Jedina utjeha koju svaki, danas odrastao, čovjek sebi može reći nakon ratnih i poratnih godina mogla bi glasiti ovako: barem živim u burnim vremenima kad pada komunizam, raspada se država, vode se ratovi, grade se države i slično. Nakon takvog samoubjedjivanja da u tom silnom zlu ima i nečega dobroga oni na suprotnom kraju od te optimistične izjave reagiraju ovako: eh, da mi je živjeti u dosadnoj državi i dosadnim vremenima kad ne moram biti svjedok nikakvih revolucija!
Državno izborno povjerenstvo Hrvatske, objavilo je da HDZ pobjedjuje u Hrvatskoj na parlamentarnim izborima. Gledajući izvana, izbori u Hrvatskoj su besprijekorno organizirani, nitko nije očekivao kradje glasova, promatrači su bili dobro došli, utjecaj nevladine organizacije “Gong” je veliki, mediji malo naginju ka HDZ-u ali od toga niko neće praviti problem. Obje najjače stranke su proeuropski orijentirane ne očekuje se nikakva promjena strategije u Hrvatskoj. Profesor na zagrebačkom sveučilištu, Žarko Puhovski, efektno opisuje izbor koji su imali glasači: “Po mom uvjerenju, po prvi puta imamo izbore koji ništa bitno ne odlučuju. Imamo s jedne strane kompetentnog premijera i nekompetentnu vladu, a s druge strane nekompetentnog premijera i kompetentnu vladu. Dakle, nemamo dobre izbore, ali je važno reći - ništa se bitno s tim izborima ne mijenja. I zato je prijeizborna kampanja bila uglavnom dosadna i svedena na osobne, a ne na programske razlike, jer njih u osnovi ni nema."
Kada sam tokom vikenda lutao po Internet stranicama i blogovima na temu izbora u Hrvatskoj naletio sam na zanimljivu raspravu o - BROJU glasača. Naime registrirano je 4,073.294 birača u zemlji i 405 tisuća u dijaspori smještenim u 53 države. Koliko, naime, Hrvata uopće ima, ako ih 4,5 milijuna glasa!! Karakteristična je ova reakcija na jednom blogu: “Da, s nama Hrvatima fakat nešto nije u redu. Ili nas nema 4,5 milijuna, ili su svi stariji od 18 godina, ili je umjesto 3,5 milijuna listića koliko bi trebalo biti punoljetnih građana netko zaradio za tiskanje suvišnih 2 milijuna listića.!?” Drugi će dodati da nije bitno ko je zaradio nego ko će u glasačke kutije ubacivati one prekobrojne listiće!! Jedan će revnosni bloger podsjetiti na vrijeme predsjedničkih izbora od prije dvije godine u Hrvatskoj kada je Stipe Mesić dobio drugi mandat iako su, tvrdi ovaj bloger, za njegovu glavnu suparnicu Jadranku Kosor u dijaspori glasali i - mrtvi. Tada je kružio ovakav vic: “Zašto Kosor nije dobila niti jedan glas u Varaždinskoj županiji? Zato što njihovo groblje jedino ima video-nadzor.….”
Jedan je bloger bio ambiciozniji i poručio da se demokracija treba koristiti novim tehnološkim mogućnostima pa sugerira: “sabor putem interneta (e-Sabor) s većim brojem sabornika od 150, s demokratskijim načinom diskusije i time boljim odlukama. Sve skupa bilo bi za narod još i jeftinije. Ne bi bilo 50 milijuna troškova kampanje, prijavio bi se svatko tko osjeća mogućnost i ima želju doprinijeti boljitu Hrvatske.”
U tisku se prije neki dan iznenada pojavilo i neko istraživanje agencije iz Slovenije koja tvrdi da HDZ i Ivo Sanader vode, ali se ubrzo uspostavilo da je vijest iz arsenala propagandnih ratova. Ne zna se ko je vijest proturio ali se zna da ta citirana agencija - ne postoji!! Uoči dolaska Ive Sanadera u Sinj tamošnji su SDP-ovci odlučili javnosti i predsjedniku HDZ-a ukazati na to kakvo mišljenje o njemu ima američki list "The Washington Times", koji je Sanadera nazvao "najdrskijim lažovom istočne Europe.
Jednako kao i na prethodnim izborima nekoliko uglednih evropskih lidera je pristalo da im se izjave u korist HDZ-a i Ive Sanadera redovno objavljuju u reklamama. U Evropi je poznata praksa da lideri jedni drugima dolaze na predizborne skupove ali je HDZ otišao korak dalje i tu podršku pretvorio u – EPP! Mala se propaganda vodila i u Srbiji gdje su mediji i političari ubjedjivali hrvatske gradjane srpske nacionalnosti da odu na izbore.
TV duela izmedju Zorana Milanovića i Ive Sanadera nije bilo. Milanović je zvao i zvao ali je Sanader bio uporan - hoće TV duel ali neće sa Milanovićem!! Onda je Hloverkin uradak u TV dnevniku našao stručnjaka koji kaže da “obojici duel ne odgovara” pa je tako Sanader dobio alibi zato što odbija duel sa Milanovićem. Dotični ekspert nije upitan zašto Milanović stalno govori o duelu ako mu ne odgovara.
Kad sam dalje tragao po blogovima naišao sam i na priču o - ocu Zorana Milanovića, prvog čovjeka SDP-a. Njegov je grijeh, po mišljenju ovog blogera, u tome da je dobio veliku otpremninu prilikom odlaska u mirovinu, te da je bio čkan SKJ, pa zatim član i dužnosnik HDZ-a. Ako je ta logika prihvatljiva ‘ u Hrvatskoj niko neće moći da se kandidira jer su svakom otac ili mati bili u SKJ!
Bilo kako bilo sve ove vijesti su tek sličice jedne posve regularne predizborne atmosfere. Koliko su stvari i u Hrvatskoj otišle već daleko naprijed svjedočila su točna predvidjanja da će rezultat biti tijesan, a “Jutarnji list” je u tom predvidjanju otišao najdalje i već prije izbora objavio imena svih sabornika sa fotografijama!
Zato, što bi ljubomorno rekli danas u regionu – Hrvatska, da se vratim na početak priče, postaje jedna - dosadna država. Welcome to Europe.