"Još uvijek su prisutni brojni oblici diskriminacije Romkinja u Bosni i Hercegovini, koje su već dvostruko ugrožene - zato što su žene i zato što su pripadnice ove nacionalne manjine."
Ovo u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže Indira Bajramović, predsjednica udruženja Romkinja "Bolja budućnost" iz Tuzle, dobitnica nagrade Evropske unije za integraciju Roma-Romkinja za Zapadni Balkan i Tursku u 2019. godini.
RSE: Šta Vas je motivisalo da osnujete udruženje Bolja budućnost, koje je registrovano još 2001. godine?
Bajramović: Cilj nam je bio da se čuje glas žena Romkinja jer su višestruko diskriminisane, kao žene i Romkinje, zatim od svoje zajednice, od vlastite porodice, od muža i njegove porodice, itd. Znala sam koje su razmjere diskriminacije, da Romkinje nisu informisane o osnovnim ljudskim pravima, da nisu spremne da se bore za ta prava i da s njima treba raditi.
Vidjela sam u romskim zajednicama da se žene ništa ne pitaju, da rade najteže poslove, da su izložene nasilju i poželjela sam, zajedno s nekoliko drugih aktivistkinja, da mijenjamo njihovu svijest, da shvate kako mogu živjeti drugačije, da su jako važne i za porodicu i za društvo. Da mogu same donositi odluke, da se društveno mogu angažovati ako žele.
Takođe smo shvatili da neko mora biti njihov predstavnik ili glas na višim nivoima vlasti. Tada, kada smo počinjali, Romi i Romkinje nisu mogli lako ući u Parlament, odnosno u zgradu državnih institucija u Sarajevu. Ali, kad smo se pojavili kao predstavnici najveće nacionalne manjine u BiH, to je već bila druga priča.
RSE: Kako ste počeli, koji je bio Vaš prvi projekat?
Bajramović: Naš prvi projekat je bio izrada intervjua i fotografija stotinu žena Romkinja (uz njihov pristanak) kako bi i na taj način približili njihov život u zaista teškim uslovima, kako bi pokazali u kakvom siromaštvu žive, koliko su izložene diskriminaciji, pogrdnim nazivima. Htjeli smo otklanjati predrasude, da naši sugrađani znaju više o problemima s kojim se te žene suočavaju, zašto su na ulici...
Krenuli smo tako, do danas smo uspješno ostvarili 200 projekata koji se odnose na žene i djevojke, Romkinje. Neki naši projekti su uključivali i muškarce, jer uzalud se boriti se za prava žena ako se istovremeno ne mijenjaju stavovi muškaraca. Oni često žele da zadrže patrijarhalni model i svoju moć, što nije karakteristika samo za Rome.
Evo vidimo i kad je u pitanju politika pa i privreda, žene uopšte teško dolaze do ključnih pozicija, teško im se povjeravaju ključne funkcije koje uglavnom obavljaju muškarci. Tamo gdje se odluke donose pretežno su muškarci a bilo bi bolje da je više žena.
RSE: Kad se osvrnete na djelovanje dugo skoro 20 godina, šta možete ocijeniti - da li ste uspjeli mijenjati status žena Romkinja ali i odnos prema njima?
Bajramović: Naš trud i zalaganje nisu bili uzaludni. Istina je da je naše udruženje "Bolja budućnost" bilo jedino žensko romsko udruženje punih deset godina. Susretali smo se s raznim problemima i diskriminacijom, jer ljudi jednostavno ne mogu da shvate da žena može uspješno voditi udruženje i da može da se bavi ovim poslom.
Nije bilo lako. Prošli smo kroz trnje da bi došli do cilja. Ali, nismo se dali, znali smo šta želimo. Posebno je važno što smo počeli da provodimo projekte u oba entiteta, podržali smo pojedine žene da takođe osnuju udruženje, bili smo im mentori, pronalazili smo donatore.
Prije deset godina smo osnovali žensku romsku mrežu pod nazivom Uspjeh, jer smo shvatili da zajedničkim radom možemo postići više. Ova mreža ima pet organizacija iz oba entiteta i više pojedinaca – aktivista. Naša ženska mreža je postala prepoznatljiva, lobiramo, zagovaramo ostvarivanje prava na državnom nivou.
Znamo da BiH želi u EU, mi to podržavamo i nastojimo dati doprinos kroz naše organizacije i kroz naše aktivnosti.
Učestvujemo u kreiranju važnih dokumenata i strategija za Rome a učestvovali smo u izradi izvještaja i nekih međunarodnih organizacija. Nekada, kada su se pisali ti dokumenti, niko nije pominjao žene Romkinje a mi smo uspjeli da se o njima govori u najznačajnijim državnim dokumentima.
RSE: Izradili ste, zajedno sa još nekoliko vladinih i nevladinih organizacija Platformu za prava Romkinja u BiH. U čemu je njen značaj?
Bajramović: To je važan dokument, biće mehanizam za naše uključivanje ili integraciju u sve životne tokove kada govorimo o romskoj populaciji u BiH. Pored standardnih segmenata: zapošljavanje, stanovanje, zdravstvena zaštita, obrazovanje, mi smo dodali još ove oblasti: nasilje u porodici, diskriminacija, borba protiv predrasuda i ponižavanja Roma i ugovoreni brakovi. Ovi segmenti prvi put su se pojavili kod izrade dokumenta na nacionalnom nivou a to je Akcioni plan Bosne i Hercegovine za rješavanje problema Roma.
U izradi tog dokumenta je učestvovalo naše udruženje kao i Ženska romska mreža te druga brojna udruženja kao što su Fondacija Cure, UN Women, Care International, Udruženje Roma "Otaharin" dok su podršku u izradi ove Platforme dali Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, Agencija za ravnopravnost polova BiH, Gender Centar Federacije BiH.
RSE: Imate li uspjeha u očuvanju romskog jezika i eventualno, njegovog izučavanja u školama?
Bajramović: Podnijeli smo inicijativu zajedno s organizacijom "Zemlja djece" iz Tuzle za izradu kantonalnog akcionog plana za Rome. Otišli smo i korak dalje pa smo prije dvije godine, povodom obilježavanja Svjetskog dana romskog jezika predložili da se taj jezik uvede u osnovne škole kao fakultativni, na dobrovoljnoj osnovi.
Dobili smo podršku kantonalnog ministarstva i Pedagoškog zavoda u Tuzli tako da se nadam da će već od nove školske godine krenuti učenje romskog jezika, ne samo za romsku djecu nego i za svu drugu djecu koja bi željela da uče ovaj jezik i da bolje upoznaju Rome.
Facebook Forum