Zbog radova na modernizaciji, od srijede 2. studenog započinje se s obustavom proizvodnje u rafineriji nafte u Urinju, predgrađu Rijeke. Rafinerija sa radom iznova kreće u travnju sljedeće godine. Planira se izgradnja postrojenja za preradu teških ostataka nafte, takozvanog koking postrojenja, i remont ostalih postrojenja.
Rafinerija je u vlasništvu INA-e, koja je u većinskom vlasništvu hrvatske Vlade i mađarske kompanije MOL.
MOL u njoj ima upravljačka prava, iako nema većinski paket dionica.
Što kaže INA?
Iako jedina hrvatska rafinerija neće raditi šest mjeseci u jeku najveće energetske krize posljednih desetljeća, uzrokovane ruskim napadom na Ukrajinu, iz INA-e na medijske upite odgovaraju da su "s obzirom da je riječ o unaprijed planiranoj obustavi, sve aktivnosti vezane uz opskrbu tržišta sukladno planirane, te je ugovorena nabava goriva s Mediterana".
Dodaju da su isporuke benzina, UNP-a i aviogoriva osigurane do kraja travnja, a što se tiče dieselskog goriva, INA je za studeni, prosinac i siječanj već ugovorila potrebne količine. Radi se na tome da se osiguraju dovoljne količine diesela i za preostalo razdoblje, odnosno do travnja 2023. godine, navode iz INA-e.
Oporba i struka protiv privremenog zatvaranja
Ova je odluka INA-e doživjela oštre kritike kako oporbe, tako i struke.
"Mislim da je bolje da ona radi i isporučuje energente hrvatskim građanima i gospodarstvu, nego da se uvoze energenti s mediteranskog tržišta jer ćemo biti izloženi divljanju cijena", kazao je 2. studenog novinarima primorsko-goranski župan iz redove oporbene Socijaldemokratske partije Hrvatske Zlatko Komadina.
Energetski stručnjak, bivši resorni ministar i član Znanstvenog vijeća za naftno-plinsko gospodarstvo i energetiku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) Davor Štern kaže za Radio Slobodna Europa (RSE) kako je ovo nepotrebno zatvaranja.
"Imali su do sada već dva zatvaranja, kada su mogli napraviti sve što su trebali, da su dobro planirali i dobro vodili proces. Zamislite da je slučajno privatizirana auto-cesta Zagreb – Rijeka, i da je većinski vlasnik odlučio tu cestu zatvoriti. To bi bilo nedopustivo. Ovaj slučaj teba promatrati na isti način. Bez obzira što je INA rekla da je osigurala diesel, jer pitanje je kojeg diesela, po kojoj cijeni i hoće li ga biti s obzirom na stanje u Europi - ja smatram da se sa sigurnosnog stanovišta Republike Hrvatske i interesa svih građana u ovo vrijeme ne zatvaraju rafinerije", odlučan je bio Štern.
Što kažu iz vlasti?
Međutim, resorni ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović je na saslušanju na Odboru za gospodarstvo Hrvatskog sabora 31. listopada kazao kako je to odluka Uprave INA-e, a ne hrvatske Vlade, a da je cilj remonta izbjeći ovisnost o dobavi važnog segmenta nužnog za rad rafinerije iz Rusije.
"Meni je bilo bitno da se osigura neometana opskrba naftnim derivatima u Hrvatskoj. INA je osigurala do početka veljače, a radi se na tome da se osiguraju količine za do trenutka kad će modernizirana rafinerija krenuti s radom. Možda je prisutan dojam da sad nije trenutak za modernizaciju, ali za rad rafinerije je potrebno vakumsko plinsko ulje koje se nabavlja iz Rusije i rafinerija se mora modernizirati kako ne bi više bilo potrebe za njim", rekao je Filipović.
Naftni konzultant Emir Cerić, koji je u 40 godina staža u INA-i vodio i Istraživanja i razvoj i sektor prerade, kaže kako je odluka o šestomjesečnom zatvaranju riječke rafinerije odluka MOL-a, koji ima upravljačka prava u INA-i.
"Da ste na mjestu Uprave MOL-a, i vi biste napravili isto. Mađarska nije pod sankcijama za uvoz ruske nafte. MOL dobiva jeftinu rusku naftu kroz cjevovod 'Družba' i tom jeftinom naftom zaposlit će pune kapacitete svojh rafinerija Százhalombatta u Mađarskoj i rafinerije Slovnaft u Bratislavi u Slovačkoj. Ostvarivati će enormnu dobit i derivate izvoziti, među ostalim, i u Hrvatsku. Hrvatsko tržište neće imati krizu, ali riječka rafinerija neće raditi. Oni optimiziraju preradu na razini grupacije MOL, a ne na razini INA-e, koja je tu samo jedan segment", kaže Cerić za RSE.
Kako je MOL dobio upravljačka prava?
Ulazak mađarskog MOL-a u INA-u započeo je 2003. godine, kada su za 505 milijuna američkih dolara kupili 25 posto plus jednu dionicu (kontrolni paket) INA-e. Pet godina kasnije MOL je pondio otkup dionica od zaposlenih i bivših zaposlenih, i stekao ukupno 47,15 posto dionica, među kojima i sedam posto dionica koje im je prodao Fond hrvatskih branitelja.
To se desilo u mandatu premijera Ive Sanadera (HDZ), koji je nakon toga i optužen, a potom i osuđen na šest godina zatvora zato što je za mito od pet milijuna eura koje je primio od predsjednika uprave MOL Zsolta Hernadija prepustio upravljačka prava u INA-i, iako MOL nije imao većinu dionica.
Aktualno MOL ima 49,1 posto dionica INA-e, a hrvatska Vlada 44,8 posto.
U drugoj hrvatskoj rafineriji iz sustava INA-e, onoj u Sisku, prerada nafte obustavljena je 2019. godine, a najveći dio radnika je završio na burzi. Iako je bilo najavljivano da će se na mjestu rafinerije nafte graditi biorafinerija, odlučeno je da se umjesto toga u Sisku izgradi logistički centar.