Na suđenju bivšem lideru Srpske Demokratske Stranke Radovanu Karadžiću okončano je višednevno svjedočenje stručnjakinje tužiteljstva Dorothee Hanson, koja je za potrebe optužbe izradila analizu funkcioniranja Kriznih štabova bosanskih Srba u predratno i ratno vrijeme.
Unatoč osporavanju optuženog koji se brani sam, Hanson je ostala pri svojim zaključcima - kako su lokalni Krizni štabovi primali instrukcije o iseljavanju nesrpskog stanovništva s vrha vlasti kojoj je Karadžić bio na čelu.
„Postojala je koordinirana politika iseljavanja“, opisala je rad Kriznih štabova svjedokinja Hanson, tvrdeći da je sve napravljeno prema istrukcijama vrha vlasti bosanskih Srba.
„Oni krizni štabovi u općinama u kojima je došlo do iseljavanja stanovništva velikih razmjera – napravili su to na jedan sličan način sa sličnim obrascem, tako da je teško povjerovati da se radi o spontanim događajima. Da su svi formirali ove agencije (za iseljavanje i razmijenu imovine), da su se sastali i rekli – dajte da iselimo naše Muslimane. Ne sve, ima sedam takvih općina“, objasnila je svoj zaključak svjedokinja o koordiniranosti kriznih štabova pri poduzimanju akcija koje su rezultirale etničkim čišćenjem.
Tijekom unakrsnog ispitivanja Karadžić, optužen za genocid i druge zločine u više bosansko-hercegovačkih općina, pokušao je osporiti zaključke svjedokinje. Pogotovo u dijelu da su zločini bili organizirani zbog njegovih direktiva.
Dorothea Hanson u sudnici 17. juna 2011
„Gospođo Hanson. Vi pokušavate povezati centralno rukovodstvo s kaotičnim događajima jednog građanskog rata. Što niste naveli općine u kojima nije bilo zločina? I naveli – nisu slušali Karadžića ili Karadžić nije utjecao, podsticao i pomagao zločine? Vi govorite o centralnom rukovodstvu, ovdje se sudi predsjedniku republike“, upitao je optuženi uzrujan zaključcima svjedokinje.
Osim ratnog kaosa, Karadžić je krivnju za zločine prebacio na paravojne formacije, protiv kojih su se, ustvrdio je, borile i lokalne vlasti. Kako bi to potkrijepio koristio se nekim dokumentima sa sastanaka Kriznih štabova u općinama koje se spominju u optužnici protiv njega, a tiču se organiziranog protjerivanja i ostalih zločina nad nesrpskim stanovništvom.
„12.05.(1992.) godine zapovjednik općinskog štaba TO iznio je sliku kompletnog stanja (na području Bosanskog Novog). Ocijenio je da ne može imati kontrolu nad područjem cijele općine. Da se neke grupe odvajaju i ne slušaju zapovjedništvo i rade samostalno. Istovremno s oružanim akcijama pojavljuju se grupe za pljačku koje se niti mogu spriječiti niti kontrolirati“, pročitao je izvještaj Karadžić u kojem se prema njegovim tvrdnjama nalazi potkrepa o tezi da se zločini nisu počinili organizirano.
Uz to, Karadžić se dodatno obrušio na stručnost svjedokinje te ju optužio za pristranost budući da je, prema njegovim riječima, u izradi svog izvještaja iskoristila jedino primjere koji tužiteljstvu idu u korist, dok one koji idu u prilog njegovim zaključcima, nije.
Nakon Hanson sa svjedočenjem, o sistemu veza i komunikacija u Republici Srpskoj, iskaz će dati Dragan Kezunović, bivši načelnik Uprave za vezu i kriptozaštitu RS-a.
Unatoč osporavanju optuženog koji se brani sam, Hanson je ostala pri svojim zaključcima - kako su lokalni Krizni štabovi primali instrukcije o iseljavanju nesrpskog stanovništva s vrha vlasti kojoj je Karadžić bio na čelu.
„Postojala je koordinirana politika iseljavanja“, opisala je rad Kriznih štabova svjedokinja Hanson, tvrdeći da je sve napravljeno prema istrukcijama vrha vlasti bosanskih Srba.
„Oni krizni štabovi u općinama u kojima je došlo do iseljavanja stanovništva velikih razmjera – napravili su to na jedan sličan način sa sličnim obrascem, tako da je teško povjerovati da se radi o spontanim događajima. Da su svi formirali ove agencije (za iseljavanje i razmijenu imovine), da su se sastali i rekli – dajte da iselimo naše Muslimane. Ne sve, ima sedam takvih općina“, objasnila je svoj zaključak svjedokinja o koordiniranosti kriznih štabova pri poduzimanju akcija koje su rezultirale etničkim čišćenjem.
Tijekom unakrsnog ispitivanja Karadžić, optužen za genocid i druge zločine u više bosansko-hercegovačkih općina, pokušao je osporiti zaključke svjedokinje. Pogotovo u dijelu da su zločini bili organizirani zbog njegovih direktiva.
Osim ratnog kaosa, Karadžić je krivnju za zločine prebacio na paravojne formacije, protiv kojih su se, ustvrdio je, borile i lokalne vlasti. Kako bi to potkrijepio koristio se nekim dokumentima sa sastanaka Kriznih štabova u općinama koje se spominju u optužnici protiv njega, a tiču se organiziranog protjerivanja i ostalih zločina nad nesrpskim stanovništvom.
„12.05.(1992.) godine zapovjednik općinskog štaba TO iznio je sliku kompletnog stanja (na području Bosanskog Novog). Ocijenio je da ne može imati kontrolu nad područjem cijele općine. Da se neke grupe odvajaju i ne slušaju zapovjedništvo i rade samostalno. Istovremno s oružanim akcijama pojavljuju se grupe za pljačku koje se niti mogu spriječiti niti kontrolirati“, pročitao je izvještaj Karadžić u kojem se prema njegovim tvrdnjama nalazi potkrepa o tezi da se zločini nisu počinili organizirano.
Uz to, Karadžić se dodatno obrušio na stručnost svjedokinje te ju optužio za pristranost budući da je, prema njegovim riječima, u izradi svog izvještaja iskoristila jedino primjere koji tužiteljstvu idu u korist, dok one koji idu u prilog njegovim zaključcima, nije.
Karadžić i Hanson različito o kriznim štabovima
Nakon Hanson sa svjedočenjem, o sistemu veza i komunikacija u Republici Srpskoj, iskaz će dati Dragan Kezunović, bivši načelnik Uprave za vezu i kriptozaštitu RS-a.
