitih afera. To je njihov suštinski posao, suštinska uloga istraživačkog novinarstva.
U Bosni i Hercegovini su sve ono što je bilo devijantno ponašanje, od različitih zloupotreba javnog novca, od velikog broja sredstava koji nisu stigli u zdravstveni sektor, otkrili upravo novinari. Tu leži njihov ključni doprinos u pandemiji, u otkrivanju društvene odgovornosti onih koji bi trebali da rade u javnom interesu a nisu radili. Novinari tu jesu imali ogromnu ulogu, čak ključnu.
Institucije vlasti i odgovarajuće sudske instance, sada treba da dovrše taj posao ali mislim kako je važno da novinari nastave pratiti sve te procese do samog kraja. Da istražuju kako su afere riješene, sve u javnom interesu.
RSE: Jedna od ključnih tema je manipulacija javnošću ili tzv. spinovanje, što je očigledno u brojnim situacijama, pa i u ovoj. Šta ste kao karakteristično prepoznali u prethodnih nekoliko mjeseci? Koliko je ta manipulacija opasna u vrijeme širenja zaraze, jer se radi o zdravlju ljudi?
Turčilo: Čini mi se da je za vrijeme zaraze upravo ta manipulacija javnošću, spinovanje i sve ono što zovemo neprofesionalnim medijskim djelovanjem gotovo na desetine puta veća nego u nekim redovnim situacijama, kada život ne ovisi o kvalitetu informacija.
To spinovanje i manipulacije, šire oni mediji koji spadaju u grupu neprofesionalnih medija i novinara i koji zarad različitih, političkih, ekonomskih, ili nekih drugih interesa, ne rade u interesu javnosti. Oni nastoje usmjeravati pažnju javnosti na nebitne teme, na netačne informacije, na teorije zavjere, na očigledne laži i slično. I ne dešava se to samo u Bosni i Hercegovini.
Situacija na globalnom planu je slična, imali smo nekoliko primjera gdje se sugerisalo da već postoje vakcine, da se one negdje skrivaju, da je virus izmišljen u laboratorijama, da su stvari koje mi ne znamo zapravo puno dramatičnije i slično. Sve to stvara i širi paniku.
Ono što je u Bosni i Hercegovini, ali i u cijelom regionu uočeno kao spinovanje i manipulacija odnosilo se na ublažavanje mjera vezanih za zaštitu stanovništva od COVID-a, za koje se danas zdravstveni stručnjaci slažu da je krenulo prerano.
I to dijelom može biti neka vrsta opravdanja, ali mislim da je bilo nedopustivo da određeni broj medija vrlo olako i bez provjere, tvrdi i širi informacije da je virus oslabio, da nema opasnosti, da smo savladali krizu, da nema potrebe za tako dramatičnim mjerama zaštite itd.
Smisaono novinarstvo
RSE: Koliko je teško prosječnom građaninu prepoznati da se radi o neprofesionalizmu, manipulaciji, spinovanju?
Turčilo: Mislim da možda ne bismo trebali potcjenjivati građane. Čini mi se da su i oni puno naučili o situaciji u kojoj smo se našli, ali isto tako ne bi samo njima trebali prepustiti da ocijene da li je nešto spin, da li je manipulacija ili nije. Naravno da je u vremenu online komunikacije puno teže kontrolisati tokove informacija kako bi kvalitetne imale primat u javnom prostoru. Jer, pokazalo se, da je javni prostor zagađen, usudiću se reći, određenim izuzetno opasnim informacijama, a da ljudi ipak u njih povjeruju.
Nije to samo zbog toga što prosječni građani, kako ih zovemo, nisu medijski pismeni i ne znaju pravilno tumačiti informacije, nego je to i zbog činjenice da su stalno iznova bombardovani novim informacijama i da smo u cijelom procesu vidjeli jednu tešku nedosljednost, čak, i institucija koje se bave javnim zdravstvom.
Tako smo u jednom trenutku imali informacije da maske nisu potrebne, pa u sljedećem da su izuzetno važne, pa smo u jednom trenutku imali informacije da je lockdown ili zatvaranje jedino moguće rješenje, pa u sljedećem trenutku da to uopće nije dobro zbog mentalnog zdravlja građana i slično.
Meni se nekako u vremenu pandemije gotovo u praksi i potvrdila teza autora Kovača i Rozentala koji su tvrdili da je suština savremenog novinarstva ono što zovemo smisaono novinarstvo. Smisaono novinarstvo podrazumijeva ne samo da obezbijedite građanima informacije, nego da im pomognete da u moru tih informacija naprave određeni red i nađu određeni smisao.
Jednaka vrijednost svake istine
RSE: Posebna tema su društvene mreže i svi ostali oblici komuniciranja u online prostoru, što je u vrijeme aktuelne epidemiološke situacije naročito popularno. Koliko su učesnici takvog oblika komunikacije svjesni moći ili posljedica koje može imati neodgovorno objavljivanja poruka i stavova?
Turčilo: Ono što je uvijek sa online medijima problem jeste da su oni uvijek vrijednosno neutralni, da svaka 'istina' jednako vrijedi, i tu zaista mora postojati odgovornost korisnika i svjesnost o tome šta dijele i koje posljedice to dijeljenje informacija može imati. Drugog regulatora nema. Nisam baš sasvim sigurna da su ljudi apsolutno svjesni odgovornosti koju imaju u dijeljenju informacija.
To se potvrđuje primjerima od najvišeg državnog vrha određenih velesila, poput recimo američkog predsjednika Trumpa koji je putem društvenih mreža obavještavao javnost koje lijekove sam uzima preventivno, da bi kasnije ljekari rekli da to ne samo da nije dobro nego je vrlo, vrlo opasno, do činjenice da su brojni pojedinci pokušavajući isprobati određene 'narodne lijekove' ugrozili svoje i zdravlje drugih.
Na početku epidemije imali smo brojne primjere ljudi koji su dijelili određene narodne lijekove, savjete, informacije koje su negdje čuli ili načuli, pa ih uzeli kao relevantne a ispostavilo se da su lažne. Dijeliti informacije ili pokušavati popraviti štetu na društvenim mrežama je kao pokušavati pokupiti rasuto perje iz jastuka. To je gotovo nemoguće.
RSE: Koliko je i u ovom specifičnom vremenu važno da se kod pribavljanja informacija, koristi više izvora, bez obzira je li riječ o tradicionalnim medijima ili društvenim mrežama?
Turčilo: Ja bih podvukla, različiti ali pouzdani izvori. Naime, dosta je rasprostranjeno zatvaranje ljudiu nešto što zovemo eho komore, ili informacijske čahure. Drugim riječima, i ova pandemija je pokazala da ljudi još uvijek konsultuju vrlo uzak krug i medija i osoba na društvenim mrežama, sa kojima se unaprijed slažu, kojima unaprijed vjeruju, i to ustvari često ljude može dovesti u zabludu.
Do nas je kakav ćemo izbor napraviti, hoće li to biti kvalitetne i pouzdane informacije ili ćemo se zaplesti u mrežu teorija zavjere, spinovanja i manipulacije. Čini se da smo upravo s ovom pandemijom naučili koliko nam kvalitetna informacija bukvalno može spasiti život, a koliko ga ona koja je loša može ugroziti.
Naučena lekcija iz ove pandemije će biti da informacije služe kako bi olakšale život i učinile ga kvalitetnijim, odnosno da mogu biti velika opasnost ukoliko ih ne znamo koristiti. Mislim da ćemo iz svega ovoga (a mora se jednom i ovo završiti) izaći bogatiji za veliko iskustvo, informacijsko, komunikacijsko iskustvo, poslije kojeg, čini mi se, nećemo više biti isti.
Facebook Forum