Bosna i Hercegovina će na predstojećim Zimskim olimpijskim igrama, koje se od 9. do 25. februara održavaju u južnokorejskom Pjongčangu, imati četiri predstavnika u alpskom skijanju i skijaškom trčanju.
Boje BiH u alpskom skijanju će braniti Elvedina Muzaferija, koja će se takmičiti u svim disciplinama, Mladen Plakalović i Tanja Karišik u skijaškom trčanju, te Emir Lokmić u slalomu i veleslalomu.
Emir Lokmić je rođen 1997. godine. Ovo će biti njegove prve olimpijske igre, a očekuje plasman među prvih 30.
RSE: Kako teku pripreme za predstojeće Olimpijske igre?
Lokmić: Pripreme teku jako dobro. Trenutno se pripremamo na ski-centru na Ravnoj planini, na Majneksu. To su skijaške pripreme unutar BiH, uključujući i kondicione treninge nakon skijanja. Sve do sada smo se pripremali na raznim skijalištima u Austriji, Italiji, Sloveniji, gdje smo obavili neka takmičenja. Pripremamo formu za predstojeće Olimpijske igre.
RSE: To su Vaše prve Olimpijske igre? Kakva su očekivanja?
Lokmić: Olimpijske igre za mene, kao mladog skijaša, predstavljaju veliki uspjeh. Da su mi prije par godina rekli da ću baš ja ići na Olimpijadu, ne bih im vjerovao. Prošle sezone sam uspio da ostvarim A normu, tada je sve postalo stvarno. Tada je i krenula ta priča da idem na Olimpijadu. Nastupat ću u slalomu i veleslalomu na Olimpijskim igrama. Nadam se plasmanu trideseti u svijetu, što je jako zadovoljavajuće i jako dobro za alpsko skijanje općenito. Naravno, ciljam i ka vrhu, ali vidjeti ćemo kako će sve to proći.
RSE: Kojim ste rezultatima najponosniji do sada?
Lokmić: Kada dođemo na neka velika takmičenja, od ljudi iz BiH ne očekuju mnogo, ali svaki put, nakon vožnje i nakon prve trke, se dokaže suprotno. Zaista postajemo konkurentni, što me ponekada iznenadi, a sada to postaje sve češće. To je jako dobro za skijanje općenito u BiH. Privlačimo neke sponzore, općenito privlačimo skijaše iz raznih zemalja, da dođu na naša skijališta. BiH ima planine i jako dobre uslove.
Mi se takmičimo po FIS međunarodnim takmičenjima. Jako se ponosim drugim mjestom na Sljemenu, kada sam ostvario A normu. Bio sam iza Ivice Kostelića, tačnije, vodio sam prvu vožnju, a završio sam na drugom mjestu iza Ivice Kostelića, sa još jednim Hrvatom, kolegom Samuelom. To bih izdvojio kao moj najbolji rezultat u slalomu, u historiji našeg skijanja.
RSE: Pored BiH, pripreme ste obavljali po skijalištima širom Evrope. Kada uporedite, šta nedostaje planinama u BiH za profesionalne skijaše?
Lokmić: Trenutno ništa. I Jahorina i Bjelašnica imaju vještačko osnježenje, mada nekada temperature nisu prilagođene tom vještačkom osnježenju. Jedino ski centar Ravna planina uspijeva da održi temperaturu pogodnu za vještačko osnježenje. Tamo su adekvatni uslovi za pripreme, koje nama odgovaraju.
RSE: Nedavno ste odlukom Ministarstva civilnih poslova BiH proglašeni za vrhunskog sportistu međunarodnog razreda. Koliko ste zadovoljni odnosom vlasti prema Vama?
Lokmić: Iz godine u godinu sve zadovoljniji. Sve je bolje. Kako mi pravimo bolje rezultate, tako ide i finansijska podrška, nekako to ide jedno sa drugim. Naravno, uvijek može bolje. I dalje smo mi u zaostatku, što se tiče skijaških dana u toku ljeta. Volio bih da taj pripremni period bude malo bolji i učinkovitiji. Zbog toga mi, skijaši iz malih država, budemo tek od pola sezone na nivou, na kakvom su Austrijanci, Amerikanci, Francuzi i tako dalje, već na početku sezone.
RSE: Zbog čega je to tako?
Lokmić: Zbog ljetnih priprema. Treniraju čitavog ljeta. Preko ljeta idu na Novi Zeland ili u Čile. Treniraju tamo po mjesec, mjesec i po. Sigurno imaju oko sto skijaških dana više od nas.
RSE: Koliko je skijanje skup sport?
Lokmić: Skijanje iziskuje mnogo novca. Iz godine u godinu postaje sve skuplje, kako uspjesi postaju ozbiljniji, zahtijevaju se duže pripreme, veći broj dana na snijegu, u toku ljeta i u toku zime. Trudimo se nekako da to pokrijemo. Imamo podršku ministarstava i Skijaškog saveza. Ove godine Olimpijski komitet plaća odlazak na Olimpijadu. Ne znam tačno koje su cifre u pitanju jer nije moje da se bavim ciframa, moje je da skijam.
RSE: U odnosu na tvoje kolege, skijaše iz zemalja susjedstva i Evrope, šta su po tvom mišljenju njihove prednosti, a šta mane? Sa kakvim problemima se oni nose?
Lokmić: Jedine prednosti koje oni imaju su ti dodatni skijaški dani i kvalitetniji treninzi, na kvalitetnije pripremljenim stazama, sa kvalitetnijim uslovima. To vidim kao manjak nas, skijaša iz BiH. Trudimo se, zaista, da nadoknadimo, u nekim drugim aspektima, te nedostatke.
RSE: Kako ocjenjujete stanje u sportu generalno, mimo skijanja?
Lokmić: Općenito, sport u BiH, postaje sve popularniji, što me jako raduje. Sve se više primjećuju neki potencijali i mlade snage. Sportisti su zapravo najbolji ambasadori neke države, predstave je u najboljem mogućem svjetlu. Za individualni sport jeste lakše jer finansirate sam sebe, ulažete tamo gdje vi želite. I za timske sportove ide sve bolje i bolje, iz godine u godinu. Primjećuje se potencijal naših sportista i sve postaje ozbiljnije. Ciljamo ka vrhu u svakom mogućem sportu.
RSE: Koliko su mladi u BiH zainteresovani za skijanje?
Lokmić: To kod nas ide sa sezonom. Kada počne zima, onda se zainteresuje za skijanje. Kada padne snijeg u Sarajevu ili u drugim gradovima, onda se ide na skijanje i gledaju se zimski sportovi. Nije toliko popularno, koliko bih ja volio. Skijanje je stvarno lijep sport. Boravi se na svježem zraku, na planinama, nekako ste oslobođeni svega.
RSE: Obzirom da ste iz Sarajeva, imate prednost, bar što se blizine planina tiče. Oko Sarajeva su tri olimpijske planine.
Lokmić: Jeste, zaista. Zna se desiti, i kod nas, da zareda nekoliko mjeseci dobrih skijaških dana na Bjelašnici. Mislim da je to dovoljno za djecu, kao što sam i ja bio, da treniraju na Bjelašnici i Jahorini.
RSE: Rođeni ste 1997. godine. Sa koliko godina ste počeli trenirati?
Lokmić: Bavim se takmičarskim skijanjem otprilike 12 godina. Počeo sam skijati jako mlad, sa šest godina, po skijalištima u Francuskoj. Tada se primijetilo da ima nade u meni.
RSE: Vozite dvije discipline. Šta je teže, slalom ili veleslalom?
Lokmić: Zavisi sve od uslova, ali obje su tehničke discipline. Slalom i veleslalom su vrlo slični, dok su super G i spust malo opasniji, veća je brzina, duže su staze, zahtijevaju veću snagu.
RSE: Atraktivnost u sportu postala je obaveza, koju nameću mediji, ali i javnost. Zbog toga su sportisti često podložni povredama. Koliko ima bojazni kod Vas, kada stanete na stazu?
Lokmić: Među prvim trkama, kada sam vozio spust i super G, osjetio sam strah i tremu na startu, ali kada se gurne sa starta, bar za mene, to sve nestane. Malo je čudnije, ta velika brzina, ide se više od 120 km/h, imate samo tanko odijelo na sebi i jednu kacigu, što je malo, kada se bolje razmisli, jako opasno. Sve se to oslobodi vremenom i na treninzima.
Facebook Forum