Na suđenju Radovanu Karadžiću, nastavljeno je svjedočenje visokog policijskog insajdera Miodraga Davidovića. Optuženi je tijekom unakrsnog ispitivanja svjedoka želio prikazati kako se trudio kao predsjednik Republike Srpske zaustaviti kriminalce, paravojne skupine i lokalne čelnike SDS-a – u počinjenju kaznenih djela, etničkog čišćenja, ubojstava i pljačke.
No Davidović, bivši inspektor beogradskog Saveznog SUP-a, kao svjedok tužiteljstva nastavio je tvrditi kako su upravo određeni potezi Karadžića pridonijeli praksi rasprostranjenog etničkog čišćenja koje je prethodno opisao tijekom glavnog dijela iskaza.
Unaprijeđenje vojnika paravojne jedinice Željka Ražnjatovića Arkana od strane tadašnjeg predsjednika Karadžića za svjedoka Davidovića je značio dodatni poticaj etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva iz više bosanskohercegovačkih općina.
„Kako je moguće da Vi osobno unaprijedite Vojkana Đurkovića i to svečano mu dodijelite čin majora (VRS-a) i orden. I uručite mu to 1994.godine na trgu u Bijeljini. Ako Vi znate da je Vojkan Đurković vršio etničko čišćenje tijekom cijelog rata i da je samo to radio. Kako je moguće da Vi to njemu uručite kao priznanje. Je li to nagrada za rad koji je odrađen ili nagrada što je činio...ili. Koji je razlog?“, odgovorio je protupitanjem svjedok na tvrdnje optuženog.
Karadžić je ustvrdio kako su Akran i pripadnici njegove jedinice pozvani u BiH, ne zbog etničkog čišćenja, već zbog otpora NATO-u te bošnjačkim i hrvatskim snagama koje su združeno napadale VRS.
S druge strane, Karadžić je ustvrdio kako je želio spriječiti paravojne jedinice u kriminalnim aktivnostima, prezentirajući svoje brojne govore u kojima se osvrće na kriminalce i potrebu njihovog zaustavljanja.
No Davidović mu je odgovorio kako su te njegove izjave bile date samo pod pritiskom međunarodne javnosti, dok se s praksom zločina i pljačke nastavilo tijekom cijelog rata.
„Da sam ja imao ili znao za tu Vašu podršku (hvatanju pripadnika paravojnih formacija) onda bih se ja vratio u MUP (Republike Srpske) i stavio Vama na raspolaganje i budite sigurni da Vi danas ne bi bili tu“, objasnio je svoj stav svjedok – o tome kako nije bilo podrške vrha vlasti, odnosno optuženog, u zaustavljanju kaosa izazvanog zločinima paravojnih jedinica.
Svjedok Davidović, koji je od beogradskog Saveznog SUP-a polovicom 1992.godine poslan u Republiku Srpsku da uhiti paravojne skupine, opisao je kako su se brojni kriminalci pozivali na Karadžića kao svog zaštitnika, što optuženi osporava.
„I bilo je čestih pojava gospodine Karadžiću, da se ljudi pogotovo kriminalne prošlosti ili oni koji su skloni tim radnjama – na Vas pozivaju s punim uvjeravanjem – da ono što rade imaju Vašu punu suglasnost. Koliko se to moglo provjeriti, ja nisam da sudim i provjeravam. Ali sam čuo da spominju Vaše ime u svakakvim situacijama. Moram priznati i loši ljudi i kriminalci. Bilo je spominjanja Vašeg imena u raznim prilikama“, prisjetio se svjedok.
„Hvala Vam što ste pomogli u uvođenju reda“, zahvalio se na kraju optuženi svjedoku koji je u završnom dijelu svjedočenja ispričao okolnosti uhićivanja pripadnika paravojnih formacija u Zvorniku i Brčkom sa svojim timom policijskih specijalaca Saveznog SUP-a.
„Je li moj brat Luka ili moj sin imao ikada posao s MUP-om Republike Srpske?“, upitao je na kraju dodatno optuženi. Davidović je odgovorio kako je to čuo od Vojkana Đurkovića kojeg je opisao kao jednog vrlo opasnog tipa i „apsolutno negativnu osobu.“
Svjedočenje Davidovića završiti će se u petak nagon čega će se suđenje Karadžiću, optuženom za genocid i druge zločine u više općina u Bosni i Hercegovini u prvoj polovici devedesetih godina, nastaviti iskazom zaštićenog svjedoka haške optužbe.
No Davidović, bivši inspektor beogradskog Saveznog SUP-a, kao svjedok tužiteljstva nastavio je tvrditi kako su upravo određeni potezi Karadžića pridonijeli praksi rasprostranjenog etničkog čišćenja koje je prethodno opisao tijekom glavnog dijela iskaza.
Unaprijeđenje vojnika paravojne jedinice Željka Ražnjatovića Arkana od strane tadašnjeg predsjednika Karadžića za svjedoka Davidovića je značio dodatni poticaj etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva iz više bosanskohercegovačkih općina.
„Kako je moguće da Vi osobno unaprijedite Vojkana Đurkovića i to svečano mu dodijelite čin majora (VRS-a) i orden. I uručite mu to 1994.godine na trgu u Bijeljini. Ako Vi znate da je Vojkan Đurković vršio etničko čišćenje tijekom cijelog rata i da je samo to radio. Kako je moguće da Vi to njemu uručite kao priznanje. Je li to nagrada za rad koji je odrađen ili nagrada što je činio...ili. Koji je razlog?“, odgovorio je protupitanjem svjedok na tvrdnje optuženog.
Karadžić je ustvrdio kako su Akran i pripadnici njegove jedinice pozvani u BiH, ne zbog etničkog čišćenja, već zbog otpora NATO-u te bošnjačkim i hrvatskim snagama koje su združeno napadale VRS.
S druge strane, Karadžić je ustvrdio kako je želio spriječiti paravojne jedinice u kriminalnim aktivnostima, prezentirajući svoje brojne govore u kojima se osvrće na kriminalce i potrebu njihovog zaustavljanja.
No Davidović mu je odgovorio kako su te njegove izjave bile date samo pod pritiskom međunarodne javnosti, dok se s praksom zločina i pljačke nastavilo tijekom cijelog rata.
„Da sam ja imao ili znao za tu Vašu podršku (hvatanju pripadnika paravojnih formacija) onda bih se ja vratio u MUP (Republike Srpske) i stavio Vama na raspolaganje i budite sigurni da Vi danas ne bi bili tu“, objasnio je svoj stav svjedok – o tome kako nije bilo podrške vrha vlasti, odnosno optuženog, u zaustavljanju kaosa izazvanog zločinima paravojnih jedinica.
Svjedok Davidović, koji je od beogradskog Saveznog SUP-a polovicom 1992.godine poslan u Republiku Srpsku da uhiti paravojne skupine, opisao je kako su se brojni kriminalci pozivali na Karadžića kao svog zaštitnika, što optuženi osporava.
„I bilo je čestih pojava gospodine Karadžiću, da se ljudi pogotovo kriminalne prošlosti ili oni koji su skloni tim radnjama – na Vas pozivaju s punim uvjeravanjem – da ono što rade imaju Vašu punu suglasnost. Koliko se to moglo provjeriti, ja nisam da sudim i provjeravam. Ali sam čuo da spominju Vaše ime u svakakvim situacijama. Moram priznati i loši ljudi i kriminalci. Bilo je spominjanja Vašeg imena u raznim prilikama“, prisjetio se svjedok.
„Hvala Vam što ste pomogli u uvođenju reda“, zahvalio se na kraju optuženi svjedoku koji je u završnom dijelu svjedočenja ispričao okolnosti uhićivanja pripadnika paravojnih formacija u Zvorniku i Brčkom sa svojim timom policijskih specijalaca Saveznog SUP-a.
„Je li moj brat Luka ili moj sin imao ikada posao s MUP-om Republike Srpske?“, upitao je na kraju dodatno optuženi. Davidović je odgovorio kako je to čuo od Vojkana Đurkovića kojeg je opisao kao jednog vrlo opasnog tipa i „apsolutno negativnu osobu.“
Svjedočenje Davidovića završiti će se u petak nagon čega će se suđenje Karadžiću, optuženom za genocid i druge zločine u više općina u Bosni i Hercegovini u prvoj polovici devedesetih godina, nastaviti iskazom zaštićenog svjedoka haške optužbe.
